PRIRODA (U) UMJETNOSTI PERFORMANSA

Abstract

We will consider nature as topos of the performance art with an emphasis on local examples, and from a more distant past (ie. from the very beginning of the formation of performance art in a local context) - eg. from hermetic actions of Gorgona Group (1959-1966) on Sljeme and Vukomericke Gorice, and from Tomislav Gotovac' photo-performance Showing of Elle magazine (series of six photographs, Sljeme, 1962). It is a fragmentary section on how artists treat the space of nature in their performances, some of which have treated the nature as well as a phenomenon of Land Art (Earthworks).

Headnote

Zadrzat cemo se na prirodi kao toposu umjetnosti performansa s naglaskom na domacim primjerima, i to od inicijacije umjetnosti performansa u lokalnom kontekstu - od sljemenskih hermeti!nih akcija grupe Gorgona (1959.-1966.) i Gotov!eva fotoperformansa Pokazivanje !asopisa Elle (serija od sest fotogra"ja, Sljeme, 1962.). Rije! je o fragmentarnom presjeku koji ima za cilj prikazati kako su umjetnici/ice tretirali prirodu u svojim performansima, od kojih su neki tretirali prirodu i kao fen omen land art (Earthworks).

Klju!ne rije!i: priroda, land art, Earthworks, umjetnost performansa, izvedba

Nature in (of) Performance Art

Summary

We will consider nature as topos of the performance art with an emphasis on local examples, and from a more distant past (ie. from the very beginning of the formation of performance art in a local context) - eg. from hermetic actions of Gorgona Group (1959-1966) on Sljeme and Vukomericke Gorice, and from Tomislav Gotovac' photo-performance Showing of Elle magazine (series of six photographs, Sljeme, 1962). It is a fragmentary section on how artists treat the space of nature in their performances, some of which have treated the nature as well as a phenomenon of Land Art (Earthworks).

Keywords: nature, land art, Earthworks, performance art, performance

Civilizacija je nagomilavanje nepotrebnih potreba! (Mark Twain)

U okvirupomalo metafori"noga znacenjanaslova, rije" o fragmentarnom presjeku kojiima za cilj prikazati kako su lokalni umjetnici/ice tretirali prostor prirode, ne-urbani prostor,1 u svojim performansima, odkojihsu neki tretirali i prirodu kao fenomen land art (Earthworks). Pritom cu se zadrzati na fenomenu urbanoga okolisa te na"inu na koji umjetnici rabe okolis u umjetni"kim konceptima, dakle, na"inu na koji se land art kriti"ki odnosi prema globalnim pojavama, gdje mozemo reci - kako je to naveo Ulrich Beck - da je jedna od karakteristika globalizacije i globalno razaranje okolisa (prema Lay 2007:47). Pritom bih se svakako uvod-no zadrzala i na konceptu odrzivoga razvoja gdje se mozemo nadovezati na izrazito kriti"ko promisljanje toga koncepta kako ga je razmotrila Mirela Holy, isti"uci da su vec osamdesetih godinapojedini ekologistiupozoravalikako koncepcija odrzivog razvojapredstavlja nastavak provodenja bezobzirne kolonijalne politike gdje strogo pridrzavanje odrzivog razvoja nerazvijenim zemljama onemogucava postizanje bilo kakvog razvoja. Pritom sam termin okolis spomenuta autorica odreduje antropocentri"nim. Ukratko, za razliku od koncepta land arta sezdesetih godina, kada je navedena konceptualna strategija nastala kao provedba dematerijalizacije umjetni"koga djela kao i negacija principa trzisnoga izlaganja u muzejima i galerijama, land art danas kao umjetnost i izvedba Zemlje zasigurno mora zadobiti i kriti"ke dimenzije s obzirom na navedenu odrednicu globalizacije koja ujedno zna"i i sustavno razaranje okolisa. Medu suvremenim festivalima posvecenima land artu svakako bih spomenula Land Art Mongolia / LAM 360° koji uzima u obzir i kriti"ko promisljanje o ekoloskoj i drustvenoj odrzivosti. Tako je trece izdanje Land Art Mongolia / LAM 360° (kolovoza2014.) odrzano u prirodnom rezervatu Orkhon, a na temu Ljttdi i zivotinje s propitivanjem prekomjerne ispase, sto"arstva, desertifikacije, krivolova i ilegalne trgovine zivotinjama.2

Land art i sakralna interpretacija krajobraza

Fragment tek upucuje na potrebu oblikovanja monogra'je o land artu, odnosno, sire govoreci, o radovima u prirodi, sto se ti"e domace scene. Kao nasu dosljednu umjetnicu land arta mozemo izdvojiti multimedijalnu umjetnicu i izvanrednu profesoricu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, Zvjezdanu Jembrih (istina, posljednjih nekoliko godina, kao sto sama navodi, zastala je s navedenim projektima), a koja pritom pojam land art smatra neprimjerenim u lokalnom kontekstu,3 odnosno kako samapojasnjava:

Land art - to je strani izraz, a moram napomenuti da jos uvijeknisam naslabolji izraz kojibi zamijenio tu rije". Land art je umjetnost vezana uzprirodu, ozna"uje izvjesnu vrstulikovne intervencije u prirodi. Rije" intervencija takoder smatram neprimjerenom. (Jembrih 2014, http)

Pritom, umjetnici je izuzetno bitna sakralna dimenzija krajolika (svoje radove, izvedbu Z/zemlje, medu ostalim, umjetnica izvodi npr. na Velebitu, u neposrednoj blizini kamenih monolita poznatih pod mitskim nazivom babe), kako je navedeni kompozit prirode odredio, u okviru domace etnologije ikulturne antropologije, pokojni etnolog/antropolog Tomo Vinscak (usp. Jembrih 2014: 30-31). Pored te sakralne, dominantne dimenzije njezinoga lendartisti"koga rada, ovom bih prigodom izdvojila njezin manje poznati land art projekt, i to socijalnoga odredenja. Rije" je o radu Hommage "ovjeku koje je zamatao stabla, izvedenu 2009. godine u Zagrebu, u spornen na pokojnog ugljanskog ori-inala koji je, umjetni"inim prisjecanjem, umatao starim sarenim krpama pojedina stabla na otoku, u nakani da ih stiti. Umjetnica je tako izlozila uvecane fotogra'je tih umotanih stabala "koje i desetak godina nakon njegove nasilne smrti (iscipelarili su ga, naime, u Zadru, blizu umobolnice), pruzaju dirljive istinske umjetni"ke (?) prizore s udaljenih uvala na zapadnoj strani Ugljana" (Jembrih 2014: 30-31).

U kontekstu sakralne interpretacije krajobraza, dakako nesto druga"ijega modusa u odnosu na rad Zvjezdane Jembrih, navodim i projekt Bajkalska topogra&ja splitskoga multimedijalnoga umjetnika Petra Grimanija (Body Navigation Festival, Sankt Peterburg, 24.-31. listopada

Sama lokacija mjesta na kojima sam snimao povezana su s religioznim tradicijama koje se prakticiraju na ovim obalama, a to su samanizam, pravoslavlje i budizam. Dakle, u neposrednoj blizini hramova ili posvecenih mjesta uglavnom sam intervenirao zvukom, i to svirajuci dalmatinske diple s misinom i na takav se na"in stapao sa sirinom i frekvencijama valova cjelokupnoga okruzja pejzaza i - bar sto se formata ti"e - minimalne arhitekture. A upravo sada se frekvencija nastavlja reprodukcijom i repetiranjem u prostoru gdje se moje tijelo fizicki ne nalazi. Ali zato ostaje jedna jaka emocija iz srca koja me spaja s ljudima i krajevima koje sam susreo na ovom putovanju koja prolazi kroz granice drzava, prostora i vremena i obogacuje zauvijek. Sibir i Dalmacija na neki na"in titraju zajedno i mogu mimo reci da sam stanovnikEuroazijskoga kontinenta. (Grimani, u Marjanic 2009: 33)

Sljeme: Gorgona, Gotovac, Kozaric, Weekend Art"

Krenimo sada na prirodu kao topos umjetnosti performansa s naglaskom na domacim primjerima, i to od samih po"etaka inicijacije umjetnosti performansa u lokalnom kontekstu.4

Gotov"evu akciju, fotoperformans Pokazivanje "asopisa Elle (Sljeme, 1962., serija od sest fotogra'ja) pojedini povjesni"ari umjetnosti odreduju kao prvi "in umjetnosti performansa u nasemu kulturokrugu, u smislu performansa koji eksplicitno tematizira umjetnikovo tijelo. Naime, Jesa Denegri navodi kako je rije" o Gotov"evu prvom pokazivanju vlastitoga tijela, uporabivlastitoga tijela u svrhe osobne ekspresije, te da navedeno mozemo smatrati Gotov"evom prete"om performansa, performansom koji se tada nije tako nazivao. I nadalje, kako biljezi Denegri: "(...) ubrzo nakon odsluzena roka, gdje se, ziveci okruzen isklju"ivo muskarcima, oslobodio mnogihfrustracijapovucenaistidljivamladica, Gotovac odlu"uje da se zaugodnoga izleta na Sljeme, uprijateljskom drustvuusprkos hladnoci skine do gola. (...) Skinuo je naposljetku gornje dijelove odjece i gol do pasa uzeo u ruke i po"eo listati modni "asopis Elle" (Denegri 2003:5). Istom prilikom snimljeno je i nekoliko fotogra'ja kako radosno udise (izvedbeni ushit slobode) svjez planinski zrak (performans Udisanje zraka, serija od dvije fotogra'je). O navedenoj je akciji i seriji fotogra'ja, koje je snimio fotograf Ivica Hripko, akojeprikazujuumjetnikakakopolunag (nagogatorza) pozirausnjeznomkrajoliku Medvednice, drzeci u rukama zenski "asopis Elle s prikazima polunagih zenskih modela, jednom prigodom Gotovac izjavio sljedece:

