Paradoksi sportskoga plesa

Abstract

Initially, social dances from the American continent (already hybrids of Latin- American national, folk and traditional dances), flooded Europe. In this process, the British context proved to be the most hostile one, and the one capable of creating an effective initiative aimed at transforming the newly arrived forms into stylized and standard forms. The dance practice and the standardized versions as performed inside the sport dance community, have completely separated those dances from the ones they were based on and of which they are the "cleansed" version. However, the dance practice of sport dance is not recognized by broader public as special and different and it is constantly mixed, interlaced and related to the social dances, using the aesthetics of one in order to advertise the other. Also, from the issues concerning the imprecise (identical) terminology of dances and from the template sport dance was created on, certain confusions, overlaps, and reciprocal influences can be detected in sport dance and social dances. Relating sport dance to social, folk or national dances of areas denoted in their names, especially Latin American, still connects the sport dance to the origins of those dances that provided the basis for its' standardization. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

U prvotnome stadiju drustveni plesovi s americkog kontinenta (vec hibridi uglavnom latinskoamerickih nacionalnih, narodnih, tradicijskih) preplavljuju europsko podrucje, meðu kojim se englesko iskazalo kao najhostilnije i sposobno djelotvornom inicijativom dovesti do transformacije pridoslih oblika u stilizirane i standardizirane. Ti se plesovi pod nazivom sportskih i unutar zajednice sportskih plesaca plesnom praksom i standardiziranim verzijama izvedbe u potpunosti odvajaju od plesova na kojima su temeljeni i nastali kao "prociscena"verzija. Meðutim, plesna praksa sportskih plesova meðu sirim krugovima nije prepoznata kao specificna i drugacija te se neprestano mijesa, preplice i poistovjecuje s drustvenim plesovima, koristeci estetiku jednih u propagandi drugih.

[ples, sportski plesovi, drustveni plesovi, tekst, kontekst]

UDK 793.3:796

316:793

izvorni znanstveni clanak

primljeno 6.6.2012.

prihvaceno 5.7.2012.

Migracijom plesnih oblika, stilova i tradicija ulovljenih u globalnu kulturnu bujicu, plesovi i plesni oblici iz razlicitih zemalja s radikalno razlicitim povijestima i fizickim praksama te izmisljenim novim oblicima ekspresije ujedinjeni su pod nazivom sportskih plesova.

Sportski se plesovi meðunarodno nazivaju ballroom1 ili international plesovima, a oznacuju engleski stil sportskog plesnog natjecanja (English style of competitive dancing).2 Internacionalni ili engleski stil dijeli se na latinsko-ame- ricke (samba, cha cha cha, rumba, paso doble, jive) i standardne (engleski valcer, tango, becki valcer, slowfox (ili foxtrot) i quickstep) plesove.3 U tekstu cu se sluziti sintagmom "sportski plesovi" za oznaku natjecateljskih plesova pod okriljem Hrvatskog sportskog plesnog saveza (HSPS) i, na svjetskoj razini, Meðunarodne plesno sportske federacije (IDSF).4

Svaki ples iz skupine sportskih plesova koegzistira i kao drustveni ples. Dijeli ih specijalizirano znanje, razlicitost izvedbe i pripadnost zajednici. Razlika se nalazi u stupnju angazmana i ukljucenosti. Kada drustveni plesovi prestaju biti samo rekreativni i postaju dio svakodnevna zivota plesaca natjecatelja, postaju sportskima. Drustveni ce plesovi u tekstu oznacavati plesove koji se pod tim nazivom poducavaju u zagrebackim plesnim skolama i one koji su prethodili i bili temeljem standardiziranome sportskom plesnom obliku.

Plesovi koji su standardizacijom pretvoreni u sportske razlicita su porijekla, razlicitih ritmova, tempa i estetike te dolaze iz zemalja razlicitih povijesti fizickih praksi. Skupina sportskih plesova transformacijom i mobilnoscu danas je nositelj drugacijeg znacenja i dijelom je izrazito zatvorene plesne zajednice.

Pocetak procesa standardizacije drustvenih u sportske plesove kakvima ih danas prepoznajemo dogodio se pocetkom 20. stoljeca u Velikoj Britaniji kada je, nakon sve intenzivnijih debata meðu engleskim plesnim uciteljima, predlozena standardizacija drustvenih plesova i produkcija "ispravnih koraka", ne bi li se potisnulo "sirenje nepravilnog plesanja i povecani liberalizam na plesnom podiju" (Cresswell 2006:60). "Cudni" i neodgovarajuci plesni koraci i plesovi vezivali su se uz americku i afroamericku kulturu. U sredistu rasprave o plesu i njegovoj navodnoj izroðenosti i degeneraciji nalazilo se Kraljevsko drustvo ucitelja plesanja (Imperial Society of Teachers of Dancing).5 Osnovano je 1904. godine s ciljem kreacije uniformirane metode poducavanja te podupiranja viseg obrazovanja plesnih ucitelja. Godine 1924. organiziran je ogranak ISTD-a posvecen sportskom plesanju. Uskoro je postavljen syllabus za drustvene plesove koji je ukljucivao poznavanje glazbe, postavu tijela i plesne oblike. Nova su se pravila plesanja objavljivala u publikaciji Dance Journal. Objavljena je abecedna lista definicija tehnickih izraza koristenih u dvoranskom (ballroom) plesanju, a Dance Journal pocinje izdavati prirucne kartice s uputama za sve odobrene plesove. Kodifikacija engleskog stila dvoranskog plesanja bila je gotovo desetogodisnji projekt.6 Zanimljivo je da su prvi plesovi koje je ISTD procijenio prihvatljivima, poput, primjerice, valcera ili foxtrota, prvotno u engleskom drustvu bili oznaceni nepozeljnima, opasnima i neprihvatljivima (Cresswell 2006:70). Izrazito kritiziran valcer, ples koji se popularizira tijekom 19. stoljeca, primjer je popularnog i u drustvu prihvacenog plesa, ali s pocetka kritiziranog u gotovo svim sredinama u kojima se pojavljuje (usp. Niemcic 2005).

Clanovi ISTD-a su, na kongresima na kojima su se sastajali, tijekom nekoliko desetljeca propisali kodifikaciju drustvenog plesanja u Britaniji i dalje. Razvoj pravilnih ili "ispravnih" koraka, izostavljanje nepotrebnih, produkcija prihvatljive terminologije, prirucnih plesnih kartica, produkcija nastavnog plana (syllabusa) za ucitelje, postavljanje kriterija i utvrðivanje postupaka produkcije preciznog tempa, bili su dijelom procesa usmjerena na stvaranje temelja drustvena plesanja u Velikoj Britaniji, a potom i sportskih plesova u danasnjem obliku.

Istoga naziva i osnovnih koraka, razlicitost izvedbe i nacina prezentacije sadrzane u plesnoj tehnici sportskoga plesa, njegovu ritualnom predstavljanju i zadatostima sportske plesne zajednice izdvojila je drustvene od sportskih i obrnuto. Cak kada se radi o istom plesu, istog ritma i istih koraka, njegova izvedba je vidljivo i znacajno drugacija.

