Content area
Abstract
Privatnost se danas definiše pre svega kao privatnost podataka i razmatra se u kontekstu razvoja i primene savremenih informacionih tehnologija koje, zahvaljujući tome što su povezane na internet, omogućavaju prikupljanje, čuvanje i deljenje velikog broja podataka o ličnosti. Na taj način, ove tehnologije predstavljaju i svojevrsne nove sisteme nadzora koji funkcioniše uz pomoć algoritama, odnosno veštačke inteligencije koja se pojavljuje kao novi autoritet ili subjekt moći. Ovaj rad je posvećen ispitivanju uticaja novih informacionih tehnologija na (re)definisanje pojma i granica privatnosti aktivnih korisnika i korisnica ovih tehnologija u Srbiji posle 2000 godine. Njegovu okosnicu čini etnografsko istraţivanje o tome kako se različiti aspekti privatnosti i privatnog ţivota shvataju, ţive, čuvaju i brane i/ili izlaţu pogledima drugih i strateški koriste, pa i komoditizuju. Drugim rečima, ovo istraţivanje ima za cilj da ispita da li se i kako koncept privatnosti (pre)oblikuje pod uticajem primene ovih tehnologija u različitim domenima – interpersonalni odnosi, rad, slobodno vreme i zabava. Jedno od ključnih pitanja jeste kako korisnici/ce informacionih tehnologija u Srbiji kreiraju svoje konfiguracije odnosa između javnog i privatnog, odnosno pregovaraju o sopstvenim granicama privatnosti.
Upravo zbog sveprisutnosti savremenih tehnologija koje omogućavaju nadzor, postavlja se pitanje šta je danas privatnost, da li je o privatnosti uopšte moguće govoriti 5 i kako ove tehnologije menjaju značenje samog koncepta, preoblikuju ga i daju mu neke nove dimenzije i značenja. Kako su pojam i granice privatnosti, kao uostalom i sadrţaj i obim primene digitalnih tehnologija, uvek deo širih društvenih, ekonomskih i političkih procesa odgovor ne moţe biti jednoznačan i moţe vaţiti samo za određenu sredinu i kontekst.S obzirom na specifičnosti njenog društveno-istorijskog i političkog razvoja i osobenu istoriju privatnog ţivota, Srbija mi se činila kao značajan i plodotvoran teren za istraţivanje odnosa novih informacionih tehnologija iprivatnosti. Kada je reč o pravnom okviru koncept privatnosti, onako kako je definisan u modernim zapadnim društvima, gotovo da nije postojao sve do 2000. godine od kada je Srbija (u okviru zajednice sa Crnom Gorom) započinje proces evrointegracija i paralelno sa društveno-ekononomskim i političkim transformacijama počinje da menja svoje celokupno zakonodavstvo i javne politike. Proces društvenih, ekonomskih i političkih transformacija srpskog društva nakon ovog perioda praćen je i postepenim razvojem i primenom novih informacionih tehnologija da bi digitalizacija različitih društvenih domena i aktivnosti tokom poslednjih godina postala jedan od strateških drţavnih ciljeva. Istorijski trenutak u kome dolazi do ovih promena veoma je specifičan. Upravo u periodu kada Srbija započinje proces evrointegracija i preuzima zapadni, odnosno evropski concept privatnosti, pravo na privatnost je na globalnom nivou već postalo duboko problematičan koncept, kako zbog razvoja i karaktera novih informaciono-komunikacionih tehnologija, tako i iz političkih i ekonomskih razloga. Polazeći od ovih opštih uvida i pretpostavki ovo doktorsko istraţivanje nastoji da odgovori na pitanje da li upotreba ovih tehnologija utiče na svakodnevni ţivot njihovih korisnika/ca, a posebno na odnose, aktivnosti i prostore koje smatraju ličnim i privatnim. Posebna paţnja je posvećena pitanjima prodora tehnologije u privatne prostore, odnose i aktivnosti, na uticaj informacionih tehnologija na promenu koncepata rada i privatnog vremena, kao i na problem komoditizacije i „podešavanja― privatnosti na platformi Youtube.





