PROBLEMI MENTALNOG ZDRAVLJA I OBJEKTIVNI POKAZATELJI KVALITETE ZIVOTA ODRASLIH OSOBA S INTELEKTUALNIM TESKOCAMA

Abstract

Previous studies in Croatia in the field of intellectual disabilities has not been studied relationship between problems of mental health and quality of life. Therefore, this article presents the results of research whose objectives were to evaluate objective indicators of quality of life of adults with intellectual disabilities due to the conditions of their accommodation and their association with the occurrence of mental health problems and behavioral problems. The study was conducted on two samples of participants: sample of adults with intellectual disabilities located in the family and sample of adults with intellectual disabilities placed in an institution matched in gender, level of intellectual disability and age. The results were processed by the method of factor analysis, discriminant analysis and robust quasicanonical correlation analysis. It turned out that the quality of life of participants living in families is significantly better, despite the fact that there are still some aspects of quality of life that are better in the institution.

Headnote

Sazetak: U dosadasnjim istrazivanjima u nasoj zemlji u podrucju intelektualnih teskoca do sada nije izucavana povezanost problema mentalnog zdravlja i kvalitete zivota (osim na izoliranim uzorcima). Stoga su u ovom radu prikazani rezultati istrazivanja ciji su ciljevi bili: ispitati objektivne pokazatelje kvalitete zivota odraslih osoba s intelektualnim teskocama obzirom na uvjete njihovog smjestaja te njihovu povezanost s pojavom psihickih teskoca i problema u ponasanju. Istrazivanje je provedeno na dva uzorka ispitanika: 1. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teskocama (starijih od 21 godine) smjestenih u obitelji (N=90) i 2. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teskocama (starijih od 21 godine) smjestenih u instituciji (N=93), izjednacenih po spolu, stupnju intelektualnih teskoca i dobi. Primjenjena su tri mjerna instrumenta: Skala za razvojno psihijatrijsku dijagnostiku (SRPD, Dosen, 1996), AAMD - Skala adaptivnogponasanja II dio (Nihira i sur, 1977, prema Igric, Fulgosi-Masnjak, 1991), Skalaprocjene objektivnih indikatora kvalitete zivljenja osoba s intelektualnim teskocama (Teodorovic, Bratkovic, Skrinjar, Kraljevic, 1997, prema Bratkovic, 2002). Obrada rezultata izvrsena je metodama faktorske analize, robustne diskriminativne analize i kvazikanonicke korelacijske analize, a izracunata su i mjerna svojstva mjernih instrumenata. Pokazalo se da je kvaliteta zivota ispitanika koji zive u obitelji statisticki znacajno bolja, unatoc cinjenici da ipak postoje neki aspekti kvalitete zivota koji su bolji u instituciji. Takoder je ustanovljeno da se kvaliteta zivota znacajno razlikuje ovisno o tezini intelektualnih teskoca prisutnih kod ispitanika, neovisno tome zive li u obitelji ili instituciji. Povezanost kvalitete zivota i pojave psihickih poteskoca i poremecaja uponasanju i kod ispitanika u obitelji i onih smjestenih u institucijuje statisticki znacajna, sto znaci da i u obitelji i u instituciji postoje zastitni i rizicni faktori vezani uz kvalitetu zivota koji utjecu na mentalno zdravlje ispitanika.

Kljucne rijeci: mentalno zdravlje, kvaliteta zivota, intelektualne teskoce

MENTAL HEALTH PROBLEMS AND OBJECTIVE INDICATORS OF QUALITY OF LIFE OF ADULTS WITH INTELLECTUAL DISABILITIES

Abstract: In previous studies in our country in the field of intellectual disabilities has not been studied relationship between problems of mental health and quality of life (except in isolated samples). Therefore, this paper presents the results of research whose objectives were to evaluate objective indicators of quality of life of adults with intellectual disabilities due to the conditions of their accommodation and their association with the occurrence of mental health problems and behavioral problems. The study was conducted on two samples of participants: sample of adults with intellectual disabilities (older than 21 years) located in the family (N = 90) and sample of adults with intellectual disabilities (older than 21 years) placed in an institution (N = 93) matched in gender, level of intellectual disability and age. We applied three measuring instruments: Scale for developmental -psychiatric diagnosis in persons with intellectual disability (SRPD, Dosen, 1996), the AAMD - Adaptive Behavior Scale Part II (Igric, Fulgosi-Masnjak, 1991), Scale for the Assessment of Objective Indicators of Quality of Life of People with Intellectual Disabilities (Teodorovic, Bratkovic, Skrinjar, Kraljevic, 1997; Bratkovic, 2002). The results were processed by the method of factor analysis, discriminant analysis and robust quasicanonical correlation analysis. It turned out that the quality of life of participants living in families is significantly better, despite the fact that there are still some aspects of quality of life that are better in the institution. It was also found that the quality of life is significantly different depending on the severity of intellectual disability present in subjects regardless whether they live in a family or institution. Connection between quality of life and the emergence of psychological distress and behavioral disorders in patients in the family and those located in the institution is statistically significant, which means that in the family and the institution are protective and risk factors related to the quality of life that affect mental health patients.