Primjerice, izvodeci sambu7 u Brazilu izvan sportske plesne zajednice, plesaci ne primjenjuju standardizirana pravila sportske sambe, niti se u plesanju nasiroko rasprostranjenog valcera primjenjuje sportska plesna tehnika. Izvedba tradicionalnog valcera uglavnom nece asocirati na njegovu sportsku izvedbu, iako su cak dva (becki i engleski) valcera dijelom standardnih sportskih plesova. Takoðer, dva stila tanga (koje izvode plesaci drustvenih i sportskih plesova), kako je primijetila Bosse (2008:45), dovoljno su udaljena od argentinskih korijena da ih se u potpunosti moze smatrati drugim plesom/plesovima. Uposljavaju drugacije pokrete, ritmove i glazbene pratnje.

Kodificirani plesni oblici danas prelaze granice svoga nastajanja upravo zbog prepoznatljivosti koju im je donijela standardizacija. Istovremeno, plesovi izabrani za natjecateljsko izvoðenje u tolikoj su mjeri standardizirani da su postali nepristupacni siroj populaciji. Svaki je od deset internacionalnih sportskih plesova opremljen vlastitim internacionalno primjenjivim pravilima i tehnikom koja omogucuje ocjenjivanje i natjecanje.

Osim plesne tehnike i glazbenog ritma, cijela je procedura natjecanja standardizirana, ritualizirana i prepoznatljiva samo insajderima.8 Posjeduje "vlastiti jezik", terminologiju i njezinu uporabu neprovidnu autsajderu. Samo ce clanovi plesne zajednice znati prepoznati i slijediti proceduru uobicajenog standardiziranog postupka ritualnog zagrijavanja, plesanja, izlaska na scenu, odijevanja, bodovanja plesova, procedure eliminacije parova, proglasenja pobjednika i sl.9

Natjecanje na sceni konacni je cilj svakog plesaca i plesne zajednice te mjesto konacne prezentacije stecenih vjestina (usp. Katarincic, Niemcic, Zebec 2009:98-104). Svako je mjesto plesnog okupljanja drugacije ali prepoznatljivo, a ritualne izvedbe unutar kojih se simultano odvija kreativnost performativne su te posjeduju visok stupanj formalnosti. Neupoznatost sa sadrzajem rituala cini ga nerazumljivim autsajderu. Marion istice sredisnjost natjecanja (turnira) kulture sportskog plesa iako se vecina prakse dogaða negdje drugdje, najcesce u prostorima u kojima se trenira i priprema za ta natjecanja (Marion 2006:59-60). Upravo treniranje, odnosno, usvajanje plesne tehnike i pripremanje za vrlo kratka prezentiranja dugotrajno stjecanih vjestina, predstavlja autsajderima osobito zatvoreno podrucje praksi standardiziranih oblika. Plesaci insajderi, s obzirom na vremenske omjere trajanja priprema za natjecanje i samo natjecanje, vlastite identitete vezu podjednako uz oba podrucja svoga djelovanja.

Plesni konteksti

Da bi postali sportski, plesovi su izdvojeni iz originalnih konteksta te ciljano preraðeni (u koracima i tehnickoj izvedbi) i umetnuti u sasvim nove, iako uvijek podjednake, standardizirane kontekste. Pritom, dekontekstualizacija je dovela do transformacije. Rowe (2008:32) na primjeru havajskog plesa hule tumaci da se ples ne mijenja u svojoj osnovi ukoliko se nije promijenila neka fundamentalna dinamika u kulturnim promjenama. Hula se mijenja da bi se priblizila suvremenom gledatelju, izvoðacu i ucitelju te ispunila njihova suvremena ocekivanja (usp. ibid.:40). Pocetkom 20. stoljeca, u sasvim drugacijim kulturnim uvjetima i ondasnjim zahtjevima engleskih visih drustvenih slojeva, neki su tada drustveni, narodni ili nacionalni plesovi iz Juzne Amerike (usp. Malnig 2001) transformirani u novi oblik. Plesni je oblik podlegao promjeni s obzirom na ljude, njihova ocekivanja i ukuse.

Plesni oblici mogu se, dakle, prenositi iz jednog drustvenog i/ili kulturnog konteksta u drugi. Pritom, usvojeni u novim sredinama, cesto se smatraju imitacijama (usp. Wieschiolek 2003:116). Meðutim, usvajanjem standardiziranog oblika realiziraju se na globalnoj razini10 prenoseci pritom i tradicijske elemente kao svoja ishodista. Njihov se prijenos ne moze smatrati imitacijom nego transformacijom ili adaptacijom u nove, ali sada standardizirane kontekste koji vise ne ovise o (ishodisnoj niti kojoj drugoj) geografskoj lokaciji.

"Cin rekonstrukcije i premjestanja plesova u nove prostore predstavljanja, cin je izmisljanja novog oblika ekspresije" (Nor 2002:39) ili nove forme, kao i cin postavljanja plesova u novim i drugacijim vremenima i njihovim okvirima (kontekstima).

Improvizirani oblici cesto postaju kodificirani kako bi se lakse prenosili preko klasnih (Desmond 1997:34) i drugih razlicitosti. Desmond (1997) raspravlja o plesu kao izvedbi kulturnog identiteta i promjenjivim znacenjima ukljucenima u transmisiju plesnih stilova iz jedne grupe u drugu. Transportirana se znacenja leksika pokreta u zajednicu koja ih usvaja mijenjaju. Prilikom transmisije plesnih ili drugih oblika, vazna je reinskripcija u novo okruzenje, novo drustvo i drustveni kontekst, a ne samo put te transmisije. Migracijom plesnog oblika preko drustvenih granica, osim znacenja mijenja se i sam plesni oblik. Ples zadrzava tragove svoje izvornosti, sada podesen i premodeliran kroz promjene u stilu kretanja i kroz izvedbe razlicitih plesaca u razlicitim kontekstima (usp. Desmond 1997:34-37). Tijelo koje preuzima novi oblik preuzima i njegov diskurs, poruku koja se najvjerojatnije mijenja u novome okruzenju (djelomicno ili u potpunosti).

McMains (2001/2002:63) drzi da je "prociscavanje"latinskih plesova za njihovo ukljucivanje u latinsko-americku skupinu sportskih plesova zahtijevalo prelazak klasne i rasne granice. Plesni oblici koji potjecu iz nizih klasnih drustvenih struktura ili nedominantne populacije cesto predstavljaju put "mobilnosti navise" u kojima su plesovi "procisceni", preraðeni, "ulasteni" i cesto deseksualizirani (Desmond 1997:34).11

U tome su smislu sportski plesovi u jednoj mjeri "bijeg u elitnost", u "bolje", "cisce", "ispravnije", "univerzalnije", odnosno prihvatljivije. Njihova je standardizacija u nekoj mjeri i teznja k umjetnosti, drugacijem i "ljepsem", odnosno nametanje zamisljene plesne estetike. Mogu se promatrati i kao hibridi drustvenih stavova i njihova nacina prihvacanja i/ili adaptiranja.