Zelio sam se skinuti gol i gol pokazivati Elle, ali kako je s njim (Ivicom Hripkom) bila njegova ondasnja djevojka, odustao sam. Neke stvari idu skokovito. Moraju se akumulirati pozitivne zelje; jer sve neobi"ne stvari zahtijevaju i vasu intimnu, gradansku hrabrost, ne samo umjetni"ku, jer morate predvidjeti i ono sto se kaze - gomo. Kada prijedete Rubikon, nema povratka. Gotovo je. To je zauvijek, to ostaje i idete dalje; idete prema sustini, zanemarujete efemerne, svakodnevne stvari i idete prvo na godisnja doba, a onda na doba zivota - mladost, zrelost, starost, smrt; idete prema opcim mjestima. (Gotovac 2002: 6-7)

Zanimljivo je pritom daprvi "in umjetnosti performansa u nasemu (jugoslavenskome) kontekstu kao prostor izvedbe odabire prirodu - kao neutralni ambijent, potpuno o"iscen od svih ideologija, ali jednako tako tjelesan, prirodno blttdan, kao ipolunago musko tijelo ipolunago zensko tijelo uzenskom "asopisu (Vukovic 180-181), a ne urbotopos. Dakako, u ovom slu"aju priroda je kao ambijent i namjerno odabrana zbog zabrane prikazivanja nagoga tijela u javnosti, kao sto, uostalom, navedena zabrana i danas vrijedi. Najnoviji primjer: 13. rujna 2014. svi umjetnici koji su sudjelovali svojim performansima (rije" je o nagim izvedbama) u okviru festivala Zagreb, volim te!, posvecena Tomislavu Gotovcu (Antoniju G. Laueru), bili su privedeni (usp. G. K. 2014, http).

Sljeme su kao topos izvedbi svojih ne-urbanih akcija koristili i "lanovi neformalne skupine autora Gorgona (1959.-1966.), koji su u okviru svoga koncepta "ne"injenja, nego samo zivljenja" "esto znali provoditi zajedni"ke setnje na Medvednici, kao i u Vukomeri"kim goricama, a povod im je mogao biti zajedni"ko promatranje zalaska sunca ili neba ili onoga sto su nazivali "komisijskim pregledom po"etka proljeca (jeseni)", kako je u sali govorio Radoslav Putar (Dimitrijevic 2002: 63-64; Vanista 2001: 294). Tako Marija Gattin za rad Misli za travanj koji figurira kao vizualno-tekstualna biljeska - fotogra'ja prikazuje korak kao sto ga tematizira i tekst "marche à pied" (franc. pjesa"enje) s manipulacijom izrezane glave (Gattin 2002: 49) - navodi da je taj rad upravo aluzija na zajedni"ke setnje grupe, koje je Radoslav Putar ozna"io kao footing (usp. Kutlesa 2011: 62).5

Navedimo i projekt gorgonasa Ivana Kozarica Rezanje Sljemena - Neobi"an projekt, fotomontaza, skulptura (1960.). Naime, prvotan je naslovprojektaglasi o Neobi"an projekt, arijec je o skulpturi, "maketi" za nikad izvedeni projekt divovskih razmjera - o rezanju Sljemena. Primjer nas uvodi u slozenu igru stvarnosti i privida tako da su pred nama djela land arta, ali izvedena u kamenu i bronci (Gattin 2002: 64). Navedeni je projekt zamisljen u doba zajednistva s Gorgonom. Ivan Kozaric navodi da je vec 1960. godine imao projekcije, koncepcije "zemljanih radova", npr. Projekt za rezanje Sljemena (Neobi"an projekt), ali isti"e kako je taj projekt naisao na nerazumijevanje. "Dokse u svijetupodrzavala avangarda, ovdje se cijenila i zagovarala imitacija umjetnosti. Stalno naglasavam kako je poslijeratno razdoblje bilo tamnicom kreativnosti" (Kozaric, uZupan 1996: 32).5 6

Sa spomenutim zajedni"kim izvedbenim setnjama gorgonasa mozemo poovezati izletnicki projekt Weekend Art: Hallelujah the Hill (1995.-2004/2005.) Aleksandra Battiste Ilica, Toma Gotovca i Ivane Keser, u kojemu se prozimaju elementi performansa, body arta, fotogra'je, filma, land arta na Zagreba"koj gori, mail arta i konceptualne umjetnosti (Beros 2002: 176). Tako Nada Beros uspostavlja poveznicu s Gorgonom - njihovim zajedni"kim setnjamaMedvednicom- te smatrakako se s malo pretjerivanjamoze reci da je rodno mjesto konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj neveliko brdo u okolici Zagreba (Beros 2002a: 9). No, ako se uzme u obzir spomenuta Gotov"eva akcija, performans Pokazivanje "asopisa Elle (Sljeme, 1962), mozda se zapravo ni ne radi o pretjerivanju. Naime, projekt Weekend Art: Hallelujah the Hill nastao je tijekom deset godina (1995.-2004/2005.) u formi nedjeljnih setnji Sljemenom, kojim su umjetnici postavili koncept vikend-umjetnika kao svojevrsnu subverziju (usp. Keser i Battista Ilic 2012: 93, 95), kao i koncept prepoznavanja Zagreba kao grada koji nije okrenut prema rijeci nego je orijentiran prema Sljemenu.7

Odnosno, kratkom rekapitulacijom Aleksandra Battiste Ilica o navedenom izletni"kom projektu:

Kako smo svo troje obozavali Sljeme, tako smo setnje po"eli puno ranije, a onda prigodom jedne izlozbe koju smo imali u Grazu, kupio sam fotoaparat, i prve snimke koje sam snimio s nasih setnji bile su napravljene tom idiot-kamerom na slajdovima. Zanimljivo je da su fotogra' koje smo kasnije sretali po svijetu te, zapravo amaterske snimke komentirali da ih je bilo nemoguce napraviti bez opreme i velikog formata slajda, tako da su se profesionalci "udili da su snimljene bez reflektora, u neprofesionalnim uvjetima" Shvatio sam da su za umjetnost daleko bitnije atmosfere i ljudske relacije, a ne tehnologije; bitna je samo ta fantasticna konstelacija. Dakle, 1995. po"eo sam raditi prve fotogra'je Weekend Arta, a onda smo 1997. u Muzeju suvremene umjetnosti imali prvu prezentaciju. (Battista Ilic, u Battista Ilic i Keser Battista 2014: 30-31)

I kao sto navodi Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio Gotovac Lauer: "Prvo smo radili setnje po Sljemenu jer je Sljeme jedna velika univerzalija; suma, potoci, ptice, Mjesec, Sunce, napor svladavanja uspona" Sve je to univerzalno", pri "emu upucuje kako se u filmu Hallelujah the Hills (1963.) Adolphasa Mekasa nalaze sve premise njihovog rada - "druzenje, razgovori i medusobno pomaganje, svladavanje prirodnihprepreka ibavljenje estetikom, odnosno stvaranje jednog Arta koji je svevremen i univerzalan" (Gotovac 2002: 3).

Izlozbeni intermezzo u parku-prirodi: Guliver u zemlji cudesa

Kako je navedeno uNovinama Galerije SC (broj 29, 1971), pozivdase intervencijomumjetnika "plasti"ki artikulira cjelina parka na Korani u Karlovcu jedinstven je slu"aj u nasoj suvremenoj umjetnosti". Pritom autor teksta i kustos "elimir Kos"evic navodi kako su se u izvedbi objekata autori "prilagodili materijalima koji kao polufabrikati ili kao otpad postoje u karlovackoj industriji" (Kos"evic 1971: 111). Izlozba Guliver u zemlji "udesa u Koranskom parku skulpture u Karlovcu (kustos: "elimir Kos"evic; izlozbu, akciju su zajedni"ki organizirali Galerija SC (Zagreb) i Zorin dom (Karlovac) u ljeto 1971.) intervencijski je projekt novih plasti"ara. Cinimise daje rije" o projektukoji nijebio toliko zapazen izlozbaMogucnosti za 1971, koja se danas uzima kao, kako je to odli"no utvrdila Iva Prosoli, referentna to"ka za praksu i akcije koje su uslijedile (Prosoli 2011: 85). Naime, 6. zagreba"ki salon i posebice njegova sekcija Prijedlog (1971.) te uli"na izlozba (izlozba-intervencija u urbotoposu) Mogucnostiza 1971. (Zagreb, 9.-20. lipnja 1971.), uorganizacijiMuzejasuvremene umjetnosti (tadasnje Galerije suvremene umjetnosti), prema koncepciji Davora Mati"evica, i izlozba Guliver u zemlji "udesa, koja je iste godine organizirana u Koranskom parku skulpture u Karlovcu (kustos: "elimir Kos"evic, Galerija SC), ubrajaju se u glavne intervencijske projekte "novih plasti"ara" 70-ih na ovim prostorima.

Tako su se u toj akciji novoj generaciji domacih plasti"ara pridruzili, primjerice, i fotografi Petar Dabac i Enes Midzic, koji izlazu objekte koji bi se mogli definirati kao fotografije-skulpture. Enes Midzic izlaze mehani"ki rastavljen i oprostoren portret, a Petar Dabac uvecane fotogra'je ruku i nogu, koje "strseci" iz trave sugeriraju tijelo Gulivera, po "emu je "itava akcija i dobila ime (Prosoli 2011: 85).8 Za osnovnu zamisao autori projekta navode da je poziv da se intervencijom umjetnika plasti"ki artikulira cjelina parka na Koraniu Karlovcu jedinstven slu"aj u nasoj suvremenoj umjetnosti.

Jedinstvenost je utoliko veca ukoliko se uzme u obzir "injenica da je realizacija tog zadatka povjerena skupini mladih umjetnika koji su svojim dosadasnjim radom u vise navrata ukazivali na neophodnost sve snaznijeg angaziranja u realnom urbanom prostoru kao prirodnoj okolini suvremenog "ovjeka. (usp.Prijedlog... 1971)

Nova umjetnicka praksa: V. D. Trokut - Frakcija grupe Crveni Peristil, grupa TOK, Vlado Martek

Umjetnik Vladimir Dodig Trokut medu prvima je u nasoj vizualnoj praksi izvodio land art projekte, stoga ovdje i prilazem njegov opis land art projekata iz 1968. i 1969. godine, koje je radio zajedno s Frakcijom grupe Crveni Peristil, osnovane 10. velja"e 1968., dakle mjesec dana nakon akcije-intervencije Crveni Peristil.