Keywords: mental health, quality of life, intellectual disability

UVOD

Problemi mentalnog zdravlja u osoba s intelektualnim teskocama

Svjetska zdravstvena organizacija definirá ukupno zdravlje kao psihicko, tjelesno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i slabosti. Psihickim (mentalnim) zdravljem se kod osobe smatra uravnotezenost, posjedovanje vlastitog mje- sta i uloge u svojoj okolini i djelovanje osobe u skladu s njenim mogucnostima, a ne samo odsustvo mentalnih poremecaja (WHO, 2007). Intelektualne teskoce nisu zapreka opisanoj uravnotezenosti, ali u okviru njih se mogu, ali i ne morajujaviti smet- nje ponasanja i psihicki poremecaji. Problemima ponasanja nazivamo agresivno, samoozljedujuce, nekontrolirano, rusilacko, te neprilagodeno i anti- socijalno (za drustvo neprihvatljivo) ponasanje koje se obicnojavlja kod osoba s intelektualnim teskoca- ma ucestaloscu do 50 % (Dosen i sur., 2007, Brown i sur., 2011). Javlja se zbog poremecaja emocional- nog, motivacijskog ili socijalnog funkcioniranja, zbog nemogucnosti zadovoljenja osnovnih bio-psi- ho-socijalnih potreba. Pod problemima ponasanja podrazumijevamo one oblike ponasanja koje oko- lina osobe koja ih manifestira, dozivljava upadnim i neprihvatljivim pajoj otezavaju ili onemogucuju socijalizaciju. Sto su intelektualne teskoce teze, to su ucestaliji problemi ponasanja. Treba razlikova- ti problème ponasanja koji su dio slike psihickih poremecaja od onih koji nastaju zbog organskih uzroka, pedagoskih uvjeta i drugih razloga (Dosen i Skrinjar, 2001, prema Dosen i Igric, 2002., Dosen i sur., 2007, Babic i sur., 2008, Courtemanche i sur., 2011). Psihickim poremecajem smatramo poreme- caj emocionalnog funkcioniranjakombiniran s nea- dekvatnim dozivljajem sebe samog i svoje okoli- ne, a cesto i poremecajima misljenja i kognitivnog funkcioniranja (Dosen, 1994). U razumijevanju nastanka i tretmana problema mentalnog zdravlja tradicionalna se psihijatrijska dijagnostika (ICD i DSM dijagnosticki sustavi) pokazala nedostatnom (Bradley, 2003, Brosnan i Healy, 2011, Friedman i Shedlack, 2011). Poteskoce u dijagnostici psihickih poremecaja u osoba s umjerenim i tezim intelek- tualnim teskocama, kako navode autori Sauner i Hurley (1986, prema Dosen, 1994) proizlaze iz: 1) intelektualnog nedostatka, zbog kojeg osoba ne moze primjereno izraziti svoje osjecaje i misli; 2) psihosocijalne nezrelosti, zbog cega simptomi bivaju neadekvatno prezentirani, tj. neprepozna- ti; 3) kognitivne dezintegracije u uvjetima stresa ili sklonosti regresivnom ponasanju tj. psihickom funkcioniranju na nizoj razini; i 4) bazicnog pre- tjerivanja tj. sklonosti bumom reagiranju u manje znacajnim, stresnim situacijama. Oslanjajuci se na teorije Piageta, Lurije i Eriksona (prema Dosen,1994, 2009), Dosen i suradnici su razvili razvojno dinamicki pristup u psihijatriji kao doda- tak tradicionalnom, opisnom, fenomenoloskom pri- stupu u radu s osobama s intelektualnim teskocama. Prema ovom pristupu pojava psihickih poremecaja odredenaje slijedecim cimbenicima (Dosen, 1994, Rutter, 2001): 1) specificni bioloski cimbenici; 2) specificne psihicke okolnosti; 3) specificni uvjeti okoline; i 4) specifican tijek razvoja. Pod speci- ficnim bioloskim supstratom podrazumijevaju se slucajevi u kojima bioloski cimbenik (Sy fragilnog X kromosoma, fenilketonurija ) moze predisponirati dijete, tako da u specificnim uvjetima okoline i u odredenom razvojnom razdoblju nastane psihicki poremecaj, npr. autisticni ili psihoticni poremecaj. Specificna psihicka konstelacija znaci daje licnost djeteta s intelektualnm teskocama karakteristicno strukturirana, emocionalno i socijalno osjetlji- vija, pa u nepovoljnim okolnostima bude sklona razvoju problema ponasanja ili psihickih poreme- caja (npr. sklonost depresivnim reaktivnim stanji- ma kod promjene sredine ili rastanka od bliskih osoba). Specificnim uvjetima okoline se smatraju npr. promjene u obitelji. Specificnosttijeka razvoja osoba s intelektualnim teskocamaje u nesrazmjeru s tjelesnim i psihickim razvojem, a povrh toga se cesto dogada da kognitivni razvoj bude u nesraz- mjeru s emocionalnim i socijalnim razvojem te da se unutar emocionalnog ili kognitivnog razvojajave neujednacenosti. Primjenom razvojnog pristupa se poboljsava razumijevanje znacenja ponasanja osobe na odredenoj razvojnoj razini, a to pomaze shvatiti patogenezu, cime se unapreduje dijagnosticka pro- cedura. Nadalje, pomaze u razumijevanju motiva- cije osobe, stoje od koristi u planiranju tretmana.

Kvaliteta zivota odraslih osoba s intelektualnim teskocama

Kvaliteta zivota osoba s intelektualnim teskoca- maje kao i kod opee populacije odredena posred- nim i neposrednim medusobnim odnosima u drus- tvu, zajednici, politici, proizvodnji, kulturi, odgoju, obrazovanju i vrstama podrske koje ovim osobama stoje na raspolaganju (Galesa,1996, prema Bratkovic i Rozman, 2006). Ispitujuci kvalitetu zivota osoba s intelektualnim teskocama, posebno vrednujemo: stupanj ostvarenih razvojnih potencijala i kontinuira- nost osobnog razvoja, slobodu i raznovrsnost izbora, ukljucenost u drustvene aktivnosti, uvjete stanovanja, rekreacijske mogucnosti, mogucnosti zaposljavanja, itd. (Rapley, 2000). U defmiranju tih kriterija polazi se od zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba, kao sto su maksimalno moguca samostalnost, svrsishod- na aktivnost, meduljudski odnosi i dozivljaji koji nas ispunjavaju (Bach, 1995, prema Bratkovic, 2002) i procjene mogucnosti njihova ostvarivanja u pove- zanosti s uvjetima okoline. Schalock (1986, 1996 i 1997) je objedinio spoznaje na ovom podrucju i zakljucio da se indikatori kvalitete zivota kod osoba s intelektualnim teskocama ne razlikuju od istih u opee populacije. Velik doprinos pokretu za ostvarivanje ljudskih prava osoba s intelektualnim teskocama i razvoju suvremenih programa podrske dalaje medu- narodnaoiganizacija Inclusion International (prijasnji je naziv International League of Societies for Persons with a Mental Handicap). Temelji njezina djelovanja su (ILSMH, 2000, prema Bratkovic, 2002): svi ljudi s intelektualnim teskocama imajujednaka prava na ugled, postovanje i zakonsku zastitu, kao i njihovi sugradani; osobe s intelektualnim teskocama trebaju zivjeti, uciti, raditi i uzivati u zivotu u zajednici i biti prihvaceni i cijenjeni kao i bilo koji drugi gra- dani; obitelj se smatra primamim izvorom ljubavi i sigumosti za osobe s intelektualnim teskocama. Za one bez obitelji, sluzbe podrske u zajednici trebaju omogucavati iskustva stoje moguce slicnija obitelj - skim prilikama; osobama s intelektualnim teskocama treba osigurati odgovarajucu podrsku neophodnu u maksimalnom ostvarivanju njihovih potencijala; prisutnost intelektualnih teskoca ne opravdava niti jedan oblik diskriminacije; iako osnova za donosenje svake odluke vezane uz odredenu osobu s teskocama mora biti ono stoje ispravno/dobro za tu osobu, takve odluke uvijek moraju biti u skladu s njenim osobnim interesima i ukoliko se moraju primijeniti bilo kakva ogranicenjau svrhu dobrobiti osobe s intelektualnim teskocama (kaojedini moguci nacin zastite osobe), ona moraju biti najmanja moguca i u uskoj vezi s programom u kojem se planira otklanjanje takvih ogranicenja sto je brze moguce. O kvaliteti zivota osoba s intelektualnim teskocama u novije se vri- jeme najvise govori u kontekstu sve rasprostranje- nijeg procesa deinstitucionalizacije (Mansell, 2005, 2006, HRW, 2010). Deinstitucionalizacijapak sama po sebi, nije garancijom poboljsanja kvalitete zivota ovih osoba. Stogaje vecina suvremenih istraziva- nja na ovom podrucju usmjerena na ucinke procesa deinstitucionalizacije na razlicite segmente zivota deinstitucionaliziranih osoba, odnosno na pokaza- telje kvalitete njihova zivota. Vecina tih istrazivanja potvrduje stajaliste da boravak u prirodnoj drustve- noj okolini potice razvoj adaptivnog potencijala ovih osoba znacajno vise od institucionalnog zivota koji s vremenom cak i snizava dostignuti stupanj razvo- ja (Eyman i sur., 1977, Keith i Ferdinand, 1984, Sokol-Kessler i sur., 1983, Kleinberg i Galligan, 1983, prema Allen, 1989; Culham i Nind, 2003, Felce i sur., 2008). Rezultati istrazivanja kojegje proveía Bratkovic (2002) pokazali su da zivot u pri- rodnoj obiteljskoj sredini osigurava bolje preduvje- te za ostvarivanje kvalitete zivota osoba s intelek- tualnim teskocama, osobito u smislu emocionalne dobrobiti, razvojakompetentnosti i samostalnosti, socijalne interakcije i participacije te mogucnosti vrsenjaizborau svakodnevnom zivotu. Istrazivanja iz drugih zemalja imaju slicne rezultate, tj. ukupno pokazuju bolju kvalitetu zivota u osoba koje zive uz podrsku u zajednici od onih koje zive u instituciji, sto se posebno ogleda u mogucnosti razvoja kom- petentnosti, osobne produktivnosti i socijalnih odno- sa, kao i kroz drustvenu ukljucenost te mogucnost vrsenja izbora i donosenja odluka (Rapley, 2000). Istrazivanja povezanosti samoodredenja i kvalitete zivota (Rozman, 2007,2011,2012), potvrduju pove- zanost izmedu ostvarenja zeljenih ishoda kvalitete zivota u zajednici i mogucnosti izbora i donosenja odluka u svakodnevnim situacijama, te isticu vaznost primjene modela osobno usmjerene podrske u radu s osobama s intelektualnim teskocama.

