IZ POVIJESTI DUBROVACKE TRGOVINE: PODUZECE SRÐ (1946. - 1979.)

Abstract

Trading company Srð was established in Dubrovnik seventy years ago and was the longest-lasting company which continuously operated for over thirty years. Its success in the period from 1946 through 1979 made it a leader in trade modernization in Dubrovnik and beyond. This company was known for introducing innovation, always keeping up with its counterparts in the developed European market economies under the given socio-political, i.e. legal framework. Through preserved documents this paper provides a memoir depicting trade in Dubrovnik after World War II and development of Srð.

Headnote

UDK / UDC: 339(497.5 Dubrovnik)(091)

JEL klasifikacija / JEL classification: L81

Poseban prilog / Special supplement

Primljeno / Received: 30. rujna 2016. / September 30, 2016

Prihvaceno za tisak / Accepted for publishing: 7. prosinca 2016. / December 7, 2016

Sazetak

Prije sedamdeset godina u Dubrovniku je osnovano trgovacko poduzece Srd, koje je najduze od svih trgovackih poduzeca u Dubrovniku kontinuirano poslovalo vise od trideset godina. U razdoblju od 1946. do 1979. godine, zahvaljujuci uspjesnom poslovanju, bilo je predvodnik osuvremenjivanja trgovinske djelatnosti na dubrovackom podrucju i sire. Bilo je vrlo zapazeno po uvodenju inovacija, a uvijek na tragu onog sto su ostvarivala slicna uspjesna trgovacka poduzeca u razvijenim europskim trzisnim gospodarstvima, naravno, u danim drustveno-politickim, odnosno zakonskim okvirima. U radu se na temelju sacuvane dokumentacije daje memoarski zapis o trgovini u Dubrovniku poslije II. svjetskog rata te o pojedinim etapama u razvoju poduzeca Srd.

Kljucne rijeci: Srd, trgovina, trgovacko poduzece, veleprodaja, maloprodaja

FROM THE HISTORY OF THE DUBROVNIK TRADE: THE COMPANY SRÐ (1946 - 1979)

Abstract

Trading company Srð was established in Dubrovnik seventy years ago and was the longest-lasting company which continuously operated for over thirty years. Its success in the period from 1946 through 1979 made it a leader in trade modernization in Dubrovnik and beyond. This company was known for introducing innovation, always keeping up with its counterparts in the developed European market economies under the given socio-political, i.e. legal framework. Through preserved documents this paper provides a memoir depicting trade in Dubrovnik after World War II and development of Srð.

Key words: Srd, trade, trade company, wholesale, retail

1. UVOD

Proslo je sedamdeset godina od osnutka dubrovackog trgovackog poduzeca Srd, koje je u sluzbi potrosaca poslovalo trideset cetiri godine pod istim imenom koje je dobilo prema brdu iznad Dubrovnika. Poduzece je upisano u Trgovacki registar 31. kolovoza 1946. godine, kao Srd nabavno-prodajno poduzece - Dubrovnik, zatim 1954. kao Srd poduzece za promet industrijskom i tehnickom robom - Dubrovnik te 1972. kao Srd trgovacko poduzece export-import - Dubrovnik. Politicki diktiranom integracijom pet dubrovackih trgovackih poduzeca (Agrum, Buducnost, Minceta, Rudine i Srd) provedenom 1979./1980. Srd gubi identitet i postaje sastavni dio trgovacko-gospodarskog mastodonta pod nazivom Dubrovkinja.

Povodom navedene obljetnice na temelju sacuvane dokumentacije nastali su ovi memoarski zapisi o prijedenom putu jednog hrabrog trgovackog kolektiva, o sredini iz koje je ponikao i tradiciji iz koje je crpio inspiraciju i iskustvo za poslovanje trgovine u suvremenim uvjetima. To su zabiljeske o generacijama vrijednih i ponosnih radnika koje valja oteti zaboravu i izraziti im duboku zahvalnost, a koji su vise od trideset godina u okviru poduzeca Srd stvarali i razvijali trgovinsku djelatnost u Dubrovniku u uvjetima komandnog ekonomskog sustava.