Kao Frakcija Crveni Peristil izveli smo preko tridesetak razli"itih akcija. U nekima sam radio samostalno, a u nekima su radili Pave (Pavao) Dul"ic, Bozo Jelenic, Toma 4(,)aleta i ostali, uklju"ujuci i mene. Bile su to intervencije metafizickoga uranjanja kozmosa, kao jedan segment ujednoj siroj inkulturaciji kozmosa, u jednom umanjenom obliku. Tu je bila Izlozba pod morem gdje sam rezao svoje fotogra'je i onda sam ih umetao u stijene (valova) ko je imaju procijepe. Tada je taj objekt, s tim fotogra'jama, sa"injavao vrlo za"udne kompozicije. To sam radio na Ba"vicama, na kamenitom dijelu Ov"ica i nesto na splitskoj uvali Kasuni. Uzimanje otisaka valova odnosi se na rad kad sam ameri"kim konzervatorima, koji su uzimali otiske kamenorezaca, cvaknuo kantu te mase. Shvatio sam da u dodiru s vodom, ona se istoga momenta formira i stvrdne. I onda smo nas "etvorica naglo bacili tu kantu i u tom valu tako smo dobili deformirani otisak valova, zapravo negativ pozitiva. Radili smo i Preslikavanje neba (Marijan Susovski navodi naslov Rejleks neba, op. S. M.) gdje smo perforirali sa srebrnim nitratom zrcala, neku vrstu smede podloge, preko "ega je isao srebrni nitrat i zatim smo preslikali oblake s neba na sâm Vestibul koji je predvorje ulaska u carske odaje. Paljenje kopna i mora (Marijan Susovski navodi naziv Paljenje mora i kopna, op. S. M.) - tu smo zapalili 5 ba"ava (tonu i pol mazuta) kao simboli"ko paljenje kopna i mora, tako da svi ti radovi korespondiraju s tim metafizickim elementima, bastine se na alkemiji i tao-fizici. Bavili smo se zenom jer je to bilo na neki na"in trend."9

Grupu TOK (1972.-1973.) godine 1972. upovodu nastupanaZagrebackomsalonuinicirao je Vladimir Gudac, a akcijama i intervencijama polazila je od postavke da radi za tdíctt (uli"na umjetnost, djelovanje na ulici). Rije" je o kratkotrajnom projektu umjetnika intervencionista povezanih s ekoloski orijentiranim urbanim tkivom, ili kako je to sro"io "elimir Kos"evic - akcijski su intervenirali u intoksikirani urbani okolis (Kos"evic 2007: 6), nastojeci postici u"inak intimizacije "ni"ijeg" javnog prostora (usp. Gudac 2007: 20). Tako su otisnuli razglednice s pozdravom iz Zagreba na kojima je umjesto ikonografske metonimije veli"ajnoga kaptolskog ponosa Grada dominirao tvorni"ki ambijent i zagadeni zrak. Nadalje, u jednoj su akciji otiskivali automobilske gume po plo"nicima i po robnoj kuci NAMA kako bipotaknuli ekolosku reakciju, "ime su se uklopiliu smjerove kretanja onovremene ekoloske umjetnosti (Mati"evic 1978: 24; Susovski 1982: 31; Gudac 2007). Odnosno, rijecimaVladimiraGudca:

Mi smo, dakle, mislili o ekonomiji i ekologiji kao vulgarno-materijalisti"kom konceptu proizvodnje i posljedicama takvog napretka "ovjeka gospodara prirode koji je ovladao resursima, proizvodima i medijima. (Gudac 2007: 20)

Ina"e, Gudac otvoreno biljezi da su opseznije alternativne akcije tada pokretale neke institucije ili bi ih institucije vrlo brzo nakon njihova nastanka uzimale u svoje okrilje. I nadalje: "Oni koji nisu razvijali tu lukavu ANTI i istodobno PRO poziciju ubrzo bi nestajali. A zivjeti u Titovoj rusko-ameri"koj kombinaciji zivota uz Savku Dab"evic-Ku"ar i nije bilo tesko upravo na takav na"in" (Gudac 2007: 19). Gudac, kao inicijator grupe TOK, navodi i da su zeljeli upozoriti na fizicko i mentalno zagadenje okoline te da se i stara i nova umjetnost podjednako odnose prema ekosferi s nerazumijevanjem. Iako u radovima Grupe TOK nije rije" o konceptu land art, navodim ih iz razloga sto je rije" o jedinoj nasoj grupi, a time i prvoj, u okviru nove umjetni"ke prakse s ekoloskom orijentacijom.

Pored Vladimira Dodiga Trokuta, kao autori koji su jednako tako iznikli iz nove umjetnicke prakse, a koji su posveceni strategijama land arta, izdvajaju se Vlado Martek i Boris Demur, koji su po"eli djelovati u okviru Grupe sestorice autora (1975.-1981.). U svojim je po"ecima konceptu land arta bio blizak i Marijan Molnar (koji jednako tako proizlazi iz sociema nove umjetni"ke prakse), na kojemu cemo se zadrzati u sljedecoj cjelini. Ovom prigodom mozemo spomenuti zajedni"ku land art akciju pod nazivom Gradski land art Vlade Marteka i Borisa Demura, a koju su izveli u sklopu UrbanFestivala (22. srpnja 2001., 14: 30 - 18:00; Martek: Jurisiceva 23 - Palmoticeva - Amruseva - paviljon na Zrinjevcu i unatrag; Demur: Preradoviceva 37 - Kova"iceva - Hebrangova - paviljon na Zrinjevcu i unatrag), odnosno rije"ima Vlade Marteka:

Kako stanujemo otprilike jednako udaljeno od paviljona na Zrinjevcu - zamislio sam akciju da jedan i drugi u isto vrijeme krene od svoje kuce i poplo"a svoj put A4-papirom - papir do papira. Svatko je polozio otprilike 700-800 A4-papira; dakle rije" je o parafrazi Ivice i Marice. Ja sam krenuo iz Jurisiceve a Demur iz Preradoviceve i tako smo spojili dvije bijele duga"ke trake kod Paviljona. Nakon pola sata krenuli smo natrag; skupljali smo papir i vratili smo se kuci. (Martek 2002: 34-35)10

Odnosno, kako su sami umjetnici interpretirali, drugi dio akcije (koja je obiljezena A4 papirom kao glavnim simbolom nove umjetni"ke prakse) "ini:

vracanje unatrag prema po"etnim to"kama, uz skupljanje papira. Oni papiri koji budu tijekom akcije pogazeni, osteceni ili odneseni predstavljat ce jednu vrstu umjetni"kog rezultata: bit ce to izbrojeni komunikacijski poeni. Naglasena je praznina papira, povratno skupljanje i priroda materijala akcije, te svojevrsna tisina kojom je akcija obavijena - jezik kao urbani diskurspar excellence ne-prisutan je. Sama akcija ima spiralnu dinamiku razvoja i nauma. Susret dviju bijelih linija (i umjetnika) u paviljonu imat ce vizualni i duhovni identitet i zna"aj spirale kao temeljnog napretka realiziranog gledanja Istog. (Martek i Demur 2001, http)

Od land arta prema drustveno-politickom i aktivistickom artu

Dvojica umjetnika, Marijan Molnar kao umjetnik koji bastini novu umjetni"ku praksu (1966.-1978.) i Igor Grubic iz nesto mlade generacije (koji se profilirao devedesetih), za10 po"eli su svoju art praksu upravo land artom, da bi zavrsili svoja art-propitivanja drustvenoangaziranim radovima.

Donosim obrazlozenje o projektima land arta Marijana Molnara.

Kako bih objasnio uporista i kontekst za moj rad Tri kvadrata na zemlji (1977.), morao bih tu prizvati dva druga i kasnija moja rada: Okvir rada (1978.) i Tri odnosa tijelo ambijent (1978.). Uz to, tu bi trebalo dodati Sun"ani sat (1977.).

S jedne strane je ideja prostora, a s druge ideja vremena u okviru procesa osvajanja teritorija i pokusaja da se shvati bit enigme prostora. Tijelo je subjekt koji realizira i prozivljava taj postupak. Koristenje "geometrije" je nacrt koji subjekt projicira u pokusaju shvacanja prostora u realnom prostoru. Kroz tu agresiju subjekt dozivljava prostor kao iskustvo realnog prostora.

To iskustvo prostora zapravo je zbir to"aka pogleda i tjelesne prisutnosti u njima, u jednom poretku vremena, i to vrijeme je jedinstveno jer je neponovljivo.

Ponavljajuci postupak u realizaciji rada na drugom mjestu/teritoriju i bitno druga"ijem ambijentu (Gali"nik u Makedoniji, 1996.) ispitivao sam zna"aj ponavljanja u dimenziji vremena. Ponavljanje kao ono drugi put poslije onog prvog i izvornog. (Prvo kao prvo iskustvo, kao original, a drugo kao vec rutina.)

Osvajanje prostora kroz ozna"avanje sve vecih kvadrata uklju"uje tjelesni dodir s prirodnim ambijentom teritorija. Fotosnimanje sa svih osvojenih to"aka svjedo"i o vizualnom iskustvu ozna"enog teritorija.

Ovaj odnos tjelesnog i taktilnog s jedne strane i vizualnog s druge strane u odnosu subjekta (tijela) i prostora dodatno sam razvio u radu Tri odnosa tijelo ambijent.

U postupku ponavljanja ritualno se nastoji odrzati i obnoviti sjecanje, ali i ponoviti iskustvo novog teritorija. Ovo sam eksplicirao u radu Sje,anje na tri kvadrata (1998.) kao pokusaj sazimanja vremena, dovodeci te radove i njihovu povijest u urbanu sredinu, koristeci obi"ajnu formu ozna"avanja zna"ajnog i proslog.