PROBLEM I CILJ ISTRAZIVANJA

Kvaliteti mentalnog zdravlja osoba s intelektu- alnim teskocama u nasoj se zemljijos uvijek posve- cuje premalo paznje, iako osobe s intelektualnim teskocama (IT) cine 1 - 3 % opee populacije, a imaju cetiri puta cesce psihicke poremecaje, nego opea populaeija. Probleme ponasanja ima oko 50 % populacije s intelektualnim teskocama, a njihov tretman kao i tretman psihickih poremecaja takoder je uglavnom neadekvatan. U dosadasnjim istraziva- njima u nasoj zemlji u podrucju intelektualnih tes- koca izolirano su promatrani problemi mentalnog zdravlja i razliciti aspekti kvalitete zivota, no nije izucavana njihova povezanost (osim na izoliranim uzorcima). Stoga su ciljevi ovogaistrazivanjabili: ispitati objektivne pokazatelje kvalitete zivota odra- slih osoba s intelektualnim teskocama obzirom na uvjete njihovog smjestajate njihovu povezanost s pojavom psihickih teskoca i problema u ponasanju.

HIPOTEZE

Obzirom na problem i ciljeve istrazivanja postavljene su sljedece hipoteze:

H1: Postojistatistickiznacajnarazlikaurezultati- ma proejene objektivnih indikatora kvalitete zivota izmedu odraslih osoba s intelektual- nim teskocama koje zive u vlastitoj obitelji i odraslih osoba s intelektualnim teskocama u institucionalnom smjestaju

H2: Postoji statisticki znacajna povezanost izme- du objektivnih indikatora kvalitete zivota i procjene psihickih teskoca kod odraslih osoba s intelektualnim teskocama

H3: Postoji statisticki znacajna povezanost izme- du objektivnih indikatora kvalitete zivota i procjene problema ponasanja kod odraslih osoba s intelektualnim teskocama.

METODE RADA

Uzorak ispitanika

Istrazivanjeje provedeno na dva uzorka ispitanika: 1. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teskocama (starijih od 21 godine) smjestenih u obitelji (N=90) u Zagrebackoj zupaniji i Gradu Zagrebu. 2. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teskocama (stari- jih od 21 godine) smjestenih u instituciji (N=93) u Zagrebackoj zupaniji i Gradu Zagrebu. Uzorci ispita- nika su izjednaceni po dobi, spolu i stupnju intelektu- alnih teskoca. Formiranje uzorakaje imalo dvije faze: najprijeje odabran uzorak ispitanika smjestenih izvan institucije, ciji su roditelji/skrbnici dali suglasnost za ispitivanje. Nakon toga su formirani parovi ispitanika iz institucije prema kriteriju dobi (kolikoje bilo mogu- ce), spola i stupnja intelektualnih teskoca. Prosjecna dob cijelog uzorkaje 35 godina. Najmladije imao 21, a najstariji 61 godinu. Prosjecna dob ispitanika u obitelji je niza (31), a nizaje i maksimalna dob (47 godina). Prosjecna dob ispitanika smjestenih u institu- cijije 38 godina, anajstariji ima 61 godinu. U odnosu na spol, razdioba u postotcima u odnosu na smjestaj gotovoje ista. U obitelji zivi 56,7 %muskih i 43,3 % zenskih, a u instituciji 55,9 % muskih i 44,1% zenskih ispitanika. Obzirom na stupanj intelektualnih teskoca, podjednak ihje broj u instituciji i obitelji,jedino nesto veca razlika postoji kod osoba s umjerenim stupnjem intelektualnih teskoca (vise ih zivi u obitelji: 65,5 %).