Novonastali konteksti u kojima se prakticiraju sportski plesovi ne oznacuju nuzno neko fiksno geografsko podrucje. Naprotiv, u slucaju sportskih plesova konteksti njihovih izvedbi su kontrolirani, prepoznatljivi i geografski nedosljedni, odnosno nepresudni za prepoznavanje samog oblika.

Ceste su tvrdnje u istrazivanjima plesa da je potrebno poznavanje kulturnog okruzenja kako bi se razumio pojedini plesni oblik (usp. npr. Polhemus 1993:9; Spencer 1985:38), s obzirom na to da je ples fenomen ovisan o prostoru i vremenu u kojem egzistira. Kontekst je uvijek znacajan i pridonijet ce razumijevanju plesa (usp. npr. Zebec 2006:167), iako se u lijepoj plesnoj izvedbi moze uzivati (i) bez ("prirodnog") konteksta. Meðutim, scenski i standardizirani plesni oblici ne mogu se ubrajati u oblike ovisne o (sirim) kontekstima njihova prezentiranja. Oni svoje kontekste najcesce "nose" sa sobom. Sportski ce se plesaci natjecati u uvijek podjednakim i prepoznatljivim kontekstima (od prilagoðenog prostora natjecanja do kompletne standardizirane procedure cjelokupnog natjecanja).

U tome smislu, kada je rijec o standardiziranim plesnim oblicima, najcesce ili redovito i standardizirana konteksta (izvedbe), moze se govoriti ne samo o prepoznatljivim nego i kontroliranim kontekstima. Kontrolirani se konteksti namjerno stvaraju za pojedinu plesnu izvedbu. U sportskim plesovima, sportske (europsko podrucje) ili hotelske (americko podrucje) dvorane pretvaraju se u plesne dvorane, koje postaju prilagoðene i kontrolirane za svaku pojedinu plesnu izvedbu. Plesna izvedba moze biti izolirana i razvijati se samostalno, cesto ne oviseci direktno o drustvenim promjenama i situacijama, ali i ne izostavljajuci kontekst. O sirem kontekstu cesto ovisi njegova organizacija i struktura (unutar neke plesne skupine), ali ne i sam ples.

Natjecateljska scena sportskoga plesa moze se ocjenjivati i odreðivati samo u svojoj translokalnosti drustvene mreze, sustava akcija i utjelovljenih identiteta (Marion 2006:30, 59), s obzirom na to da plesaci, treneri, suci i natjecanja na svjetskoj razini kontekstualiziraju ona na lokalnoj. Svaki od mojih sugovornika (plesaca natjecatelja) u jednom se ili u vise navrata pozivao na osobe, dogaðaje i stanja na globalnoj razini, isticuci vise slicnosti nego razlika na dosljednim ali razlicitim geografskim lokacijama. Naime, zajednicu sportskih natjecateljskih plesova cine plesaci integrirani u multietnicku i multinacionalnu plesnu zajednicu.

"Svaki je clan individualna spona preklapajucih kultura" (Marion 2006:349). Clan je svoje nacionalne kulture, ali je u isto vrijeme i clan globalne kulture sportskoga plesa. Zajednica je stoga geografski i etnicki neodreðena i neogranicena.12 Posjeduje vlastite specificne procedure i rituale svoga djelovanja. Njezini clanovi dijele iste

ciljeve, namjere, shvacanja, estetiku i sirok raspon utjelovljenih praksi. Bez obzira na bilo kakvu sposobnost verbalne komunikacije, plesaci iz cijeloga svijeta lako mogu biti plesni partneri jedni drugima. Slicno, isti mentalni modeli oblikuju tehniku, poducavanje, izvedbu, natjecanje (...) i suðenje razumljive internacionalno. (Marion 2006:51)

Takoðer, plesni treneri s lakocom djeluju meðunarodno. Podjednako ce kompetentno svaki sudac, vlasnik meðunarodno priznate licence, moci suditi na bilo kojem natjecanju, u bilo kojoj drzavi.13

Naslijeðena znacenja plesnog teksta u suvremenijim izvedbama

Sposobnost pokretanja ideje u odreðenom smjeru kroz usvojene snage tijela u pokretu drustvena je kine(s)t(e)ika (Martin 2004:48). Price se mogu pricati o plesovima podjednako kao sto plesovi mogu pricati price. U oba slucaja, sredstvo pricanja, ono sto pokrece samu pricu, ocevidno je izlozeno u plesnoj izvedbi.

Zapadna industrija skola i organizacija drustvenog plesa koja je kodificirala latinske plesne oblike dramaticno je promijenila plesove i njihova drustvena i kulturna znacenja, ali je zadrzala nazive i prvotne price, odnosno tekstove koje pojedini plesovi prenose (McMains 2001/2002:63). Izvedbe sportskih latinsko-americkih plesova zadrzavaju fikciju "autenticnih" latinskih plesova. "Autenticni" koraci, s kojima se pojedini standardizirani plesovi i nadalje povezuju, mogu se nazrijeti tek u nekoj osnovnoj kretnji ili osnovnom koraku, iako samo po strukturi, ne i izvedbi. Naime, osnovni koraci cesto nose oznake osnovne raspoznatljivosti. Meðutim, oni se na natjecanjima visih kategorija14 vrlo rijetko prakticiraju ili su do te mjere stilizirani da su neprepoznatljivi autsajderskom oku. Oznaka prepoznatljivosti je, stoga, vrlo cesto iskljucivo glazba, odnosno, njezin ritam koji jasno odreðuje o kojem se tocno plesu radi.

Tjelesna su kretanja predmet promjena i stvaranja neprestano nanovo formiranih znacenja. Naime, "produkt i proces djeluju dijaloski", a "[p]les, poput svih simbolicnih sistema, stvara nova znacenja kombinirajuci stare oblike na nov nacin" (Kaeppler 1999:23).

Svojevrsna "autenticnost" koja se izvedbama nastoji iznijeti nalazi se u satelitskim i sastavnim dijelovima standardizirane izvedbe. Osim koraka i figura, standardiziran je imidz (kroz kostimografiju), ali i tijelo koje ga (pre)nosi. Tocnije, pozeljna je i nepisano propisana tamna boja koze koja bi trebala docarati "latino izgled".15 Paradoksalno je da dominantno bijeli plesaci u latinskom dijelu izvedbe svoja tijela i lica mazu preparatima kako bi postigli tamni ten koze. Plesaci, meðutim, u tamnoj kozi lica i tijela vide prvenstveno satelitske elemente sportske plesne estetike, a ne nastojanje "docaravanja ljudi koji su plesove izvorno plesali". Znacenja plesa cesto ne polaze od svojih interpreta, iako se njihovim tijelima ostvaruju. Nije nuzno da svaki plesac plesom nesto nastoji "reci". Plesaci mogu biti autori, ali i samo posrednici prijenosa znacenja.