Kao kona"no gotov rad, s povijesno distancom, on ima dva aspekta. Jedan je u smislu procesa, kao proslog i zavrsenog dogadaja. Drugi je kao sad gotova stvar, kao biljeska o dogadaju, kao prizor i slika.

Ovaj aspekt procesa meni je bio izazovan u nekim drugim radovima te sam tako radio opite s vatrom (element koji je sustinski proces). Osim iz tog razloga, zanimala me struktura i meduodnos "etiriju elemenata: vatra, voda, zrak i zemlja. Kod Tri kvadrata uz ostalo se radi upravo o zraku i zemlji, ali zemlji kao teritoriju.

Sam po"etak tog rada bio je rad Kvadrat zemlje. Kvadrat kao neka vrsta ljudske mjere, bio je ishodiste za sirenje prema nepreglednom i nesavladivom, prema perspektivi (u smislu udaljene to"ke: ovdje i tamo daleko). Ta igra magije ne"eg dalekog i tuposti i tezine onog ovdje. Dakle, kvadrat zemlje, zemlje u najneposrednijem smislu bez simbolike i teskih metafora, kao tu prisutne materije, kao nesto tu, a opet zatvoreno i strano.

Ozna"io sam tu zemlju i zatim sam na njoj intervenirao da je u"inim "otvorenonT.

Inscenirao sam situacije nasilnosti i otvaranja prekopavajuci i mijesajuci druge materijale.2 Kona"no je tu i Okvir rada. Na prvi pogled on nema veze s ovim prethodnim radovima.

Kod njega sam tekstom ispisujuci iste re"enice ozna"avao da je odredeni prostor na kojem sam tako intervenirao okvir mog rada. Postupak je to prisvajanja i imenovanja odredenog prostora okvirom u kojem se dogada rad. U tom smislu i intervencije u prirodnom okolisu, na teritoriju kod tih prethodnih radova su srodne ovom ozna"avanju. (Marijan Molnar)11

Elementi koji su krajnje suprotstavljeni. Osnovno iskustvo s vatrom jest da ona, za razliku od zemlje kojoj je antipod, pokazuje karakter nepostojanog i neuhvatljivog. Njezina prisutnost je sama prolaznost i nestajanje za razliku od trajanja i stalnosti zemlje. Vatra je, govoreci iz tradicije, crveno, zemlja je crno. Izazov je bio adekvatno predstaviti, i vizualno i zna"enjski, njenu bît. Koristeci metode kvaziznanstvenih pokusa i registrirajuci segmente procesa sagorijevanja (toplina, svjetlost), pojavio se problem odnosa metafore i metonimije, znaka i traga. Uhvatiti "formu" vatre, njezin likovni ekvivalent. (...) Iz umjetnikova opisa land arta Kvadrat zemlje, 1x1, fotodokumentacija, 1977. (Molnar 2002: 12)

Igor Grubic prvi je performans pod nazivom Trojstvo izveo 1997. na Bundeku u okviru manifestacije povodom obiljezavanja Jurjeva, u kojoj su jos sudjelovali, primjerice, i grupa Legen (danas Kries) te Zvjezdana Jembrih, koja se na toj manifestaciji predstavila svojim land art projektom. Tom su akcijom organizatori zeljeli ostvariti povratak prirodi i brigu za znacajne lokacije u gradu o kojima se ne vodi dovoljno ra"una. Naime, u okviru navedenoga land arta umjetnik je izveo akupunkturu odredenih mjesta. Tako je odlu"io zasaditi stabla; hrast kojemuje dao zna"enje Oca, brezu kojoj je dao zna"enje Svetog Duhailipukojoj je dao zna"enje Sina, s obzirom na to da lipa u slavenskoj tradiciji slovi kao iscjeljujuce stablo. Pritom je iskopao krugove na zemlji koji su se preklapali (svaki je krug imao dijametar 12 metara), sto u krscanstvu simbolizira jedinstvo Svetoga Trojstva. Nadalje, u srediste je tih krugova posadio stabla i uve"er je krugove posipao pepelom, prelio ih tankim slojem benzina i kad je u sredini je zapalio sibicu na zemlji su se po"eli iscrtavati tanki vatreni prstenovi (Grubic 2007: 34-35).

Nadalje, u okviru svojega rada Fragmentacija vala (Ston, ljeto 1997), Grubic je pilom odrezao kvadrat morske povrsine. Navedeno je stavio u plasti"nu vrecicu i ovjesio o zid obliznje kuce. Performans je izveden, kako kaze, ufltixtis maniri; val zarobljen u plasti"noj vrecici nemaljepotu nivitalnost.

Jednako je tako i splitska multimedijalna umjetnica Alemka 5ivoje iz koncepta land arta ostvarila prijelaz u drustveno-angaziranu umjetnost, te je vec u svome land art projektu Ripple (Koma Kasa of Modern Art, Kosmopolitischer Land Art Hof Strosek, Alpe, Austrija, 2007) istaknula upozorenje mind the mile Noc°! "Budite oprezni, prilazite polju umjetnost i kulture!" (usp. 5ivoje 2012: 16-17).

U konceptu land arta i drustvenoga angazmana mozemo spomenuti i pojedine radove Bozidara Jurjevica. Kao stanar dubrova"ke ulice Uz Posat umjetnik izveo performans naziva Cvije,e i ja (2013.) kao korektiv sje"e oleandra i ostalog zelenila po Gradu, osobito Uz Posat, kao i korektiv ukrasavanja dubrova"kih prometnica visecim grastama neprimjerenim za mediteransko podru"je. U tom iznimnom performansu, koji govori o tome kako svakim politi"kim sirenjem to podru"je postaje i kulturno kastrirano, pridruzili su mu se gradani Dubrovnika drzeci ispred sebe poruke Stop violence.12 Svakako ovom prigodom fragmentarno upucujem i na njegova tri rada: Akcija Ko"je ("rnovsko brdo, Kor"ula, 1998.- 2005.), Dom (Uz Posat 7, Dubrovnik), Vododera (Lumbarda, Kor"ula). Kao sto biljezi Marina Viculin, Akcija Ko"je temelji se na "propitivanju elementarnog "ovjekova dozivljavanja prirode kroz biljezenje autorove fizicke prisutnosti", a u radovima Dom i Vododera umjetnik nastavlja propitivati percepciju materijalnog i nematerijalnog, opipljivog i neopipljivog, "ali sada "ini odmak od tjelesne performativnosti i spoznavanja fizickim iskustvom". Nadalje, spomenuta povjesnicarkaumjetnostiikustosica zaAkcijti Ko"je navodikako vjerojatno umjetnik"svojim ritualnim kretnjama i ostavljanjem blatnih otisaka tijela na kamenim glavama, na stijenama, na deblima, biljezi spiritualnost vilinskog mjesta" (Viculin, u Jurjevic 2007). U kontekstu navedenoga Marina Viculin zaklju"uje kako umjetnikovo kretanje (pri "emu u toj prirodnoj nagosti tijelo premazuje crvenim blatom - kremeni pijesak, crljenica) u takvom prostoru nije samo kretanje, vec je i ispisivanje te opipljive tvari. Rije" je o mitemu povezanosti vila i njihova nadnaravnoga sociema vode, kako je to zabiljezeno u usmenim predajama.

Zadrzala bih se na opisu navedenoga ambijenta, kako je sr"ano i poeti"no opisao tu spiritualnu skoljku te feminini krajobraz Bozidar Jurjevic:

Taj prostor zove se skupina Ko"je; rije" je o dolomitskom stijenju koje je nastalo sudaranjem kor"ulanske i hvarske linije u prapovijesti. Eruptirala je lava; na "itavom je otoku dolomit, vapnenac sklon pucanju. To je vakuum dubove sume i dolomitskog stijenja gdje je ta dubova suma opre"na cijeloj mediteranskoj vegetaciji tako da djeluje kao neka spiritualna skoljka i kad sam tamo usao, bio sam van sebe. Te stijene su pune zivotinjskih i ljudskih oblika. To dozivljavam kao portal smrti koji je u drugoj dimenziji. Neki kazu da je to prostor vila. Svaki prostor koji ima pecinske usjeke ima vaginalni oblik. Ne zelim ispasti vulgaran, ali jasno je vidljiva totalna forma vuvle, klitorisa, i unutar su onda neke bijesneglave... Upravo u tom mjestu osjecam se u kontinuitetu od rodenja. Na po"etku tog prostora nalazi se zdenac pun vode, mislim da su to podzemne vode; ulazis u prostor ali te prolaze neki trnci od te hladnoce".

Kao naredniprimjerprozimanjalflnd arta isocijalne dimenzije navodimbrackogaumjetnika Ivicujaksica ,okrica Puku i njegovu multimedijalnu, putujucu, artisti"ku skupinu zamentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu Susur Bol te ovom prigodom spominjem njihovu akciju Premjestanje plaze Zlatni rat na sigttrno mjesto, izvan dometa birokratskih struktura (akcija se sastoji iz tri dijela) (2002.-2003.):

Prvi dio: Trg Zlatnog rata (premjestanje dijela plaze u centar Bola). Po"etak akcije 27. studenoga 2002. (srijeda) 11.0 sati. Zborno mjesto: Porat - tri palme. S planom drugog i treceg dijela akcije gradani Bola i sira drustvena javnost bit ce upoznata na vrijeme. Boljani, gradani Bola, i svi kojima je Bol u srcu, priklju"ite se akciji! Sa sobom ponijeti sic!