Mjerni instrumenti i nacin provodenja istrazivanja

Za procjenu psihickih teskoca primijenjena je Skala za razvojnu psihijatrijsku dijagnostiku (SRPD; Dosen, 1996). Skala sadrzi 64 cestice/varijable kojima ispiti- vac procjenjuje prisutnost odredenog oblika ponasanja ciji intenzitet (frekvenciju) rangira na skali od 0 do 2 (0-ponasanje nije prisutno, 1-ponekadje prisutno i 2-cestoje prisutno). Sastoji se od 4 subskale (razlicitog broja cestica) koje se razlikuju obzirom na razvojnu dob koju pokrivaju (a koju autor povezuje sa stup- njem intelektualnih teskoca) i u skladu s tim referiraju 0 relevantnim (za odredenu razvojnu dob) psihijatrij- skim dijagnozama. Skalaje konstruirana obzirom na postavke razvojnog pristupa u psihijatrijskoj dijagno- stici osoba s intelektualnim teskocama. Za procjenu problema ponasanja primijenjenaje AAMD - Skala adaptivnog ponasanja II dio (Nihira i sur, 1977, prema Igric, Fulgosi-Masnjak, 1991). Skalaje namijenjena procjeni ponasanja osoba s intelektualnim teskocama 1 osoba s emocionalnim poremecajima, ali moze se primijeniti i kod osoba s drugim teskocama (s ostece- njimavida, sluhai dr.). Sastoji se od dva dijela koji se mogu primjenjivati odvojeno, a za potrebe ovog istra- zivanja koristenje drugi dio, kojim se mjeri neadapti- rano ponasanje. Sadrzi cetmaestpodrucja s 44 cestice/ varijable. Boduje se sa 0, 1 i 2 boda (0-ponasanje nije prisutno, 1-ponekadje prisutno i 2-cestoje prisutno). Za procjenu objektivnih parametara kvalitete zivota primijenjenaje Skala procjene objektivnih indikatora kvalitete zivljenja osoba s intelektualnim teskocama - SPO (Teodoro vie, Bratkovic, Skrinjar, Kraljevic, 1997, prema Bratkovic, 2002). Skala sadrzi 22 cestice/ varijable koje se odnose na: sudjelovanje ispitanika u svakodnevnim poslovima u domacinstvu i obavljanju osobne higijene tj. brizi o sebi i prostoru stanovanja, mogucnosti upotrebe novca, odlaska u kupovinu i ugostiteljske objekte te koristenjejavnog prijevoza, sudjelovanje u radnim i obrazovno - knsativnim aktiv- nostima u zajednici, telefonske kontakte s rodbinom i prijateljima, posjecivanje prijatelja, rodbine i susjeda, ukljucenost u rekreacijske i slicne aktivnosti s osobama bez teskoca i druzenje s prijateljima izvan ustanove, mogucnost ostvarivanja privatnosti u prostoru stanova- njate stupanj postivanjate privatnosti od strane osoba iz uze okoline. Rezultat se na svakoj varijabli pojedi- nacno odnsduje pomocutri kategorije odgovora: nikad (0 bodova), ponekad (1 bod) i cesto (2 boda).

Mjemi instrumenti su primijenjeni na odabra- nom uzorku ispitanika u Zagrebackoj zupaniji i gradu Zagrebu sljedecim redosljedom:

1. odabran je uzorak ispitanika izvan institucije, koji su ukljuceni u dnevne rehabilitacijske pro- grame u lokalnoj zajednici;

2. u skladu s prvim uzorkom izabranje ekvivalen- tan uzorak ispitanika u instituciji.

I ujednoj i u drugoj skupini ispitanika upitnike su popunjavali educirani strucnjaci koji su s njima u svakodnevnom kontaktu i najbolje ih poznaju, kako bi se sto vise ujednacio kriterij procjene. Zbog toga mjeme instrumente za ispitanike koji zive u obitelji nisu popunjavali roditelji.

Za sve mjerne instrumente izracunata su interna mjerna svojstva primjenom programa RTT9 i RTT11, nastalim na temelju RTT7 testa (Momirovic, 1983). Svi mjemi instrumenti imaju vrlo dobra mjerna svojstva, sto omogucava valjanu interpretaciju dobivenih rezultata (Tablica 1).

Metode obrade podataka

Za sve varijable istrazivanja izracunati su osnovni statisticki parametri, a deskriptivna analiza i univari- jatna analiza razlika ucinjene su pomocu procedura programskog paketa SPSS. Za odredivanje latentne strukture mjemih instumenataprimijenjenaje faktor- ska analiza pod komponentnim modelom (Hotelling, 1933). Glavne komponente zadrzane su na temelju PB kriterija (Stalec, Momirovic, 1971), a za dobi- vanje boljih projekcija varijabli na komponente pri- mijenjenaje kosa Orthoblique rotacija glavnih osi. Za utvrdivanje ispitivanih razlika i testiranje njihove znacajnosti namultivarijatnoj razini upotrijebljenje program ROBDIS (Nikolic, 1991) za robustnu dis- kriminacijsku analizu (Stalec, Momirovic, 1984). Za analizu relacija izmedu skupova varijabli koristenaje kvazikanonicka korelacij ska analiza prema programu ROBKAN (Nikolic, 1997). U slucajevima kadaje priroda podataka to zahtijevala (nepovoljan omjer varijabli i broja ispitanika), koristenaje modifikacija ovog programa QCCR(Knezevic, Momirovic, 1996).

REZULTATI I RASPRAVA

U prikazu rezultata zbog opsezne obrade poda- taka i ogranicenog prostora veci dio tablica nije prikazan, no moze se dobiti na uvid kod autora.

Analiza rezultata primjene Skale procjene objektivnih indikatora kvalitete zivota osoba s intelektualnim teskocama (SPO) za ispitanike u obitelji i instituciji

Da bi se utvrdila latentna struktura objektivnih pokazatelja kvalitete zivota odraslih osoba s intelek- tualnim teskocama provedenaje faktorska analiza pod komponentnim modelom za varijable Skale procjene objektivnih indikatora kvalitete zivljenja osoba s intelektualnim teskocama - SPO, odvojeno za uzorak ispitanika u obitelji i za uzorak ispitanika u instituciji. Na temelju matrice korelacija koja sadrzi Pearsonove koeficijente korelacije, izmedu svih vari- jabli SPO u uzorku ispitanika u obitelji ekstrahirane su temeljem PB kriterija (Stalec i Momirovic, 1971, Momirovic i Stalec, 1984), ukupno cetiri znacajne komponente koje objasnjavaju 59.67% ukupne vari- jance varijabli (Tablica 2). U istrazivanju kojeje pro- veía Bratkovic (2002), na uzorku od 50 ispitanika s intelektualnim teskocama koji zive u svojim obitelji- ma, izoliranoje 5 faktora. Na uzorku ispitanika koji zive u instituciji ekstrahiranoje ukupno pet znacaj- nih komponenti, koje objasnjavaju 76,24% ukupne varijance varijabli. Identican broj faktora izoliran je i u istrazivanju Bratkovic (2002) za ispitanike smje- stene u instituciji. Analiza matrica sklopa i matrice strukture pokazalaje i slicnosti i razlike u definiranju faktora za dvije skupine ispitanika (Tablica 3).