Na upit zasto umjetno potamnjuju kozu plesaci su cesto odgovarali da se radi o profesionalizmu:

ne mozes se pojaviti na natjecanju blijed, pogotovo u visim kategorijama. To je neodgovorno i neprofesionalno i ne mozes ocekivati da ce te sudac shvatiti ozbiljno i odgovorno, niti da ce te dobro ocijeniti. Ponekad je to dovoljan razlog za eliminaciju para. Suci taj par jednostavno nece gledati. Vec ce ga u startu, na prvi pogled i prije nego pocne plesati, eliminirati. To nije pravilo na koje ce vam ukazati trener. To je nesto "sto se zna". (osobno priopcenje)

Ili da tamniji bolje izgledaju, odnosno da slijede estetske zahtjeve standardizirana oblika:

za razliku od standardnih plesova u kojima se gotovo cijelo tijelo pokriva, zene nose duge haljine, a muskarci su odjeveni u odijela s frakom, u latinu je tijelo, pogotovo zensko, mnogo izlozenije, nalazi se u vecernjem programu pod jakim reflektorima. Zato je tamnjenje koze gotovo nuzno, estetike radi. (osobno priopcenje)

Plesovi iz Sjeverne i Juzne Amerike, nakon sto su kodificirani i stilizirani, prebaceni su u kategoriju "sofisticiranih", sto prije nisu bili, a njihove se izvedbe oznacuju senzualnima, a ne vise seksipilnima, istice Desmond (1997:41), iako se upravo iskazivanjem seksipila koji bi trebao naglasiti svojevrsnu asocijativnu seksipilnost "latino" plesova nastoje iznijeti navodno "autenticni" tekstovi.16 Oni se dijelom donose mimikom lica koja u pravilu iskazuje veselje, zelju, zavoðenje ili strast.17 Mimika nije kodificirana, ali je obligatorna, iako prepustena procjeni (mjere i intenziteta) svakog pojedinca. Takvi izrazi lica cesto mogu djelovati prilicno izvjestaceno ako par ili pojedinac tijekom izvedbe ne osjeca takvu emociju. Plesaci se u tome sastavnom dijelu njihove prezentacije cesto oslanjaju na glazbu "koja ce ih povesti". 18 U tome slucaju, ako im se glazba ne dopada ili im ne odgovara, moguca je vidljiva ili nedovoljno vjesta gluma koja djeluje izvjestaceno, ponekad i smijesno. McMains drzi da upravo pretjerivanje izrazavanja seksipila neprirodnom mimikom ove plesove cini gotovo neprepoznat- ljivima kao latinske (usp. 2001/2002:60). Komparirajuci suvremene oblike sportskoga plesa s trenutnim praksama "autenticnih"(drustvenih) latinskih plesova (poput salse, tanga ili brazilske sambe) (usp. 2001/2002:63, 64), primijetila je da su nakon nekoliko desetljeca revidiranja, ispravljanja i preraðivanja u tijelima engleskih, europskih i americkih plesaca verzije sportskih plesova izgubile slicnost ne samo s povijesnim nego i sa suvremenim plesnim praksama Latinske Amerike (usp. McMains 2001/2002:55).19 Iako sportski plesaci latinsko-americkih plesova i, primjerice, salsa plesaci (salserosi) mogu plesati "latino"ples na istu glazbu, dvije ce se izvedbe, ovisno o perspektivi motrenja, vidno razlikovati. Predstavljanje latinsko-americkog sportskog plesaca moze djelovati cisto, kontrolirano i izbalansirano, ali i, iz druge perspektive, ukruceno, sterilno i predvidljivo. U salserosa se moze primijetiti plesaceva ritmicnost, razigranost, spontanost i sloboda ili, iz druge perspektive, nepreciznost, zamrsenost, agresivnost i nestabilnost (usp. ibid.:57). Salsa, primjerice, s jedne strane nudi alternativu latinskoj verziji sportskoga plesa, a istovremeno je determinirana ocekivanjima koje je stvorila sportska plesna industrija o tome sto odreðuje ili definira "latino"na plesnome podiju (usp. ibid.:59).

Dvojni identitet sportskoga plesa

Pod maskom etnografske reprezentacije plesnih formi Treceg svijeta, pokreti koji bi se inace mogli interpretirati ili citati kao niskoklasni u americkom (i europskom) kontekstu mogu biti transformirani u visokoklasnu umjetnost (McMains 2001/2002:62).

Natjecateljsko sportsko plesanje sastoji se od preklapajucih dinamika koje ukljucuju spektakl,20 umjetnost i sport (Marion 2006:8). Posjedujuci elemente sporta i umjetnosti, dvojni identitet sportskih plesova otvara vra- ta brojnim polemikama koje ga nastoje smjestiti u jednu ili drugu kategoriju. Godine 1997. sportski je ples sluzbeno priznat olimpijskim sportom. Meðutim, takvo priznanje jos nije rezultiralo ukljucivanjem sportskih plesova u olimpijski raspored (McMains 2001/2002:61, 62, 68). S obzirom na specificnost nemjerljiva i subjektivna prosuðivanja s kojim su se, pored sportskog i "umjetnickog", morali suociti, ali mu i prihvatljivo doskocili, i drugi sportovi dvojna identiteta (primjerice umjetnicko klizanje), te nepostojanja sustava koji bi, s obzirom na rezultate pojedinih parova na natjecanjima, uspio hijerarhijski poredati njihovu uspjesnost,21 mala je vjerojatnost da ce se sportski ples ubrzo zaista uvrstiti u raspored olimpijskih sportova. Jos jedna sporna cinjenica dvostruka je uloga sudaca i trenera sadrzana u istoj osobi.

Natjecanje se drzi najsportskijim elementom ove zajednice. Karoblis (2002:238-239) smatra da nedostatak razvijene plesne kritike i/ili interpretacije sportskih plesova lezi u njihovoj neteatrabilnosti, odnosno njihovoj nepovezivosti s teatrom te u dozivljaju sportskih plesova iskljucivo sportskima, uslijed cega je kvantitativni pristup simplificirao razumijevanje sportskog plesanja. Naime, kao i u sportu, postavlja se pitanje "tko je pobijedio?", a ne za ples uobicajeno, "kako vam se svidjela izvedba?"

Ples, o kojem god se obliku radilo, sam po sebi zahtijeva (i uvijek posjeduje) kontekst. Razlike su u vecoj ili manjoj stvarnosti toga konteksta, odnosno, kako je Grau (2008) dobro primijetila, neki su plesovi bogati, a neki siromasni kontekstom.22

Sposobnost egzistencije pojedinih plesova udaljenih od konteksta kreacije i reprezentacije jedan je od faktora koji ce ljude navesti da promisljaju o njima kao o "umjetnosti" (Grau 2008:204, 205; usp. i Grau 2005:145, 146). Primjerice, Elsie Ivancich Dunin (2006:177-188) je u istrazivanju romskih plesova primijetila da su Cumjetnicki" plesovi "formalno organizirani" te namijenjeni za izvedbu pred publikom, za razliku od drustvenih oblika koji su spontani i neuvjezbani. Plesovi su se izvan svog drustvenog konteksta intervencijama "koreografa" (koji nisu iz romske zajednice) poceli oznacavati "umjetnickim". Dakle, promjena konteksta dovela je do pretvorbe poimanja spontanog (i privatnog) plesa u javni i umjetnicki.

U tome smislu, specijalizacijom i profesionalizacijom, sportski se ples pretvorio u "umjetnicki oblik" izdvojen iz svoga (prvotnog) konteksta.