Ekoloski intermezzo: Ivan Ladislav Galeta i NoArt Earth Day

ZamedijskogaumjetnikalvanaLadislavaGaletu (1947.-2014.) umjetnost iprirodaapsolutno su povezani. Naime, od sredine 90-ih usvaja ekolosko-umjetni"ku orijentaciju kojom se referira na, primjerice, Henryja Davida Thoreaua, Karela ,apeka, Masanobua Fukuokau, Bi11a Mollisona, JamesaJoycea, BéluHamvasa, ClaudeaMoneta. Poznato je da je autor provokativnoga prijedloga proglasenja NoArt Earth Day-a. Nadalje, radio je videoradove proizasle iz projekta End Art, koji se odvijao na njegovu seoskom imanju - u prirodi, na otvorenom. Naime, End Art samo je jedno lice istog ekoloskog i umjetni"kog principa iz kojega je pokrenuo projekt NoArt (usp. Galeta2008: 16-17).13

Dakle, Ivan Ladislav Galeta predlozio je jednodnevno suzdrzavanje od umjetni"koga stvaranja NoArt Earth Day (paradoksalno 29. velja"e), kao "jedno u nizu logi"nih upozorenja, kao sto su to primjerice i Dan Zemlje, Dan voda, Dan zraka, Dan nepttsenja, Dan planina, Dan drve,a, Dan zena, Dan delfina, i tome sli"no" (ibid.). Umjetnik je pritom kriti"an prema lendartisti"kim projektima koji su svojom neobuzdanom kreativnom "slobodom" uzeli tolikog maha daponegdje poprima zabrinjavajuce razmjere (Galeta 2008).

Odnosno, umjetnikovim rije"ima, a opet na tragu skrivene igre zna"enja:

End Art zapravo je proizasao iz naziva mjesta u kojem zivim. Ono se zove Kraj Gornji. U hrvatskom jeziku rije" kraj moze imati dva zna"enja, sve ovisi o kontekstu u koji je stavljena. Primjerice, kraj moze zna"iti krajolik, dakle nesto prostrano, sa svih strana otvoreno. Istodobno kraj moze zna"iti i da je gotovo, nema vise, dakle, nesto sto se zatvara. U engleskom end isto tako zna"i kraj. Ako se toj rije"i doda jos i art, tada neodoljivo podsjeca na Land Art. Drugim rije"ima, End Art bi se mogao is"itavati kao istodobno sirenje i zatvaranje umjetnosti. Zanimljivo je kako se u rije"i kraj skriva i raj, na koncu end moze biti i svrha. Zapravo, End Art je rad-u-nastajanju koji se temelji na osamnaest slova prve intonirane re"enice Introibo ad altare Dei ("Pristupam Bozjem oltaru") romana Ulysses Jamesa Joy cea. Iako sama re"enica sadrzi devetnaest slova, kada se dogodi stapanje prvog i zadnjeg slova "I", ostaje osamnaest slova ' zatvorenih" u prsten. Osamnaest slova korespondira s osamnaest dijelova romana. Svako slovo je na neki na"in naziv kratkog video prizora i samostalna je mikro-cjelina, koja ujedno "ini bit i oblikuje ovo djelo. (Galeta 2008: 16-17)

Zagreb - priroda kao izvedbeni urbotopos

Zavrsno bih se zadrzala na nekim zagreba"kim ne-urbanim prostorima koji sadrze smjernice umjetnosti performansa.14 Pritom, zamjetno je da vecina umjetnika/ica ipak ostaje u urbanom "okolisu", a ne toliko u izvedbi Z/zemlje - terra firma.ls

S obzirom na to da se Sava odreduje kao razdjelnica izmedu dvije polovice grada, krenut cu od Save - te pomalo otuzne, smede, muljevite rijeke, nimalo na radost ovoga isto tako nesretno-betonskoga grada, od projekta Dalibora Martinisa Savski Jang Ce (projekt Data Recovery, 1966/2009) - transmedijalnog performansa izvedenog 14. svibnja 2009. u sklopu Subversive Film Festivala, posvecenoga 60-godisnjici Kineske revolucije. Izvedba koja je zapo"ela u 19 sati sastojala se, naime, od toga da je umjetnikkrenuo s desne savske obale i doplivao na lijevu obalu blizu mjesta na kojem jejos polovicom proslog stoljeca bilo "uveno Savsko kupaliste.

Pliva"ki performans Savski Jang Ce nastaje kao svojevrstan ironijski re-enactment "povijesnoga" dogadaja od 16. srpnja 1966., kada je Mao Ce Tung (Mao Zedong) preplivao rijeku Jang Ce, ali i kao svojevrsno pri/sjecanje na "uveno Savsko kupaliste. Uostalom na spornen na navedeno kupaliste u prisjecanju starijih Zagrep"ana i stoji sintagma preplivati Savu. Naravno, bila je tuupisanai osobnaprica o cinuhrabrostipovezananom s umjetni"kim djelom/ "inom (kao sto je to uostalom nastajao pokazati/dokazati i "velikikineski voda" uz svojupolitickuvokacijuuvecpoodmaUoj zivotnoj dobi od 73 godine). Odnosno, Martinisovimpojasnjenjem tog ironijskoga re-enactmenta koji izvodi u ronila"kom odijelu i lednim plivanjem:

Dok je Mao Ce Tung simboli"ki iskoristio prirodu kako bi zauvijek promijenio drustvo, D. M. ,e simboli"ki iskoristiti drustvo kako bi nakratko promijenio prirodu. Ironijski preuzimajuci gestu Mao Ce Tunga, umjetnik je Savu tim pliva"kom performansom simboli"ki transformirao u Jang Ce. No, jednako je tako tim pliva"kim performansom povezao Kajzericu s gradskim sredistem. Naime, za prve doseljene Kineze Kajzerica je bila po"etno odrediste njihovih trgovina. U kontekstu navedenoga Martinis isti"e: Nema vise malih uli"ica i velikih blokova, a rije" je o vrsti obrta koji su orijentirani za periferiju. Iako su Kinezi skoro sasvim preselili u Dubravu, Kajzerica ,e ostati prvim zagreba"kim Chinatownom. Plivanjem sam spojio dvije daleke kulture. (Martinis, prema Kis 2009: 87; usp. Greiner 2009: 18)

Umjetnik je i simboli"ki ozivotvorenjem sintagme preplivati Savu trenutno spojio te dvije polovice gradakoje nazalost ne zive uz rijeku kao sto to obi"no biva u gradovima odredenima zivotom rijeke. Sava je Zagrebu jos uvijek linija razgrani"enja (iako su na tom dijelu rijeke koje je Martinis odabrao za svoj performans tri mosta - Jadranski, stari pjesa"ki i poznati zeleni zeljezni"ki most), srecom ne vise mentalnoga, kao sto je to 90-ih nastojalo nametnuti gradsko srediste odredeno tzv. hrvatstvom u odnosu na doseljene Kineze. Razlike su danas sve vise socijalne, a preplivavanje Save upravo na tom susretistu triju mostova, ironi"no pridodaje umjetnik, "ini se naro"ito suvisnim. I nadalje, Martinisovim opisom:

Plivao sam ledno u sjecanje na mojeg oca koji je obozavao ledno plivanje i kako bi kamere (jedna na mojoj glavi, druga na ruci) uhvatile nesto i iznad vode. Dokumentarni film pokazuje samo moj "subjektivni" pogled, tj. samo vizure tih dviju kamera i kinesku revolucionarnu pjesmu koja je svirala kao ohrabrenje s MP3 playera na mojoj glavi koju sam slusao dok sam plivao. Od mogucih nezgoda (i straha) branio sam se prethodnim zurenjem u crtez planirane dijagonale koju sam nacrtao na ortofotki (Google Earth) za koju sam sâm sebe uvjeravao da ju mogu to"no tako isplivati, sto bogme i jesam.

U okviru nekih drugih projekata, izvedbi u urbanim fragmentima zagreba"ke prirode, pored vec spomenutoga gorgonskoga, ali i Gotov"eva Sljemena, i Bundek (npr. Josip Zanki i Bojan Gagic: Minia,usklopuprvogaZagrebüEkoFestivalanaBundeku 12.i 13.rujna2008.) iSava (kao npr. spomenuti Savski Jang CeProjefctDaliboraMartinisaiz2009.), ilipakMaksimirsko jezero16 postaju prostori izvedbe pojedinih akcija i performansa.

Zaustavimo se kratko na projektu, interaktivnom ambijentu Mirila koji je Josip Zanki pokrenuo zajedno s Bojanom Gagicem 2001. godine. Rad "ini site-speci&c instalacija koja je predstavljala repliku samog spomenika mirila i interaktivnog performansa koji je posjetitelju doga-anja omogucavao direktno iskustvo ne samo drevnog rituala, vec i vlastite (za sada) metafori"ne smrti.17 Pritom umjetnik zapisuje:

Vecina je posjetitelja interaktivnog ambijenta fenomen mirila dozivljavala kao etnografski zapis drevne tradicije, a sam medij performansa poligonom za ekscentri"no ponasanje i seksualne provokacije. U trenutku kada bi polegli na lezaj od stijena, tjemenom dodirujuci kopiju kamena mirila, pred njima bi se doista otvarao svijet nevidljivog, za koji nisu znali da postoji. Interaktivni smo ambijent izveli sest puta na razli"itim lokacijama, od kripte nekadasnjeg franjeva"kog samostana blizu Bologne, Centra za eksperimentalnu umjetnost u Bostonu do izmaglicom obavijenog jezera u predgradu Zagreba.

Jednu od varijanti navedenoga performansa umjetnici izvode na Zagrebi! EkoFestivalu na zagreba"kom Bundeku 13. rujna 2008., i to u formi ranojutarnjega performansa, to"nije - kao zivu skulpturu, za "ije su vrijeme izvedbe odabrali 5.30 sati ujutro u jednom od sumaraka Bundeka, u koji su prethodnoga dana polozili sedam izvedbenih mirila - kamenih posmrtnih nakupina, kojima prizivaju ritual uzimanja mjere pokojnika iz podvelebitskoga podru"ja. Kako je navedeni izvedbeni ritual modificiran za zive, umjetni"ki je dvojac nastojao sudionike zive skulpture dovesti u iskustvo smrti; odredenije, rekla bih - iskustvo leze,ega polozaja dodira smrti. Pritom uz autore performansa i sedmero leze,ih izvoda"a, koji su bili polozeni na mirilima, na toj zaboravljenoj arhai"noj funeralnoj, a ovdje izvedbenoj, praksi okupilo se svega troje posjetitelja. Podsjetimo, performans Mirila zajedni"ki je rad Josipa Zankija i Bojana Gagica koji su prvi put izveli u samostanu Scardavilla kod Forlija u Italiji 2001. godine, a nakon toga izvode ga jos nekoliko puta - u Trstu, Bologni i Bostonu. Funeralna je izvedba na Bundeku bila prva izvedba u Hrvatskoj nakon koje su umjetnici uprili"ili jos jednu izvedbu u Galeriji Klovicevi dvori u Zagrebu povodom otvorenja izlozbe Mirila - nematerijalna kttlttirna bastina 2013. godine.