Kvalitetu zivota ispitanika koji zive u svojim obiteljima dominantno obiljezava sudjelovanje u aktivnostima u okviru obitelji i interakcija sa bliskim osobama iz okoline, dok je nedostatno ukljucivanje u aktivnosti u zajednici vezano ili za snalazenje u javnom prijevozu, odlasku u tigovinu ili sudjelovanje u radnim i rekreativnim aktivnostima s osobama bez intelektualnih teskoca. Takavje rezultat u skladu s ranijim istrazivanjima (Flynn i Saleem 1986), koja su pokazala nezadovoljstvo osoba s intelektualnim teskocama, koje zive u obiteljima i ukljucene su u dnevne programe, upravo ogranicenoscu mogucnosti osamostaljivanja, uspostavljanja odnosa s drugim lju- dima i koristenja stecenih vjestina iz dnevnih progra- ma. U tom smislu su Freedman i sur. (1999) zabilje- zili potrebu za podrskom obitelji osobe s intelektual- nim teskocama tijekom cijelog zivota, tj. u razlicitim zivotnim ciklusima, kako bi se osobe s intelektualnim teskocama na bolji nacin i u vecem opsegu mogle osamostaliti i socijalno ukljuciti u zajednicu

U latentnom prostoru varijabli SPO skale kod uzorka ispitanika u instituciji gotovo je identicna saturacija varijablama prvog faktora prvom fakto- ru ispitanika u obitelji. To bi znacilo da i osobe u instituciji imaju priliku sudjelovati u aktivnostima u domacinstvu i samozbrinjavanju, ali imaju nedo- voljne mogucnosti za socijalnu i prakticnu autono- miju u svakodnevnim aktivnostima u zajednici te uspostavljanje kontakata s bliskim osobama. Da bi osoba s intelektualnim teskocama bila odgovara- juce ukljucena u zajednicu nije dovoljno da samo bude njen dio, vec i da bude podrzana u stvaranju socijalne mreze odnosa (Walker 1995). Zato su suvremeni modeli podrske usmjereni unaprjedenju kvalitete zivota osoba s intelektualnim teskocama i nuzno ih je organizirati tako da podrska bude pruzena direktno u zivotnom okruzenju osobe s teskocama (Brown, 1989).

Da bi se utvrdila eventualna razlika na 22 vari- jable Skale procjene objektivnih indikatora kvali- tete zivljenja (SPO) izmedu ispitanika u obitelji i instituciji, ucinjenaje robustna diskriminacijska analiza za svaku podskupinu prema stupnju inte- lektualnih teskoca (Tablice 4,5i 6).

Za sve poduzorke ispitanika ekstrahiranaje po jedna diskriminacijska funkcija, razine znacajnosti p < 0,01, sto pokazuje statisticki znacajnu razliku izrazenu u korist ispitanika iz obitelji u ukupnom prostoru varijabli (Tablice 4,5 i 6). Na osnovu koe- ficijenatadiskriminacije s diskriminativnom funkci- jom kod ispitanika s lakim stupnjem intelektualnih teskoca razlike su definirane mogucnostima sudje- lovanja u radnim i rekreacijskim aktivnostima u zajednici te koristenju javnogprijevoza, za sto odra- sle osobe s intelektualnim teskocama imaju vise mogucnosti ako zive u obitelji. Kod osoba s umjere- nim i tezim stupnjem intelektualnih teskoca razlike su definirane mogucnostima aktivnog sudjelovanja u odrzavanju socijalnih odnosa s bliskim osobama u zajednici i za aktivno sudjelovanje u kretanju i aktivnostima u zajednici, za sto takoder osobe koje zive u obitelji imaju vise prilike. Obzirom na opisa- ne rezultate moze se prihvatiti hipoteza#7: Postoji statisticki znacajna razlika u rezultatima procjene objektivnih indikatora kvalitete zivota izmedu odra- slih osoba s intelektualnim teskocama koje zive u vlastitoj obitelji i odraslih osoba s intelektualnim teskocama u institucionalnom smjestaju, no ta razli- ka nije uvijekjednoznacna.

Analiza rezultata povezanosti objektivnih pokazatelja kvalitete zivota i psihickih poremecaja

Povezanost objektivnih pokazatelja kvalitete zivota i psihickih poremecaja ispitanaje progra- mom QCCR za simultanu kanonicku korelacijsku analizu i kanonicku analizu kovarijanci (Knezevic, Momirovic, 1996). Vaznoje napomenuti da u kva- zikanonickoj korelacijskoj analizi u ovom poglav- Iju lijevi skup 'varijabli cine varijable objektivnih pokazatelja kvalitete zivota (SPOl do SP022), a desni skup cine 'varijable psihickih poremecaja: surname 'varijable SPRD skale: SPRD b (bodovi) i SRPD_p (postoci).

Kvazikanonicka korelacijska analiza rezultata objektivnih pokazatelja kvalitete zivota i psihickih poremecaja za ispitanike u obitelji i instituciji

Vecina koeficijenata kroskorelacije za uzorak ispitanika u obitelji i u instituciji na temelju kojih je radena kvazikanonicka korelacijska analiza niska je i negativnog je smjera, sto ukazuje na slabu i obmuto proporcionalnu vezu pojedinih pokazatelja kvalitete zivota (varijable SPO) i sumamih varijabli SRPD skale psihickih poremecaja (vece vrijednosti u SPO varijablama indiciraju bolju kvalitetu ziv- ljenja, a vece vrijednosti u SRPD varijablama uka- zuju na vise psihickih teskoca). QCCR analizom na uzorku ispitanika u obitelji (Tablica 7) dobi- vena je jedna statisticki znacajna kvazikanonicka korelacija (rho=0,496, p<0,01), odnosnojedan par statisticki znacajnih kvazikanonickih faktora (vari- jata u paru) koji medusobno dijele relativno malo zajednicke varijance (rho2= 24,6 %). QCCR ana- lizom na uzorku ispitanika iz institucije takoderje dobivenajedna statisticki znacajna kvazikanonicka korelacija (rho=0,426, p<0,01), odnosnojedan par statisticki znacajnih kvazikanonickih faktora (vari- jata u paru) koji medusobno dijele relativno malo zajednicke varijance (rho2= 18,1%), manje nego stoje slucaj kod ispitanika u obitelji (Tablica 8).

U uzorku ispitanika u obitelji postotak vari- jance koju objasnjava kanonicki faktor iz lijevog (pripadnog) skupa varijabli je relativno nizak (30,8%), sto znaci da varijable SPO upitnika vrlo malo doprinose zajednickom prostoru. Jos manji postotak varijance lijevog skupa (5,4%) prepokriva se s desnim skupom varijabli (Slika 1). U uzorku ispitanika u instituciji (Slika 2) rezultati su slicni. Postotak varijance koju objasnjava kanonicki fak- tor iz lijevog (pripadnog) skupa varijabli (SPO)je nesto visi (38,3%), dokje postotak varijance koju objasnjava kanonicki faktor iz desnog (nasuprot- nog) skupa varijabli (SRPD) gotovo isti (5,8%). Uvid u strukturu i krosstrukturu lijevog skupa pokazuje da zajednickom faktoru najvise pridonose varijable SPO skale koje se odnose na sudjelovanje u aktivnostima u domacinstvu i samozbrinjavanju, i u uzorku ispitanika u obitelji i u instituciji.