Ne ulazeci dalje u nedoumice oko dvojna identiteta sportskih plesova, koje ovaj tekst ne moze dalje razmatrati, zanimljivo je primijetiti kako su kriteriji koji sportski ples odreðuju umjetnoscu ili sportom podjednaki. Nalaze se u standardizaciji koja, s jedne strane, da bi ples bio umjetnost, standardiziranim, prepravljenim verzijama namece prihvatljivu estetiku, a, s druge strane, da bi ples bio sport, standardizacijom odreðuje kriterije koji ce sluziti pri valorizaciji pokreta.

Dakle, standardizirani plesni oblici, koji su kodificiranoscu vlastitih tehnika postali oblici daleki onima cije su izvedenice i na cijim su temeljima razvili vlastite izvedbe, njima se vracaju svojom reprezentacijom i tekstom upisanim u izvedbe, nastojeci prenijeti tradicionalne tekstove ili ono sto se njima smatra, makar se radilo i o pukim predrasudama.

Meðuovisnost drustvena i sportskog plesa (show i mediji)

Osim razlicitih plesnih praksi, plesnih tekstova i nacina njihova (re)prezentiranja, sportske plesove s plesovima iz kojih su izvedeni vezuju (identicni) nazivi u kojima se (tek) nazire porijeklo i koje je cesto razlogom meðuutjecaja i ispreplitanja drustvenih i sportskih plesova na nekoliko razina.

U latinsko-americkim sportskim plesovima, koji i u svome nazivu nose obiljezje svojih temelja, izgubljeno je porijeklo latinsko-americkih plesova. 23 Ostala je samo osnova na kojoj su oni standardizirani, drugacije osmisljeni i ustanovljeni. Latinsko-americki sportski ples je stilizacija drustvenih plesova koju je, iako inspiriranu afrokaripskim i latinskim praksama drustvena plesa, populariziralo i definiralo spomenuto englesko Kraljevsko drustvo ucitelja plesanja tijekom 20. stoljeca. Porijeklo njihova danasnja oblika datira, zapravo, u vrijeme niza kongresa u Engleskoj pocetkom 20. stoljeca koji su ih ustanovili na temeljima nekih drugih plesova s kojima se ovi jos uvijek neraskidivo povezuju. Pet sportskih plesova koji se nazivaju latinsko-americkim danas su njihove nove izvedenice. Te su izvedenice derivati oblika pokreta africkih temelja, iako prilagoðeni zapadnim standardima.

Meðutim, retorika plesnih ucitelja, medija i siroke populacije i nadalje ih povezuje s njihovim navodnim porijeklom (usp. McMains 2001/2002:55), simbolicnim i pojednostavljenim predstavljanjima jednih na racun drugih i obrnuto, bez jasnih razlikovnih granica.

Neprecizne informacije podrzali su na hrvatskim prostorima i mediji lansiranjem TV showa Ples sa zvijezdama.24 Iako hrvatska sportska plesna zajednica postoji u Hrvatskoj od kad je formirana drzava, pa i ranije, tada u sastavu bivse jugoslavenske plesne zajednice,25 tek je TV show u kojemu su ucitelji plesaci clanovi Hrvatskog sportskog plesnog saveza, a zvijezde "poznate osobe iz javnog zivota", za ples donio vaznu prekretnicu koja je sirim masama priblizila postojanje sportskog plesa, a donekle i njegov sadrzaj.

Sportski plesni turniri odrzavaju se u gradovima ili mjestima sirom Hrvatske, ovisno o organizatoru koji je najmanje jednom godisnje svaki plesni klub, clan Hrvatskog sportskog plesnog saveza (HSPS).26

Iako maskiran u show, i sa svim posljedicama takvoga predstavljanja (gdje plesna sportska zajednica nije predstavljena u svom autenticnom obliku), sportski je ples dobio priliku medijski najutjecajnijeg televizijskog prijenosa. Tek su nakon showa mediji u Hrvatskoj intenzivnije poceli pratiti zbivanja vezana za sportski ples.27

Zanimljivo je kako je medijska eksponiranost sportskog plesa dovela do popularizacije ne samo sportskih nego ponajprije drustvenih plesova. Iz razgovora s voditeljima zagrebackih plesnih skola proizlazi da je interes za drustvenim plesovima zamjetno porastao.28

Pozornica predstavljena u obliku showa potaknula je popularizaciju plesaca, drustvenih plesova i plesnih skola. Show koji prikazuje sportske plesove ogranicene tehnicke izvedbe uspio je popularizirati i one drustvene koji se kriju iza sportskih ili obrnuto (usp. Katarincic, Niemcic, Zebec 2009:98-107).

Time je donekle otvoren put informacijama do sportskih plesnih zajednica, ali ne i znanju sportskih plesova. Znanje je vlasnistvo sportske plesne zajednice cije se prakticiranje plesova svekoliko razlikuje od plesanja drustvenih plesova. Znanje koje, za razliku od informacije, ukljucuje znalca, teze je prenosivo te zahtijeva razumijevanje i posvecenost, a ne samo memorizaciju. Znanje je ostalo, kao i u svakoj specijaliziranoj i posvecenoj zajednici, unutar nje, u ovom slucaju u vlasnistvu sportskih plesaca i njihove zajednice (usp. Marion 2006:148-149).

Iako termin drustveni moze obuhvacati sirok raspon plesova, zagrebacka je plesna praksa posredstvom plesnih tecajeva i skola nametnula, izdvojila i iskristalizirala desetak plesova. Pored deset koji se pod istim nazivom prakticiraju u sportskim plesnim zajednicama, tu su jos neki poput mambe, bolera, rock'n'rolla, merengue, bachate, foxtrot-plesova i drugih, od kojih se salsa kao trenutno najpopularnija i najurednije strukturirana kao drustveni i kulturalni fenomen (ne samo na zagrebackom i hrvatskom podrucju nego i globalno) najdominantnije istice u organizaciji i praksi.

Drustveni plesovi u zagrebackim plesnim skolama derivati su mnogih drustvenih, nacionalnih, naslijeðenih plesova, ali posredstvom ustanovljenih deset sportskih plesova i sportskih plesaca koji u ulogama plesnih instruktora primjenjuju i prenose zapravo sportsku estetiku, nastali su drustveni plesovi znatno drukciji od onih koji su pocetkom 20. stoljeca pristigli s americkog kontinenta, ali i znatno drukciji od sportskih s kojima se povezuju.

Drustveni plesovi posjeduju propisane osnovne plesne korake pa i pojedine figure i naoko ne vise od toga. Meðutim, prihvacen je i usvojen sada vec standardizirani nacin njihova prijenosa (poducavanja) posredstvom plesnih skola ili plesnih tecajeva. Iako nepropisano, iznikli su osnovni kri- teriji i trazene kompetencije poucavatelja. One su determinirane ponajvise iskustvom plesanja sportskih plesova, a ne drustvenih.

Sportska je plesna estetika tako ne samo presla granice i okvire zajednice sportskih plesaca i njihovih aktivnosti, nego usla i u podrucje drugog plesnog oblika nametanjem vlastite estetike kao "ispravne"(umjesto samo kodificirane i uvjezbane).