Zankijeva intimna, autobiografska pri"a o posmrtnim obi"ajima povezanima s mirilima zapo"inje duboko u Velebitu gdje su nekoc, kako isti"e u opisu performansa, postojala mjesta bez crkve i groblja, ajos izoliranije u dubini planine nalazili su se pastirski stanovi. Obi"aj mirila, povezans navedenimkrajem, ritualno bise odvijao nasljedecinacin: tijelo umrlogabise nakon pla"a i naricanja uz odar zamatalo u platnenu ponjavu i na drvenim nosilima prenosilo do groblja prije izlaska Sunca. Pritom bi pogrebna povorka stala na posebnom mjestu koje se naj"esce nalazilo na prijevojima. Nadalje, uzele bi se ravne kamene plo"e i polozile na zemlju te bi se na njih postavilo tijelo pokojnika. Nakon toga bi se uz glavu uspravno polozio jedan pravilniji kamen, a do stopala malo manji kamen. Ta dva kamena uzimala su miru pokojnika, dakle, njegovu mjeru, i "inila njegovo mirilo. Pritom je bilo bitno da glava pokojnika gleda prema istoku, prema izlazecem Suncu, koje je tako posljednji put milovalo pokojnikovo lice. U okviru tog posmrtnoga obi"aja nadalje se, nakon uzimanja pokojnikove mjere, tijelo odnosilo do groblja gdje je pokapano uz crkveni obred, a nekoliko dana poslije na mjesto zaglavnoga kamena postavljao se jos pravilniji iliklesani kamen surezanimsimbolom. Prema odrednicama tog drevnog pogrebnoga obi"aja Josip Zanki i Bojan Gagic oblikovali su tih sedam izvedbenih mirila, kamenih nakupina na obali Bundeka.

Iako je u prvoj varijanti tog funeralnog performansa umjetni"ki dvojac Zanki - Gagic namjeravao uklju"iti i kozu, i to u funkciji zvukovnoga ambijenta te zive skulpture, ipak su odustali od simboli"koga koristenja zivotinje buduci da su shvatili da se u to doba dana, dakle, u samom budenju dana glasaju ptice, te su se odlu"ili posluziti samo tim prirodnim zvu"nim ambijentom pti"jega svijeta, ali i pataka, "ije je staniste na jezeru Bundek, i koje su se pócele buditi negdje oko 6.30 ujutro kada je performans u toj radosti budenja doista i zapo"eo. Naime, uz jutarnji sjeverac i prohladnu kisu "ekali smo jos dodatnih sat vremena na po"etak performansa, i to kako bi se ugasila uli"na rasvjeta, te kako bi time cjelokupni zagreba"ki ambijent bio koliko-toliko podlozan prirodnim ritmovima te ritualne zive skulpture. Pridodajmo samo da jutarnji pti"ji cvrkut nije znak zivotne radosti, nego ptice nakon budenja pjevaju kako bi dale do znanja da su jos tu i da su prezivjele noc, kako je jednom prigodom istaknula Sandra L. Vehrencamp koja istrazuje na"ine i zna"enja zivotinjske komunikacije.

Buduci da Zankijev pokojni otac slovi kao graditelj posljednjega mirila, u mjestu gdje je odrastao spomenuti se multimedijalni umjetnik jos kao dijete upoznao s praksom tog posmrtnoga obi"aja, a kako intenzivno odlazi na Velebit, po"eo je i sam posjecivati lokalitete mirila i prikupljati gradu povezanu s tim posmrtnim znamenjima nalik na grobove. Ina"e, ekologijska matrica navedenoga performansa govori o tome kako je obi"aj mirila u potpunosti nestao izgradnjom cesta, razvitkom turizma, kao i mijenjanjem na"ina zivota te kako se navedeni arhetipski velebitski krajobrazi modificiraju u nacionalne parkove koji postaju poligoni za poslovni i politi"ki team building ili pakmjesta meditacije pojedinih, ponekad samozvanih, gurua (Zanki 2008: 30-31; Gagic i Zanki 2009). Upravo je to onakriticka matrica koju bi trebale dakle imati sve lendartisti"ke prakse, s obzirom na to da je, nikako nije naodmet ponoviti, kako je to naveo Ulrich Beck - jedna od karakteristika globalizacije i globalno razaranje okolisa (prema Lay 2007: 47).18

Lendartisticki festivali - lokalna praksa

Zavrsno bih samo enumerirala domace lendartisti"ke festivale, odnosno festivale na kojima mozemo vidjeti i radove koncepta izvedbe Z/zemlje. Tu je svakako Slama - kiparska kolonija, land art festival pokrenut 2006. godine (Nikola Faller, umjetni"ki voditelj Slame),19 zatim Festival Granje (eng. Fresh Wood Scultpures), koji je 2013. godine inicirao krizeva"ki kipar Igor Brkic kao jedinstven na"in izrade skulptura, i to u suradnji s udrugom K.V.A.R.K. i Skaville Festivalom, s ciljem sirenja kulturne i turisti"ke ponude grada Krizevaca. Festival, kako isti"e organizator na web-stranici Festivala, "prezentira ru"ne radove radene od granja koji ce kasnije sluziti u svrhu stvaranja prvog mobilnog zooloskog vrta od granja koji ce ukrasavati gradske parkove i time pridavati dodatnu atrakciju u oko lis". Nadalje, tu je i festival koji je osmislila Vlasta Delimar - Moja zemlja, Staglinec,20 zatim Baranjska umjetni"ka kolonija (BUK),21 zagreba"ki UrbanFestival, rije"ka Spajalica - serija umjetni"kih intervencija u javnom prostoru (pokrenuta 2013. godine) kao i niz drugih festivala koji, jednako tako, ovisno 0 intencijama pojedinoga umjetnika, promi"u koncept land arta.

Tako je povodom rada Urbani vrt Nine Sindi"ic i Zone 00 (Spajalica, 2014; mali urbani vrt postavljen je ispred rije"kog Malog salona sve dok nije unisten u maturantskom pohodu) Sabina Salamonizjavila kako nijerijeco land artti]er"land art jeuvijeklikovnost, dok Urbani vrt nije nastao u kontekstu umjetnosti, vec kao gradanska inicijativa." Pritom Ksenija Orelj, kao jos jedna kustosica Spajalice, isti"e kako se moze reci "da je u odredenim intervencijama prisutan zeleni val, to jest obnovljeno zanimanje za ekoloske teme, zapovezivanje s prirodom 1 sirenje zelenih povrsina, ove godine u visednevnim intervencijama, Platformi za transdisciplinarne prakse i Park(i)gralistu" (usp. Orelj i Salamon 2104: 34). Mozda bi se navedeni suodnos umjetnosti i aktivizma mogao odrediti Milohnicevim terminom artivizam, koji je oblikovao prema terminu ar/ctivism Marion Hamm (usp. Milohnic 2011). Naime, Zona 00 zapo"ela je s razvojem ideje urbanih vrtovau Rijeci 2013. godine.

Prvi zajedni"ki urbani vrt u Rijeci, u suradnji s Gradom Rijeka, udruga uspostavlja kao tzv. kvartovski vrt, i to na podru"ju izmedu MO Skurinjska draga i MO Brascine - Pulac. Na Spajalicu Udruga donosi jestivi komadic ideje s porukom da je moguce i na najmanjoj povrsini u urbaniziranoj sredini uzgojiti vlastitu hranu, pobrinuti se za vlastito zdravlje, a pritom osjetiti magiju zivota!22

Zavrsno, nadovezala bih se na promisljanje Kirsten Swenson, koja navodi da danasnja lendartisticka praksa kao i gradanske inicijative zelenoga usmjerenja (kao navedeni primjer Urbanoga vrta Nine Sindi"ic i Zone 00) mora kriti"ki propitivati i globalnu umjetni"ku praksu, kao sto je to land art 60-ih i 70-ih ciñió s galerijama i muzejima, nastojeci upravo tim sustavom izmicanja (prema izvedbi z/Zemlje) provesti dematerijalizaciju umjetni"koga djela kao i princip trzisnoga izlaganja,23 ali pritom svakako mora pokazati trostruku kritiku - lokalne i globalne politike kao i regionalne ekonomije (usp. Swenson 2010: 15), gdje svakako odmah mozemo prizvati Bookchinovu tezu o ekologiji slobode, odnosno da dominacija "ovjeka nad prirodom proizlazi upravo od realne dominacije "ovjeka nad "ovjekom (usp. Bookchin 1998: 3-4).24

Footnote

1 Urbani okolis u tome smislu mozemo odrediti i kao ne-urbani prostor; naime, prirodu u urbanom prostoru smatram ne-urbanim segmentom. Uvodno bih zeljela napomenuti da se u "lanku vecim dijelom zadrzavam na primjerima lendartisti"ke prakse povezane sa Zagrebom, ali nikako ne iz zagrebocentri"noga modusa, vec samo zato sto sam vecinu spomenutih projekata imala prigodu i pogledati. Tako, nazalost, ovdje nije pronasla mjesto npr. rije"ka multimedijalna umjetnica Taj"i ,ekada o kojoj sam pisala jednom drugom prigodom (usp. Marjanic 2013), kao i neki drugi umjetnici/ice (npr. o land artu Vlatka Vinceka usp. umjetnikovu monografiju iz 2007. godine - tekstovi: Silva Kal"ic, Marijan Spoljar, Ivica Zupan), sto samo pokazuje potrebu oblikovanja monogra'je o hrvatskom land artu.

2 Usp. http://landartmongolia.blogspot.com/.

3 Ivan Kozaric koristi sintagmu zemljani radovi (Earthworks) (Kozaric, u Zupan 1996: 32). Vesna Turkovic utvrduje kako nema hrvatskih korelata za pojmove environmental art, ecological art, nature art, Earth art, land art, outside art (Turkovic 2002: 322).