Postotak varijance koju objasnjava kanonic- ki faktor iz desnog (pripadnog) skupa varijabli (SRPD)je vrlo visok kod svih ispitanika. 95,7% u uzorku ispitanika u obitelji (slika 1) i 96,6% u uzor- ku ispitanika u instituciji (slika 2), dok je posto- tak varijance koji se prepokriva s lijevim skupom varijabli znacajno nizi, 23,1 % u uzorku ispitanika u obitelji (slika 1) i 17,3 % u uzorku ispitanika u instituciji (slika 2). Iz dobivenih rezultata mozemo zakljuciti da su kvaliteta zivota i pojava psihickih poremecaja kod odraslih ispitanika s intelektual- nim teskocama i u obitelji i u instituciji statistic- ki znacajno, obrnuto proporcionalno povezani, iako je postotak zajednickog varijabiliteta mali. Zanimljivo je da i u uzorku ispitanika u obitelji i u instituciji varijable koje definiraju moguc- nost sudjelovanja u aktivnostima u domacinstvu i samozbrinjavanju najvise sudjeluju u definiranju zajednickog prostora. Obzirom na provedene ana- lize rezultata za ispitanike u obitelji i instituciji, mozemo prihvatiti hipotezu H2: Postoji statisticki znacajna povezanost izmedu objektivnih indika- tora kvalitete zivota i procjene psihickih teskoca kod odraslih osoha s intelektualnim teskocama, u smislu manje pojave psihickih teskoca stoje bolja kvaliteta zivota. Zanimljivoje navesti podatak da u ovom uzorku ispitanika nije zabiljezena zna- cajna ucestalost simptoma psihickih poremecaja na temelju primjene SRPD skale. Postotak koji govori o sumnji na psihopatologiju vidimo samo kod ispitanika s tezim stupnjem intelektualnih teskoca u obitelji, dok ni kodjedne skupine ispi- tanika nije zabiljezen postotak koji bi govorio o diferencijalnoj granici za psihopatologiju (preko 50 %). Univarijatna analiza razlika neparametrijskim testom Mann-Whitney pokazalaje da je razlika u aritmetickoj sredini postotaka, obzirom na smje- staj, statisticki znacajna na razini rizika p <0,01 samo kod ispitanika s umjerenim intelektualnim teskocama, dokje kod ispitanika s tezim intelek- tualnim teskocama razlika statisticki znacajna na razini rizika p<0,05. Suprotno vecini nalaza iz lite- rature koji govore o vecoj ucestalosti pojave psi- hickih poteskoca kod institucionaliziranih osoba, u nasem uzorku to nije slucaj. Statisticki znacajno veca ucestalost psihickih poremecaja zabiljezenaje kod ispitanika s umjerenim i tezim intelektualnim teskocama u obitelji.

Analiza rezultata o povezanosti objektivnih pokazatelja kvalitete zivljenja i problema ponasanja

Povezanost objektivnih pokazatelja kvalitete zivo- ta i problema ponasanja ispitanaje Programom za simultanu kanonicku korelacijsku analizu i kanonic- ku analizu kovarijanci QCCR (Knezevic, Momirovic, 1996), temeljem rezultata na Skali objektivnih poka- zatelja kvalitete zivljenja i AAMDII skale (vece vri- jednosti u SPO varijablama indiciraju bolju kvalitetu zivljenja, a vece vrijednosti u sumamim varijablama AAMD II skale ukazuju na vise problema ponasa- nja). Vaznoje napomenuti da u kvazikanonickoj kore- lacijskoj analizi u ovom poglavlju lijevi skup vari- jabli cine variable objektivnih pokazatelja kvalitete zivota (SPOl do SP022), a desni skup cine varijable AAMD II skale (AAMD1 doAAMD14).

Kvazikanonicka korelacijska analiza rezultata objektivnih pokazatelja kvalitete zivota i poreme- caja u ponasanju za ispitanike u obitelji

QCCR analizom (Tablica 9) dobivene su ceti- ri statisticki znacajne kvazikanonicke korelacije (rhol=0,418, rho2=0,446, rho3=0,398 i rho4=0,443 p<0,01), odnosno cetiri para statisticki znacajnih kvazikanonickih faktora (varijata u paru) koji medu- sobno dijele relativno malo zajednicke varijance (rhol2= 17,5%, rho22 = 19,9%, rho32 = 15,8%rho42 = 19,6%,). Postotak varijance koju objasnjavaju kanonicki faktori iz lijevog (pripadnog) skupa vari- jablije relativno nizak (32,7% i manje), dokje posto- tak varijance koja se prepokriva s desnim skupom varijabli izrazito niska, 3,9 % i manje (Tablica 10).

Postotak varijance koju objasnjavaju kanonic- ki faktori iz de snog (pripadnog) skupa varijablije nesto veci, srednjejak do slab (47,1% za prvi faktor i manje ), dokje postotak varijance koju objasnja- va kanonicki faktor iz lijevog (nasuprotnog) skupa varijabli nizak (6,7 % i manje). Uvid u strukturu i krosstrukturu varijabli SPO i AAMD II skale poka- zuje da definiranju zajednicke varijance kvazikano- nickih faktora iz skupa varijabli SPO najvise dopri- nose one koje defmiraju mogucnost sudjelovanja u aktivnostima u domacinstvu i samozbrinjavanju, dok iz skupa varijabli AAMD II skale sve varijable osim varijable uzimanja lijekova srednje jako do jako doprinose definiranju zajednickog prostora.

Kvazikanonicka korelacijska analiza rezultata objektivnih pokazatelja kvalitete zivota i poremecaja u ponasanju za ispitanike u instituciji

QCCR analizom (Tablica 11) dobivene su tri sta- tisticki znacajne kvazikanonicke korelacije (0,429, 0,507 i 0,633, p<0,01), odnosno tri para statisticki znacajnih kvazikanonickih faktora (varijanta u paru) koji medusobno dijele zajednicku varijancu koja je relativno mala do srednjejaka (rhoP= 18,4%, rho^ = 25,7%, rhoT2 = 40,0%). Analiza strukture i krosstruk- ture skupa varijabli SPO skale pokazalaje da vecina varijabli iz lijevog skupa (SPO) visoko do srednje visoko korelira s pripadnim kanonickim faktorima, posebno s prvim, ali su korelacije negativne, dok vecina njih nisko do srednje jako korelira s prvim nasuprotnim kanonickim faktorom iz desnog skupa (AAMD II), s takoder negativnim korelacijama.