Paradoksalno je da su upravo sportski plesovi (proistekli iz i kao reakcija na drustvene) najvise utjecali na njihove suvremenije oblike. Na hrvatskome podrucju takve su transformacije osigurale plesne skole i/ili plesni tecajevi koje uglavnom vode bivsi sportski plesaci koji pak na temeljima sportskih plesova prenose informacije o drustvenima. Doima se da se proces transformacije vrti u krug, da ondje gdje pocinje nanovo i zavrsava.29

Iako se razvio iz zapadnih drustvenih plesnih praksi i protkan je industrijom drustvena plesa, sportski ples je visoko stiliziran/a sport/umjetnost (McMains 2001/2002:60). Sportski plesovi, dakle, nisu drustveni plesovi. Oni su internacionalni, standardizirani, profesionalni, ciljani i namijenjeni za izvedbu na natjecanjima. Njihova neprecizna diferencijacija dovela je do medijskog isticanja jednog oblika koji je pridonio popularizaciji drugog.

Zanimljivo je da sportski plesovi promoviraju nasljeða nekih drugih, koja oni vise nisu. Promoviraju i drustvene plesove koji su takoðer izroðeni, adaptirani i prepravljeni. Sportski su plesovi utoliko projicirana konstrukcija za sve izvan sportske plesne zajednice. Kirshenblatt-Gimblett je uocila stvaranje bastina odnosno nasljeða, dakle, tradicija kao znanja, izvedbi ili muzejskih izlozaka njihovim izlaganjem i predstavljanjima u odreðenom obliku (usp. 1995:369). Sportski se ples u tome smislu moze promatrati kao ogledni primjerak koji, osim vlastitoj sportskoj plesnoj zajednici, vrlo reprezentativno moze sluziti zastupanju i ogledu starijih, "izvornijih"plesova iz kojih je izveden te koji se i nadalje vezuju za njegove reprezentacije, ali i drustvenih plesova koji sportske (i njihovu plesnu estetiku) koriste za vlastitu promociju u spektakularnijem obliku od vlastitog.

Sidebar

Paradoxes of Sport Dance

Summary

Initially, social dances from the American continent (already hybrids of Latin- American national, folk and traditional dances), flooded Europe. In this process, the British context proved to be the most hostile one, and the one capable of creating an effective initiative aimed at transforming the newly arrived forms into stylized and standard forms. The dance practice and the standardized versions as performed inside the sport dance community, have completely separated those dances from the ones they were based on and of which they are the "cleansed" version. However, the dance practice of sport dance is not recognized by broader public as special and different and it is constantly mixed, interlaced and related to the social dances, using the aesthetics of one in order to advertise the other.

Also, from the issues concerning the imprecise (identical) terminology of dances and from the template sport dance was created on, certain confusions, overlaps, and reciprocal influences can be detected in sport dance and social dances. Relating sport dance to social, folk or national dances of areas denoted in their names, especially Latin American, still connects the sport dance to the origins of those dances that provided the basis for its' standardization.

[dance, sport dance, social dance, ballroom dance, text, context]

Footnote

1 Na podrucju anglosaksonskih jezika termin ballroom danas objedinjuje i pokriva podrucja donekle formaliziranog svojevrsnog drustvenog stila partnerskog plesanja i sportske natjecateljske plesove. U prijevodu s engleskog ballroom je plesna dvorana. Rijec je najvjerojatnije izvedena iz termina koji je oznacavao mjesto za plesanje. Prijevod ballroom plesova kao dvoranskih nije popularno prihvacen termin u hrvatskim plesnim skolama kao niti u svakodnevnom govoru. Stoga cu dalje u tekstu uglavnom izostavljati pridjev dvoranski jer su stilizirani plesovi u paru obiljezeni oznakom drustvene interakcije, a ne prostorom njihove izvebe, na sto bi pojam dvoranski mogao upucivati.

2 Postoji jos i americki stil (American style of competitive ballroom dancing). Americki se stil dijeli na Rhythm (cha cha cha, rumba, swing, bolero i mambo) i Smooth (valcer, tango, foxtrot i becki valcer) plesove. Radi se o najucestalijoj i najistaknutijoj razlici unutar internacionalnih krugova dvoranskog (ballroom) plesanja. Neke drzave imaju dodatne podjele koje se takoðer plesu i kao drustveni plesovi i kao natjecateljski. Americka podjela odgovara europskoj, odnosno engleskom stilu sportskog plesanja. Osnovne su razlike u pojedinostima tehnicke izvedbe i nacinu prezentacije.

3 Binarna podjela sportskoga plesa u nazivu nosi porijeklo u kojem je" latinsko" devijacija zapadnog standarda. Standardni plesovi su zapadna porijekla, a latinski vuku korijene iz Latinske Amerike (McMains 2001/2002:56).

Izuzetak od ove generalne podjele cine tango, koji korijene vuce s argentinskog podrucja, a plese se meðu pet standardnih plesova i jive, koji je derivacija americkog swinga, a plese se u skupini latinsko-americkih plesova. Takve kategorizacije proizlaze iz povijesnog trenutka u kojemu su plesovi ostvarili popularnost u Europi. Tango je vec bio popularan u Engleskoj kada je 1920-ih definirana standardna skupina sportskih plesova. Latinska skupina sportskome je plesu pridodana nekoliko desetljeca kasnije (v. ibid.:67, bilj. 6).

4 International Dance Sport Federation (IDSF) sluzbeno je upravno tijelo za svjetska amaterska natjecanja u sportskome plesu.

5 Dalje u tekstu ISTD.

6 Kako je ISTD kodeks ballroom plesanja iznikao u opoziciji afroamerickom plesu i zapravo transformirao americke forme plesanja, tako se uskoro precizan tempo nasao u opoziciji nepreciznim i improviziranim ritmovima poput tada izrazito popularnog jazz muziciranja i njegova karakteristicna improviziranja (Cresswell 2006:70).

7 Samba je u Brazilu narodni ples, iako je internacionalno populariziran kao drustveni ples.

8 Pozicija insajdera/autsajdera u znanstvenim se disciplinama poput etnologije i antropologije uobicajeno, iako s mogucnoscu razlicitih kombinacija, odnosi na pozicije istrazivanih/ istrazivaca. Ovdje se insajderstvo prepoznaje kao pozicija clanova sportske plesne zajednice, a autsajderstvo kao pozicija onih izvan te zajednice, bez obzira radi li se o istrazivacima ili plesacima (kojeg drugog plesnog oblika).

9 Postoje ustanovljena pravila i propisi o uvjetima pristupanja zajednici sportskih plesaca te djelovanju unutar nje. Sportski parovi su clanovi sportskih plesnih klubova putem kojih stjecu pravo sudjelovanja na plesnim natjecanjima u tri discipline: standardnim, latinsko- americkim te kombinaciji (svih) deset plesova.

10 Standardizirani oblik, prepoznatljiv globalno unutar zajednice sportskoga plesa te izrazita mobilnost clanova sportske plesne zajednice, uvjetuje globalnu razinu sportskoga plesa. Clanovi su prisiljeni na mobilnost s obzirom na nestatican sustav razmjene plesnoga znanja te natjecanja koja se odrzavaju posvuda u svijetu.