4 Opisujuci suodnos prirode i izvedbe urednici zbomika Nature Performed: Environment, Culture and Performance navode da je ideja prirode kao izvedbe uvedena kroz teoriju evolucije Charlesa Darwina, koji je istaknuo da je priroda koju vidimo (priroda kao materijalnost) proces izvedbe (priroda kao proces) (usp. Szerszynski, Heim i Waterton 2004: 3).

5 Jedan od recenzenata ovoga "lanka isti"e da je u tom radu klju"na linija koja dijeli prednji "urbani" dio od naznake "krajolika" u pozadini, a i "rezanje glave" dosta je simptomati"no za njihova egzistencijalna promisljanja i poetiku apsurda i besmisla.

6 Rije" je o suprotnom odredenju onih op isa koji sezdesete i sedamdesete godine samoupravnoga socijalizma u Jugoslaviji odred ju kao zlatno doba u odnosu na zeljezni Isto"ni blok.

7 O tome da takvu orijentaciju (orijentaciju i u sakralnom zan"enju - znati gdje je Orijent, Istok, izlazak Sunca) nemaju neki drugi europski gradovi usp. Battista Ilic, http.

8 Pored navedenih umjetnika sudjelovali su i Boris Bucan, Slobodan (Braco) Dimitrijevic, Sanja Ivekovic, Jagoda Kaloper, Dalibor Midzic, Davor Tomi"ic, Goran Trbuljak i Gorki Zuvela (vrijeme odrzavanja: lipanj - kolovoz 1971.).

9 Iz razgovora s umjetnikom 12. srpnja 2014. u njegovu stanu-galeriji-Ilegalis-Antimuzeju. Umjetnik je u razgovoru istaknuo kako su u monogra'ji Nova umjetni"ka praksa (ur. Marijan Susovski) spomenuti radovi navedeni pod njegovim imenom, pri "emu bi to"nija formulacija bila da je rije" o radovima Frakcije grupe Crveni Peristil. Naime V. D. Trokut isti"e da je mjesec dana nakon akcije Crveni Peristil (koju izvodi grupa Crveni Peristil) osnovana Frakcija grupe Crveni Peristil (datum osnivanja: 10. velja"e 1968.).

10Akcija dvojice poznatih zagreba"kih prokonceptualisti"kih umjetnika odvija se na potezu od domicila Borisa Demura (Preradoviceva 37) i domicila Vlade Marteka (jurisiceva 23) do sredisnje to"ke njihovog susreta na Zrinjevcu" (usp. Martek i Demur 2001, http).

11 Vise o navedenim radovima usp. umjetnikove monogra'je, gdje saznajemo da se dio Molnarove aktivnosti u razdoblju od 1976. do 1983. "odnosio na konkretne materijale, posebno one koji tvore sustav elemenata u tradicionalnom filozofskom zna"enju: Zemlju, Vodu, Vatru i Zrak" (Molnar 2002: 10).

12Usp. "Bozidar Jurjevic izveo performance Uz Posat", http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=24094c.U-xP4inMYPJg.

13 Usp. kako se navedeni umjetnik isto tako kriti"ki odnosi prema nekim radovima land arta, primjerice prema radu The Spiral Jetty (Spiralni gat) Roberta Smithsona iz 1970. godine, isti"uci kako je navedena lendartisti"ka spirala nastala navozenjem 6650 tona (!?) kamenja i zemlje u jezero Great Salt Lake u Utahu ugrozila postojeci ekosustav, ponovo (auto)ironijski pridodajuci kako se pritom prisjeca Picassove izjave: Svaki "in kreacije prvenstveno je "in razaranja te "sto je umjetni"ko djelo genijalnije, to je teze 'rijesiti' ga se" (usp. Galeta 2008: 16-17).Izrazitu kriti"ku notu prema mitizaciji pojedinih lendartisti"kih projekata u svojoj knjizi biljezi ijohn Beardsley, uokvirujuci svoju kritiku i kontekstom o suodnosu umjetnosti i stvamosti, odnosno njegovim rije"ima: "Ali to je samo umjetnost; njezini su tvorci samo umjetnici. dakle, ne mogu promijeni svijet. Mogu promijeniti samo nase iskustvo svijeta" (Beardsley 2006: 218).

14 Ovdje bih uputila na izniman zbornik radova Performance and the City u "ijem uvodniku urednici isti"u kako su se zadrzali na urbanoj anglosferi, te na tome tragu navodim potrebu priredivanja zbomika koji bi promatrao "tekst grada", "izvedbu grada" u lokal - nom kontekstu u smislu urbosfere kao i zelenih, prirodnih povrsina.

15 Svakako u razmatranja land arta moze doci i koncept underground arta koji promovira Labin Art Express.

16 Sto se ti"e Maksimirskoga jezera, mozemo navesti performans Elsi von Freytag-Loringhoven (1988.) Vlaste Delimar. U poeti"nom performansu na Maksimirskom jezeru umjetnica stoji s tortom s upaljenim svijecama na glavi u "amcu kojim upravlja mladic lagano veslajuci; "poput kakve poganske svecenice otklizila je povrsinom jezera u ljetni sumrak" (Franulic 1997:80). O performansu Kristine Leko Kako zivi narod (nazvanome prema istoimenoj knjizi Rudolfa Bicanica) izvedenom na trecem Maksimirskom jezeru (14. velja"e 2010.) usp. Leko (2010).

17 Umjetnik je s navedenim projektom kao i vlastitim istrazivanjima sudjelovao na izlozbi Mirila - nematerijalna kulturna bastina (Galerija Klovicevi dvori, Zagreb, 28. svibnja - 7. srpnja 2013.), koja je predstavila posmrtne obi"aje povezane s velebitskim mirilima, zasticenu nematerijalnu bastinu RH, u suvremenoj interpretaciji znanstvenika i umjetnika, a pritom je kao moto izlozbe postavljena upravo Zankijeva atribucija mirila: "Svaki kamen moze postati mirilo, mirilo vise nikad ne moze postati obi"an kamen."

18 Prema starijim vjerovanjima, mirila su bila mjesta gdje po"ivaju duse pastira uz bok dusa svoga ov"jeg stada, a nastajala su na mjestima odakle se pruza pogled na doline, vrta"e i prijevoje (Gagic i Zanki 2009: 29).

19 Sest godina Festival se odrzavao u Baranji, a sedmo izdanje 2012. odrzano je Osijeku od 9. do 15. srpnja 2014. na prostoru Perivoja kralja Tomislava. Tako je Festival Slama nakon sest godina napustio "ruralnu divljinu baranjskih njiva na kojima je potekao i seli se na zelenu livadu gradskog parka". Vise o navedenom festivalu usp. Slama, kiparska kolonija - land art festival, http.

20 Naime, 2005. godine Vlasta Delimar osniva umjetni"ku i neprofitnuorganizacijuMoja zemlja, Staglinec koja od 2011. nosinaziv Medunarodni susret umjetnika "Antonio G. Lauer". Prvo je ambijentalno dogadanje u Staglincu, odrzano 2. srpnja 2005., umjetnica posvetila svome pokojnom ocu, napisavsi u pozivnici da je padre padrone "nestao a s njim glavna snaga postojanja svih aktivnosti koje su davale smisao i konst jedne zemlje" (podsjecam na umjetni"in odnos prema ocu "iju je istinu prihvatila tek nakon 25 godina, i to nakon njegove smrti), i pritom je poziv uputila umjetnicima kao i udrugama koje su posvecene ekologiji, geomantiji, energetskim sustavima te raznim oblicima duhovnosti da se pridruze vlastitim idejama povezanima s konceptom "zemlja" (usp. Marjanic 2014).

21 BUK (Baranjska umjetni"ka kolonija) inicijativa je Kate Mijatovic i Zorana Pavelica pokrenuta 2003. godine, "potaknuta zeljom za mijenjanjem kulturnog statusa Baranje kao mjesta na kojem nema prostora za suvremenu umjetnost" (BUK, http).

22 Usp. http://spajalicacopula.wordpress.com/2014/05/ 13/zona-00-nina-sindicic-urban-garden/.

23 Brian Wallis u knjizi Land and Enviromental Art navodi kako je listopad 1968. godine klju"an za iniciranje land arta, a kontekst je poznat: rat u Vijetnamu, studentski nemiri u Parizu" U takvom je sociemu umjetnik Robert Smithson organizirao izlozbu u Galeriji Dwan u New Yorku jednostavno je nazvavsi Earthworks, a uklju"io je radove cetmaest umjetnika, uglavnom mlade generacije i ne toliko poznate, osim Herberta Bayera (autora prvoga zemljanoga rada, skulpture - Earth Mound, 1955.) i Claesa Oldenburga. Svi su radovi pritom negirali koncept izlaganja - ili su bili preveliki i pritom su mnogi bili reprezentirani samo fotogra'jama, naglasavajuci otpor prema kupoprodajnom aspektu umjetni"koga djela. Izlozba je nazvana prema istoimenom distopijskom romanu Briana W. Aldissa o buducnosti u kojoj je "ak tlo postalo dragocjen komoditet (Wallis, u Kastner, Wallis 1998: 23).

24 Sve navedeno pokazuju spomenuti primjeri, i to oni lendartisi"ki primjeri socijalne dimnezije, kao npr. socijalna akcija Premjestanje plaze Zlatni rat na sigurno mjesto, izvan dometa birokratskih struktura (akcija se sastoji iz tri dijela) (2002.-2003.) koja je vec navedenom ironijskom sturkturom naslova reagirala na predlozenu po Drzavu, vladajuce sramotnu i placeni"ku koncesiju navedene plaze. U globalnom kulturokrugu socijalnu dimenziju land arta pokazuje uvodno spomenuti fetsival Land Art Mongolia / LAM 360° kao i progam Land Art Live 2014, koji je zamisljen kao program umjetni"kih intervencija na mjestima gdje su tijekom sedamdesetih godina nastali lendartisti"ki radovi u Flevolandu (usp. landartlive.blogspot.com).