Varijable SPO skale koje imaju najvece projek- cije na kvazikanonicke faktore su varijable koje opisuju sudjelovanje osobe u domacinstvu i samo- stalnost u osobnoj higijeni i upotrebi novca, a koje cine prvi faktor u latentnom prostoru SPO varijabli (faktor sudjelovanja u aktivnostima u domacin- stvu i samozbrinjavanju). Vecina varijabli AAMD II skale ima najvece projekcije na prvi faktor i to negativne i srednjejake dojake. Postotak varijance koju objasnjavaju kanonicki faktori iz lijevog (pri- padnog) skupa varijabli (SPO) je najveci za prvi faktor (40,3,7%), dokje za druge faktore izrazito malen (Tablica 12). Samo 6,8% i manje varijance lijevog skupa prepokriva se s desnim skupom vari- jabli. Postotak varijance koju objasnjavaju kano- nicki faktori iz desnog (pripadnog) skupa varija- bli (AAMD II)je srednjejak do malen (35,8% za prvi faktor i manje za ostale faktore). Samo 4,9% i manje varijance desnog skupa prepokriva se s lije- vim skupom varijabli. Obzirom na provedene kva- zikanonicke korelacijske analize moze se zakljuciti da izmedu kvalitete zivota odraslih osoba s intelek- tualnim teskocama koji zive u obitelji i instituciji i problema ponasanja postoji mala, ali statisticki znacajna obmuto proporcionalna povezanost koja govori u prilog manje ucestalosti pojave problema ponasanja ako su objektivni pokazatelji kvalite- te zivota bolji. Stoga se moze prihvatiti hipoteza H3: Postoji statisticki znacajna povezanost izmedu objektivnih indikatora kvalitete zivota i procjene problema ponasanja kod odraslih osoba s intelek- tualnim teskocama, u smislu manje pojave proble- ma ponasanja stoje bolja kvaliteta zivota. Aspekti kvalitete zivota koji su najvise povezani s pojavom problema ponasanja su mogucnost sudjelovanja u aktivnostima u domacinstvu i samozbrinjavanju, dokje doprinos gotovo svih varijabli problema ponasanja podjednak, ali nesto znacajniji za ispi- tanike u instituciji. Kako je povezanost problema ponasanja i objektivnih pokazatelja kvalitete zivota iz metodoloskih razloga obradena na cijelom uzor- ku ispitanika, zanimalo nasje kakvaje pojavnost problema ponasanja obzirom na stupanj intelek- tualnih teskoca i smjestaj. Neparametrijski test (Mann-Whitney), je pokazao statisticki znacajne razlike obzirom na uvjete smjestaja na razini rizika p<0,05, no one nisujednoznacne (Tablica 13). Kod ispitanika s lakim stupnjem intelektualnih teskoca statisticki znacajno se vise pojavljuje nesocijalno ponasanje u obitelji, dok za druga ponasanja nisu utvrdene statisticki znacajne razlike. Kod ispita- nika s umjerenim stupnjem intelektualnih teskoca statisticki znacajno se vise pojavljuju cetiri vrste problema ponasanja u instituciji, dok se kod ispi- tanika s tezim stupnjem intelektualnih teskoca tendencija k silovitom ponasanju i unistavanju te neprihvatljive i neobicne navike statisticki znacaj- no visejavljaju u obitelji. Neprihvatljive govome navike i psihicki poremecaji statisticki znacajno se vise javljaju u instituciji.

ZAKLJUCAK

Cilj ovoga rada bioje ispitati objektivne poka- zatelje kvalitete zivota odraslih osoba s intelek- tualnim teskocama, obzirom na uvjete njihovog smjestaja te njihovu povezanost s pojavom psihic- kih teskoca i problema u ponasanju. Rezultati su pokazali i slicnosti i razlicitosti u strukturi objektiv- nih pokazatelja kvalitete zivota obzirom na uvjete smjestaja. Kvalitetu zivota ispitanika u vlastitim obiteljima dominantno obiljezava sudjelovanje u aktivnostima u okviru obitelji i interakcija s bliskim osobama iz okoline, dokje nedostatno ukljuciva- nje u aktivnosti u zajednici vezano ili za snala- zenje u javnom prijevozu, odlazak u trgovinu ili sudjelovanje u radnim i rekreativnim aktivnostima s osobama bez intelektualnih teskoca. Ispitanici u instituciji takoder imaju priliku sudjelovati u aktivnostima u domacinstvu i samozbrinjavanju, ali imaju nedovoljne mogucnosti za socijalnu i prak- ticnu autonomiju u svakodnevnim aktivnostima u zajednici te uspostavljanje kontakata s bliskim oso- bama. Pokazalo se daje kvaliteta zivota ispitanika koji zive u obitelji statisticki znacajno bolja (cime je potvrdena Hl hipoteza), unatoc cinjenici da ipak postoje neki aspekti kvalitete zivota koji su bolji u instituciji. Takoderje ustanovljeno da se kvaliteta zivota znacajno razlikuje ovisno o tezini intelek- tualnih teskoca prisutnih kod ispitanika, neovisno tome zive li u obitelji ili instituciji. Povezanost kva- litete zivota i pojave psihickih poteskoca i poreme- caja u ponasanju i kod ispitanika u obitelji i onih smjestenih u institucijuje statisticki znacajna, sto znaci da i u obitelji i u instituciji postoje zastitni i rizicni faktori vezani uz kvalitetu zivota koji utjecu na mentalno zdravlje ispitanika (cime su potvrdene hipoteze H2 i H3).

Rezultati ovoga istrazivanja proizasli su iz teri- torijalno ogranicenog uzorka, ali mogu predstavlja- ti model za izucavanje povezanosti kvalitete zivota i problema mentalnog zdravlja na sirem prosto- ru Republike Hrvatske. Oni mogu biti znacajno uporiste za planiranje promjena u mode lima skrbi jer su temeljeni na najsuvremenijim postavkama brige za mentalno zdravlje i podrske za potpunije ostvarivanje kvalitete zivota odraslih osoba s inte- lektualnim teskocama. Nalazi ovoga rada govore u prilog potrebe daljnjih istrazivanja fenomena kvali- tete zivljenja, apogotovo mentalnog zdravlja osoba s intelektualnim teskocama, koja su nedostatna i u europskim i svjetskim razmjerima.

References

Allen, D. (1989.) The effects of deinstitutionalisation on people with mental handicaps: AReview, Mental Handicap Research2 (1): 18-37.

Babic, G., Frey Skrinjar, J., Kramaric, M., Stojanovic Babic, R. (2008.) Problemi mentalnog zdravlja osoba s intelektualnim teskocama-stanje, problemi, rjesenja, Socijalna psihijatrija 36:186-95.

Bradley, V. (2003.) Equal rights for people with cognitive impairments: the international impact of Nordic welfare policy. Cambridge, MA: Human Services Research Institute.

Bratkovic, D. (2002.) Kvaliteta zivljenja osoba s umjerenom i tezom mentalnom retardacijom u obiteljskim i institucionalnim uvjetima zivota. Doktorska disertacija. Sveuciliste u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Bratkovic, D., Rozman, B. (2006.) Cimbenici kvalitete zivljenja osoba s intelektualnim teskocama, Hrvatska revija za rehabilitacijska istrazivanja 42 (2): 101-112.

Brosnan, J, Healy, O. (2011) A review of behavioural interventions for the treatment of aggression in individuals with developmental disabilities, Res Dev Disabil 32(2):437-46.

Brown, R.I. (1989.) Aging, disability and quality of life: Achallenge for society, Canadian Psychology 30 (3):551-559.

Brown, M., Duff, H., Karatzias, T., Hersburgh, D. (2011) A review of the literature relating to psychological interventions and people with intellectual disabilities issues for research policy, Education and clinical practise, J Intellect Disabil 15(l):31-45.

Courtemanche, A.B., Schroeder, S.R., Sheldon, J.B. (2011.) Designs and analysis of psychotropic and behavioural interventions for the treatment of problem behaviour among people with intellectual and developmental disabilities, Am J Intellect Dev Disabil 116(4):315-28.