11 Proces moze biti i obrnut poput, primjerice, suvremenih pojavljivanja "autenticnih" latinskih plesnih trzista. Rapidno rastuca globalna salsa zajednica lezi upravo na hiperseksualiziranim stereotipima latinskoga plesa.

12 Tereni istrazivanja ne moraju nuzno biti lokalizirani (usp. Capo, Gulin Zrnic 2011).

13 Sustav ocjenjivanja zastupljen na formalnim sportskim natjecanjima, tzv. skating system, uvazava prosudbe vecine sudaca.

14 Prelazak iz jedne u sljedecu kategoriju omogucuje dovoljan broj prikupljenih bodova koje parovi, s obzirom na ucestalost izlazaka na turnire i osvojenih plasmana, razlicitim intenzitetom prikupljaju na natjecanjima.

15 Kroz do danas standardno pozeljnu tamnu kozu prilikom izvedbe latinsko-americkih plesova na natjecanjima, moguca su propitivanja odnosa sportskih "latino" plesova i njihove rasno/etnicke oznake te rasne implikacije u reprezentacijama "latinskih" sportskih plesova (usp. McMains 2001/2002:54, 55).

16 Senzualnost i seksipilnost dijelom su razlicitih citanja i interpretacija izvedaba latinsko- americkog dijela sportskih plesova i "latino" plesova juznoamerickog podrucja. Razlucivanje ovih pridijevanja najvecim se dijelom nalazi u postupku standardizacije kao procesu (izmeðu ostalog) "ciscenja" nepozeljnih elemenata izvedbe da bi se insinuiralo percipiranje senzualnosti u sportskih plesova (bile njihove izvedbe senzualne ili seksipilne) i seksipilnosti u "latino" plesova (bile te izvedbe seksipilne ili senzualne).

17 Svaki od pet internacionalnih latinsko-americkih sportskih plesova ima karakter koji je pozeljno iskazati plesom i mimikom. Rumba je strastvena, cha-cha-cha je koketna, samba razigrana, jive veseo. Paso doble naizmjenicno oslikava dva romska flamenco plesaca i toreadora s njegovim plastem. Svi donose pricu o heteroseksualnom udvaranju u plesu (McMains 2001/2002:60).

18 Plesaci na natjecanjima nikad ne znaju koja ce glazbena izvedba pratiti koji ples. To je prepusteno organizatorima natjecanja.

19 Film Dance with me iz 1998. ilustrira razlicitost plesa ista naziva u dva oblika. Glavni lik dolazi s Kube u americki plesni studio u kojem promatra plesace koji plesu cha-cha-cha. S obzirom na to da je kao Kubanac upoznat s chachom kakva se plese na Kubi, ugledavsi njegovu sportsku verziju, cudi se i pita: Zar je to cha-cha-cha? Nikada nisam vidio takav latinski ples (usp. i McMains 2001/2002:68, bilj. 12.).

20 Sportski, odnosno natjecateljski element sportskih plesova nametnuo je imperativ atraktivnosti uslijed koje su se oni dodatno (i nadalje) razvijali (transformirali). Atraktivnost je postala imperativom suvremena doba u kojemu stvari, pojave, ljudi, a tako i plesovi, da bi privukli paznju, moraju biti atraktivni. Primjerice, mjuzikl ili balet temeljeni su na znanju koje je drustveno i kulturno konstruirano. Izvoðaci u mjuziklu Macke (Cats) promatrace pozivaju na spektakl, a ne na intelektualizirano citanje poezije koja se nalazi u podlozi njegova scenarija. Za vecinu promatraca, autohtono znacenje ne moze biti izvedeno iz predstave te je obiljezeno spektaklom (Kaeppler 2008:84).

21 Suci ocjenjuju parove unutar pojedine kategorije na pojedinom plesnom turniru meðusobno. U sportskome plesu ne postoje kriteriji po kojima bi se zahvacali cjelokupni rezultati uspjesnosti jednog para u odnosu na druge.

22 Americki antropolog Edward Hall predlozio je koncepte o bogatstvu i siromastvu konteksta u svojoj knjizi Beyond Culture (1976) s osnovnom idejom koja se ogleda u pitanju: koliko je konteksta potrebno da bi situacija imala smisla (Grau 2005:159, bilj. 11)?

23 Vrlo je tesko ustanovljivo porijeklo hibridnih glazbenih i plesnih oblika s obzirom na to da "potraga za izvorima otkriva mnoge kontradiktorne tvrdnje i zahtjeve ovisno o tome gdje promatrac smatra da jedan ples pocinje, a drugi zavrsava" (Cresswell 2006:62).

24 TV show Ples sa zvijezdama u Hrvatskoj je realiziran prema licenci engleskog BBC-a, originalnog naziva Strictly Come Dancing. Njegova americka ABC-ova adaptacija Dancing with the Stars, prijevod je i hrvatske verzije. Golem uspjeh Dancing with the Stars (Plesa sa zvijezdama) u Americi i njihove nebrojene imitacije, dokumentarci (Mad Hot Ballroom), filmovi (poput Shall We Dance? i Take the Lead), od kojih su neki i kod nas bili popularni, ukazuju da je drustveno/sportsko (ballroom) plesanje dotaklo "kulturni nerv" (Yamanashy Leib i Bulman 2007:1).

25 Jugoslavija je 1935. bila jedna od devet zemalja suosnivacica (pored Austrije, Danske, Engleske, Njemacke, Francuske, Svicarske i Nizozemske) spomenute prve meðunarodne amaterske plesne organizacije, danas pod nazivom IDSF (International Dance Sport Federation) http://www.ples.hr/plugins/p2_news/printarticle.php?p2_articleid=74.

26 HSPS je osnovan 1992. u Zagrebu, pod tadasnjim imenom Hrvatska udruga sportskih plesaca amatera (HUSPA). Godine 1994. postaje clanom Meðunarodne sportsko plesne federacije - International Dance Sport Federation (IDSF), a 1995. i Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO). http://www.hsps.hr/index.php?option=com_content&view=article& id=3&Itemid=10.

27 Primjerice, emitirana su drzavna prvenstva 2008. u latinsko-americkim i standardnim sportskim plesovima, a novine izvjestavaju i o pokojem lokalnom ili meðunarodnom turniru. Televizijski marketinski i medijski utjecaji pokazuju se najutjecajnijim. Primjerice, Riverdance (www.riverdence.com), emitiran navodno pred 300 milijuna televizijskih gledatelja Europe 1994. na Eurovizijskom natjecanju (Eurovision Song Contest), postao je senzacija preko noci (Wulff2005:55).

28 Nakon medijske eksponiranosti, plesne skole prosiruju djelatnosti svojih plesnih tecajeva za graðanstvo pa nude poduke za djecu, tecajeve za maturante, tecajeve za mladence, oformljuju posebne grupe za zreliju dob ili individualne plesne poduke. Takve kategorije poduka drustvenim plesovima na plesnim tecajevima do prije spomenutog TV showa nije bilo. Mnoge se plesne skole na svojim internetskim stranicama referiraju na sudjelovanje u showu posredstvom svojih clanova. Takve im reference donose vecu popularnost ali i legitimnost.