References

LITERATURA

Batista Ilic, Aleskandar. Weekend Art. http://performingtheeast.com/aleksandar-battista-ilic/.

Battista Ilic, Aleksandar i Ivana Keser Battista. 2014. "Prema dostojanstvu. Direktna gesta i nebitni' detalji". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez 380, 27. ozujka 2014.: 30-31.

Beardsley, John. 2006. Earthworks and Beyond. Contemporary Art in the Landscape. 4. izd. New York, London: Abbeville Press.

Beros, Nada. 2002. "Od Gorgone do Weekend arta. Akcionizam opustanja". Up & Underground 5: 8-13.

Bookchin, Murray. 1982. The Ecology of Freedom. The Emergence and Dissolution of Hierarchy. Montreal: Black Rose Books.

BUK (Baranjska umjetni"ka kolonija). http://www.g-mk.hr/program/BUK-c28Baranjska-umjetnicC4c8Dka-koloni-jac29/199/.

Denegri, Jesa. 2003. "Pojedina"na mitologija Tomislava Gotovca". U Tomislav Gotovac: monogra&ja. (tekstovi: Jesa Denegri, Goran Trbuljak, Hrvoje Turkovic). A. Battista Ilic iD. Nenadic, ur. Zagreb: Hrvatskifilmski savez, Muzej suvremene umjetnosti, 4-11.

Dimitrijevic, Nena. 2002. "Gorgona - umjetnost kao na"in postojanja". U Gorgona. M. Gattin, ur. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 52-71.

5ivoje, Alemka. 2012. "Istrazivanje putova urbane lazi". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez 328, 16. velja"e 2012.: 16-17.

"Festival: Granje". http://www.skaville.org/festival-granje/.

Franulic, Markita. 1997. "Svakodnevno razmisljajte o sebi. Performansi Vlaste Delimar". Frakcija: magazin za izvedbene umjetnosti 4: 78-80.

G. K. "Labrovic i Delimar zgrozeni privodenjem golih umjetnika". h& p://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/350627/Labrovic-i- Delimar-zgrozeni-privodenjem-golih-umjetnika.html.

Gagic, Bojan i Josip Zanki. 2009. Mirila. Dokumentacija performansa 2001.-2008. Zapresic: Fraktura.

Galeta, Ivan Ladislav. 2008. "Otvorena lendartisti"ka slika". (Razgovarala Ana-Marija Koljanin). Zarez, 232, 29. Svibnja 2008.: 16-17.

Galeta, Ivan Ladislav. 2008. "NoArt Earth Day". Sustainability and Contemporary Ar.: Exit or Activism?, International Symposium at CEU Budapest 29 February 2008. h& p://www.noartearthday.com/.

Ga& in, Marija, ur. 2002. Gorgona. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.

Gotovac, Tomislav. 2002. "Performer protiv globalne rezije." (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 83, 20. lipnja 2002.: 6-7.

Gotovac, Tomislav. 2002. "Isus Krist je kralj performera. Tomislav Gotovac, slobodni avangardni umjetnik bez 'statusa'". (Razgovarala Lidija Zozoli). Slobodna Dalmacija - Forum - prilog za kulturnu tranziciju, 6. velja"e 2002.: 2-3.

Greiner, Boris. 2009. "Muzja"ka stvar izmedu "ovjeka i rijeke". Zarez, 258, 28. svibnja 2009.: 18.

Grubic, Igor. 2007. "Aktivizmom protiv crne mrlje na dusi". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 219, 29. studenoga 2007.: 34-35.

Gudac, Vladimir. 2007. "Grupa tok tijekom 1972/1973". U Budi,. Izme-u geste i programa. (tekstovi: Zelimir Kos"evic, Vladimir Gudac; fotogra' je Stanko Vrtovec). Zagreb: Marinko Sudac, 18-21.

Holy, Mierla. 2007. Mitski aspekti ekofeminizma. Zagreb: TIM press.

Jembrih, Zvjezdana. 2014. "Zivjeti se ne mora, a pisati se mora." h& p://www.ziher.hr/2014/04/02/intervju-zvjezdana-jembrihzivjeti- se-ne-mora-a-pisati-se-mora/.

Jembrih, Zvjezdana. 2014. "Stvaranje kao duboko oranje. Izvedba Z/zemlje". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 384, 22. svibnja 2014.: 30-31.

Jurjevic, Bozidar. 2007. Svjetlo. (tekst u katalogu: Marina Viculin). Osijek: Galerija Waldinger.

Kastner, Je) rey i Brian Wallis. 1998. Land and Environmental Art. London: Phaidon.

Keser, Ivana i Aleksandar Ba& ista Ilic. 2012. "Devedesete ili o shvacanju procesa". (Razgovarale: Sandra Krizic Roban i Jelena Pasic). Zivot umjetnosti: "asopis za suvremena likovna zbivanja 90: 88-101.

Kis, Patrica. 2009. "Dalibor Martinis preplivao Savu za Kineze". Jutarnji list, 16. svibnja 2009.: 87.

Kos"evic, Zelimir. 1971. "Guliver uzemlji "udesa". Novine Galerija SC 29: 111.

Kos"evic, Zelimir. 2007. "Izmedu geste i programa". U Budi,. Izme-u geste i programa. (tekstovi: Zelimir Kos"evic, Vladimir Gudac; fotogra' je: Stanko Vrtovec). Zagreb: Marinko Sudac, 4-10.

Kos"evic, Zelimir. 2012. Kritike, predgovori, razgovori: 1962.-2011. Zagreb: Durieux.

Kutlesa, Ana. 2011. "O odnosu land arta i fotogra' je. Primjer Borisa Demura i grupe Gorgona". Zivot umjetnosti: "asopis za suvremena likovna zbivanja 89: 58-67.

Lay, Vladimir. 2007. "Vizija odrzivog razvojva. Prinosi artikulaciji polazista i sadrzaja vizije". U Razvoj sposoban za budu,nost. Prinosi promisljanju odrzivog razvoja Hrvatske. V. Lay, ur. Zagreb: Institut drustvenih znanosti Ivo Pilar, 11-52.

Leko, Kristina. 2010. "Uredi za popravljanje ustava". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 278, 4. ozujka 2010.: 36-37.

Marjanic, Suzana. 2009. "Bajkalski performans o diplama, samanu i bageristu". Zarez, 269, 12. studenoga 2009.: 33.

Marjanic, Suzana. 2013. "Mit i art - sakralni, ideoloski i/ili anarhi"ni link". U Mit i art. Myth and art. Mitas ir menas. Zagreb, Kaunas: HDLU i Galerija Meno parkas, Kaunas, 14-24.

Marjanic, Suzana. 2014. "Vlasta Delimar ili zena je zena je zena...: auto/biografski performansi". U Vlasta Delimar:0zena je zena je zena ...: retrospektivna izlozba 1979.-2014. Vlasta Delimar, ur. Zagreb: MSU, 47-98.

Martek, Vlado. 2002. "Akcionizam i eti"ki fetisizam". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 92, 21. studenoga 2002.: 34-35.

Martek, Vlado i Boris Demur. 2001. Gradski land art. (h& p://urbanfestival.blok.hr/01/hr/projekti/demurmartek.html).

Mati"evic, Davor. 1978. "Zagreba"ki krug". U Nova umjetni"ka praksa 1966-1978. M. Susovski, ur. Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti, 21-28.

Mati"evic, Davor. 2011. Suvremena umjetni"ka praksa. Ogledi 1971-1993. M. Ga& in i R. I. Jankovic, ur. Zagreb: Durieux, Muzej suvremene umjetnosti, Hrvatska sekcija AICA.

Molnar, Marijan. 2002. Akcije i ambijenti. Zagreb: Naklada MD.

Molnar, Marijan. 2012. 1998.-2008. pregled radova. Zagreb: Meandar media.

Orelj, Ksenija i Sabina Salamon. 2014. "Osvajanje urbanog prostora, rije"ka scena". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 385, 5. lipnja 2014.: 34-35.

Hopkins, D. J., Shelley Orr i Kim Solga, ur. 2011 (2009). Performance and the City. London: Palgrave Macmillam.

Prijedlog. 6. zagreba"ki salon. (stru"ni odbor: Zeljka ,orak i Tonko Maroevic, tajnik: Zelimir Kos"evic). Galerija Studentskog centra, Zagreb, 8. svibnja - 8. lipnja 1971.

Prosoli, Iva. 2011. "Sirenje granica fotogra' je prve polovice 1970-ih godina u Hrvatskoj". Zivot umjetnosti: "asopis za suvremena likovna zbivanja 89: 82-89.

"Slama, kiparska kolonija - land art festival". h& p://www.slama.hr/osx/hr/c5/Slama-land-art-festival/.

Susovski, Marijan. 1982. "Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina". U Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina. M. Susovski, ur. Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti, 17-41.

Swenson, Kirsten. 2010. "Land Use in Contemporary Art". Art Journal 69/4: 14-15. [h& p://dx.doi.org/10.1080/00043249.2010. 10791394]

Szerszynski, Bronislaw, Wallace Heim i Claire Waterton. 2004. "Introduction". U Nature Performed. Environment, Culture and Performance. B. Szerszynski, W. Heim i C. Waterton, ur. Oxford: Wiley-Blackwell, 1-14.

Turkovic, Vesna. 2002. "Dijalog prirode i kulture kroz likovnu umjetnost". Socijalna ekologija 11/4: 217-329.

Vanista, Josip. 2001. Knjiga zapisa. Zagreb: Moderna galerija, Kratis.

Vukovic, Vesna. 20111. "Spaces of Accumulated Time. Parallel Readings - Sanja Ivekovic and Tomislav Gotovac". U Removed c om the Crowd. Unexpected Encounters 1. I. Bago, A. Maja"a i V. Vukovic, ur. Zagreb: BLOK, DeLVe, 167-195.

Zanki, Josip. 2008. "Svaka odredenost vodi u ksenofobiju". (Razgovarala Suzana Marjanic). Zarez, 239, 18. rujna 2008.: 30-31.

Zupan, Ivica. 1996. Vedri Sizif. Razgovori s Ivanom Kozari,em. Zagreb: Naklada MD.