Culham, A., Nind, M. (2003.) Deconstructing normalisation: clearing the way for inclusion, Journal of Intellectual & Developmental Disability 28(l):65-78.

Dosen, A. (1994.) A Developmental-Psychiatric Approach in the Diagnosis of Psychiatric Disorders of Persons With Mental Retardation. Venray, Netherlands: Nieuw Sprealand.

Dosen, A. (1996.) Persoonlijkheidsstoomissen en-trekkenbij verstandelijke Handicap. In Osch G., den Basten L., DosenAet al.: Verstandelijke Handicap en Persoonlijkheidsstoomissen (29-41). Assen, Netherlands: van Gorcum.

Dosen A. (2009.) Psychiatric and behaviour disorders among mentally retarded adults. In Gelder M., Lopez-Ibor JL., AndreasonN & Geddes J. (eds.): New Oxford Textbook of Psychiatry. Oxford : Oxford Univ. Press.

Dosen A., Gardner, W.I., Griffiths D.M., King R., Lapointe A. (2007.) Practice guidelines and principles: assessment, diagnosis, treatment, and related support services for persons with intellectual disabilities and problem behaviour. European Edition. Gouda: Centre of Consultation and Expertise.

Dosen A, Igric Lj. (2002.) Unaprjedenje skrbi za osobe s mentalnom retardacijom. Matra projekt 1999. - 2002. (69- 118). Sveuciliste u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Felce, D., Perry, J., Romeo, R, Robertson, J., Meek, A., Emerson, E, Knapp, M. (2008.) Outcomes and costs of community living: semi-independent living and fully staffed group homes, American Journal on Mental Retardation 113(2):87-101.

Flynn, M.C., Saleem, J.K. (1986.) Adults who are mentally handicapped and living with their parents: satisfaction and perceptions regarding their lives and circumstances, Journal ofMental Deficiency Research 30:379-387.

Freedman, R.I., Griffiths, D., WyngaardenKrauss, M., Seltzer, M.M. (1999.) Patterns of Respite Use by Aging Mothers of Adults With Mental Retardation, Mental Retardation 37(2):93-103.

Friedman, N.D., Shedlack, K.J. (2011.) Assessment and management of patients with intellectual disabilities by psychiatric consultant, Psychosomatics 52(3):210-217.

Hotelling, H. (1933.) Analysis of a Complex of Statistical Variables into Principal Components, Journal of Educational Psychology 24,417-441,498-520.

Human Rights Watch (2010.) Once You Enter, You Never Leave, Deinstitutionalization of Persons with Intellectual or Mental Disabilities in Croatia, 23. September 2010., ISBN: 1-56432-686-1, dostupno na http://www.unhcr.org/ refworld/docid/4c9c3b402.html (pristupljeno 15.03.2011.).

Igric. LJ, Fulgosi-Masnjak, R. (1991.). AAMD Skala adaptivnog ponasanja. Sveuciliste u Zagrebu, Fakultet za defektologiju.

Knezevic, G., Momirovic, K. (1996) Algoritam i program (QCCR) za analizu relacija kanonicke korelacijske analize i kanonicke analize kovarijanse. U Kostic P. (ur.) Problemi merenja u psihologiji 2 (57-74). Beograd: Institut za kriminoloska i socioloska istrazivanja.

Mansell J. (2005.) Insitutionalisation and community living: An international perspective. Housing, Care and Support. Brighton: Pavilion Publishing.

Mansell J. (2006.) Deinstitutionalization and Community Living: Progress, problems and priorities, Journal of Intellectual and Developmental Disabilities 31(2):65-76.

Momirovic A. (1983.) Algorithm and program for the determination of some metric characteristics of cognitive psychological tests. Proceedings of 5th international symposium "Computer at the University" (785-789), Cavtat.

Nikolic, B. (1991.) Neki modeli za rjesavanje problema planiranja i kontrole transformacijskih procesa u primjeni kompjutora kod osoba s teskocama socijalne integracije, Defektologija 28 (1): 129-139.

Nikolic, B. (1997.) Povezanost dvaju skupova varijabli na temelju kanonicke analize kovarijanci. Zbomik radova 5. znanstvenog skupa: Rehabilitacija i inkluzija, Sveuciliste u Zagrebu, Fakultet za defektologiju.

Rapley, M. (2000.) The Social Construction of Quality of Life: The Interpersonal Production of well - Being Revisited. U Keith, K.D., Schalock, R.L. (ed.): Cross - Cultural Perspectives on Quality of Life (155-172). Washington DC: American Association on Mental Retardation.

RozmanB. (2007.) Utjecaj u zajednici utemeljene rehabilitacije na kompetentnost deinstitucionaliziranih osoba s intelektualnim teskocama, Hrvatska revija za rehabilitacijska istrazivanja 43(2):67-81.

Rozman B. (2011.) Kvaliteta usluge stanovanja uz podrsku za odrasle osobe s intelektualnim teskocama. Doktorska disertacija. Sveuciliste u Zagrebu, Edukacijsko rehabilitacijski fakultet.

Rozman B. (2012.) Povezanost samoodredenja i kvalitete zivota u zajednici kod osoba s intelektualnim teskocama, Hrvatska revija za rehabilitacijska istrazivanja 48(l):64-72.

Rutter M. ( 2001.) Autistic children: infancy to adulthood. Seminars in Psychiatry 2. In Dosen, A., Day, K. (eds.): Treating mental illness and behavior disorders in children and adults with mental retardation (798-804). Washington: American Psychiatric Press.

Schalock, R.L. (1986.) Current approaches to quality of life assessment. Denver: Annual Meeting of the American Association on Mental Defficiency.

Schalock, R.L. (1996.) Reconsidering the Conceptualization and Measurement of Quality of Life. U Schalock, R.L. (eds.) Quality ofLife. Conceptualization and Measurement (123-139). WashingtonDC: American Association on Mental Retardation.

Schalock, R.L. (1997.) Can the Concept of Quality ofLife Make a Difference? U Schalock, R.L. (eds.): Quality ofLife. Application to Persons With Disabilities (245-267). WashingtonDC: American Association on Mental Retardation.

Stalec, J., Momirovic, K. (1971.)Ukupnakolicinavaljane varijancekao osnov kriterija za odredivanje broja znacajnih glavnihkomponenata, Kineziologija 1(1):77-81.

Stalec, J., Momirovic, K. (1984.) On a very simple method for robust discriminant analysis. Proceedings of the 6th International Symposium "Computer at the University" (512.1-515.16.), Dubrovnik.

Walker, P. (1995.) Community Based Is Not Community: The Social Geography of Disability. U Taylor, S.J., Bogdan, R., Lutfiyya, Z.M. (eds.): The Variety of Community Experience. Qualitative Studies of Family and Community Life (175-192). London: Brookes.

World Health Organisation (2001.) ICF-Intemational Classification of Functioning, Disability and Health. New York: WHO.