29 Slican je kruzni proces, slicnog pocetka s krajem, primjetio i Tvrtko Zebec (1998:123) raspravljajuci o uvjetovanim promjenama stilskih izvedbi folklornog tradicijskog plesa uslijed promjena konteksta i ukusa te intervencijama voditelja plesnih skupina.

References

Literatura

Bosse, Joanna. 2008. "Salsa Dance and the Transformation of Style. An Ethnographic Study of Movement and Meaning in a Cross-Cultural Context". Dance Research Journal. Congress on Research in Dance. 40/1:45-64.

Cresswell, Tim. 2006. "'You Cannot Shake that Shimmie Here'. Producing Mobility on the Dance Floor". Cultural Geographies 13:55-77.

Capo, Jasna i Valentina Gulin Zrnic, ur. 2011. Mjesto, nemjesto. Interdisciplinarna promisljanja prostora i kulture. Zagreb, Ljubljana: Institut za etnologiju i folkloristiku, Institut za antropoloske in prostorske studije ZRC SAZU.

Desmond, Jane C. 1997. "Embodying Difference. Issues in Dance and Cultural Studies". U Meaning in Motion, New Cultural Studies of Dance. J. C. Desmond, ur. Durham, London: Duke University Press, 29-54.

Dunin, Elsie Ivancich. 2006. "Romani Dance Event in Skopje, Macedonia. Research Strategies, Cultural Identities, and Technologies". U Dancing from Past to Present, Nation, Culture, Identites. T. J. Buckland, ur. Madison, Wisconsin: The University of Wisconsin Press, 175-198.

Grau, Andrée. 2005. "When the Landscape Becomes Flesh. An Investigation into Body Boundaries wiith Special Reference to Tiwi Dance and Western Classical Ballet". Body and Society 11/4:141-163.

Grau, Andrèe. 2008. "Contested Identities. Gaining Credibility as a Dancer". U Proceedings 23rd Simposium of the ICTM Study Group on Ethnochoreology, 2004 Monghidoro (Bologna), Italy. E. I. Dunin i A. von Bibra Wharton, ur. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore Research, 204-207.

Kaeppler, Adrienne L. 1999. "The Mystique of Fieldwork". U Dance in the Field. Theory, Methods and Issues in Dance Ethnography. T. J. Buckland., ur. London: Macmillan Press, 13-25.

Kaeppler, Adrienne L. 2008. "Ballet, Hula, and Cats. Dance as a Discourse on Globalization". U Proceedings 23rd Symposium of the ICTM Study Group on Ethnochoreology, 2004 Monghidoro (Bologna), Italy. E. I. Dunin i A. von Bibra Wharton, ur. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore Research, 80-85.

Karoblis, Gediminas. 2002. "Phenomenology of Modern Ballroom Dance (Sport)". Presentation of a Ph. D. Dissertation. U Dance Knowledge. Dansekunnskap. International Conference on Cognitive Aspects of Dance. Proceedings of 6th NOFOD Conference (January 10-13 2002, Trondheim). A. M. Fiskvik i E. Bakka, ur. Trondheim: Teater og Dans i Norden, 237-240.

Katarincic, Ivana., Iva Niemcic i Tvrtko Zebec. 2009. "The Stage as a Place of Challenging Integration". Narodna umjetnost 46/1:77-107.

Kirshenblatt-Gimblett, Barbara. 1995: "Theorizing Heritage". U Ethnomusicology 39/3:367- 380.

Malnig, Julie. 2001. "Two-Stepping to Glory. Social Dance and the Rhetoric of Social Mobility". U Moving History / Dancing Culture. A Dance History Reader. A. Dils i A. Cooper Albright, ur. Middletown, Connecticut: Wesleyan University Press, 271-287.

Marion, Jonathan Saul. 2006. Dance as Self, Culture, and Community. The Construction of Personal amd Collective Meaning and Identity in Competitive Ballroom and Salsa Dancing. Ph. D. Disertation: Department of Anthropology; University of California, San Diego. UMI Microform 3213856.

Martin, Randy. 2004. "Dance and Its Others. Theory, State, Nation, and Socialism". U Of the Presence of the Body. Essays on Dance and Performance Theory. A. Lepecki, ur. Middletown, Connecticut: Wesleyan University Press, 47-63.

McMains, Juliet. 2001/2002. "Brownface. Representations of Latin-ness in Dancesport". Dance Research Journal 33/2:54-71.

Niemcic, Iva. 2005. "Valcer i Salonsko kolo od 19. stoljeca do danas". Narodna umjetnost 42/2:69-92.

Nor, Mohn Anis Md. 2002. "Dancing with Dance-Masters. Shifting Roles and Contexts of Dance Research in Malasia". Dance and Society. Dancer as a Cultural Performer. 22nd Symposium of the ICTM Study Group on Ethnochoreology, Akadémiai Kiadó. Budapest, 33-40.

Polhemus, Ted. 1993. "Dance, Gender and Culture". U Dance, Gender, and Culture. H. Thomas, ur. London: The Macmillan Press Ltd, 3-15.

Rowe, Sharon Mahealani. 2008. "We Dance for Knowledge". U Dance Research Journal. Congress on Research in Dance 40/1:31-44.

Spencer, Paul. 1985. "Introduction. Interpretations of the Dance in Anthropology". Society and the Dance. The Social Anthropology of Process and Performance. P. Spencer, ur. Cambridge et al.: Cambridge University Press, 1-46.

Wieschiolek, Heike. 2003. "'Ladies, Just Follow His Lead!' Salsa, Gender and Identitiy". U Sport, Dance and Embodied Identities. N. Dyck i E. P. Archetti, ur. New York, Oxford: Berg, 115-137.

Wulff, Helena. 2005. "Memories in Motion. The Irish Dancing Bodies". Body and Society 11:45-62.

Yamanashy Leib, Alison i Robert C. Bulman. 2007. "The Choreography of Gender. Masculinity, Femininity, and the Complex Dance of Identity in the Ballroom". Man and Masculinities 1-20.

Zebec, Tvrtko. 1998. "Differences and Changes in Style. The Example of Croatian Dance Research". U Dance, Style, Youth, Identity. T. Buckland i G. Gore, ur. Stráznice: Institute of Folk Culture-International Council for Traditional Music, 119-126.

Zebec, Tvrtko. 2006. "Etnokoreolog na terenu. Kontinuitet istrazivanja i dileme primjene". U Etnologija bliskoga. Poetika i politika suvremenih terenskih istrazivanja. J. Capo Zmegac, V. Gulin Zrnic i G. P. Santek, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Naklada Jesenski i Turk, 167-190.

Internetski izvori

Informacije o Hrvatskom sportskom plesnom savezu: http://www.hsps.hr/index. php?option=com_content&view=article&id=3&Itemid=10

Meðunarodni sportski plesni savez - IDSF. http://www.ples.hr/plugins/p2_news/printarticle. php?p2_articleid=74 (29. 9. 2008.).