2. TRGOVINSKA DJELATNOST U DUBROVNIKU

2.1. Dubrovacka trgovina do II. svjetskog rata

U Dubrovniku su, posebno od 15. stoljeca, trgovina i pomorstvo bili osnova gospodarske moci. Dubrovcani jacaju svoju trgovacku mornaricu i postaju ugledni pomorci i trgovci na Mediteranu, a grad postaje promotor trgovine Istok - Zapad. Mala Republika uspijeva u svom gradu-drzavi stvoriti uvjete koji omogucuju razvitak duhovnog stvaralastva i procvat mnogih umijeca, najfinijeg zanatstva, trgovacke vjestine, umjetnosti. O gospodarskim prilikama u Dubrovniku nastavnik Filip de Diversis iz Italije, koji je sedam godina boravio u gradu, pise o gospodarskom zivotu u Dubrovniku i istice kako se vodilo racuna o pravednosti u radu medu trgovcima i kupcima na veliko i malo. U Divoni mjeri se roba koja se prodaje na veliko, i to jednakom mjerom, bez obzira na to pripada li roba strancima ili gradanima. Glasoviti Dubrovcanin Benedikt Kotruljevic, veletrgovac, diplomat i pisac, u svom cuvenom djelu O umijecu trgovanja i savrsenom trgovcu svijetu se prvi predstavio kao moderni ekonomist koji je napustio kanonske doktrine i razmisljao o mediteranskom trgovackom svijetu utemeljenom na trzistu i trzisnim zakonitostima. Pripada mu, neosporno, zasluga kao piscu prvog djela o dvojnom knjigovodstvu i trgovini. Zlatno doba dubrovackog gospodarstva, prema tome i trgovine, zavrsilo je ukinucem Republike.

U devetnaestom stoljecu dubrovacka trgovina prozivljavala je razdoblje stagnacije, sto se moze pripisati velikim drustveno-politickim i ekonomskim promjenama, kao so su: zamjena jedrenjaka parabrodima, okretanje prometnih pravaca prema sjeveru Europe, francuska okupacija, ukinuce Republike, dolazak pod austrijsku vlast, suzavanje gravitacijskog prostora te slabljenje velike pomorske trgovine. Dubrovnik u sklopu pokrajine Dalmacije, kao jedan od vodecih gradova, pokusava se snaci u novim okolnostima obnovom i razvojem svojih glavnih tradicionalnih grana gospodarstva: trgovine i pomorstva. Veleprodaja je u to vrijeme pojacala veze s Bosnom i Hercegovinom, a razvijao se svojevrsni sajamski oblik trgovine. Napretku trgovine pridonijeli su obnavljanje rada Trgovacko-zanatske komore (1851.) i dobra skladista u Lazaretima za razvoj tranzitne trgovine. Tako je dubrovacka trgovina pocetak I. svjetskog rata docekala s relativno razvijenom maloprodajom te slabo razvijenom veleprodajom i izvoznom trgovinom. Ta je tvrdnja potvrdena u jednom izvjescu Trgovacke komore u kojem se navodi: "Kako prije rata ne moze biti govora o ikakvoj trgovini na veliko, tako je bila iskljucena i svaka veca izvozna i uvozna trgovina".

U razdoblju izmedu dvaju velikih ratova zabiljezen je oporavak dubrovackoga gospodarstva. U prvim godinama tog razdoblja veletrgovina povecava promet hranom, kolonijalnom robom, juznim vocem, drvom, ugljenom i drugim robama, a izvoz se orijentirao pretezno na robu proizvedenu na dubrovackom podrucju: vino, buhac, ulje, ljekovito bilje; u tranzitu se izvozi drvo iz Bosne. Trgovacki se promet u to vrijeme ogranicavao nepovoljnim transportnim taksama, nedostatkom kapitala, visokim kamatama i stalnim promjenama cijena. To je za posljedicu imalo smanjenje aktivnosti trgovackih poduzeca na veliko, dok su trgovci na malo tesko opstajali na trzistu. Nakon velike ekonomske krize trgovina u Dubrovniku ozivljava, raste broj poduzeca i prodajni prostor u trgovini na malo. U 1938. godini poslovalo je preko 430 trgovackih radnji (18 je dio prihoda ostvarivalo uvozom), 14 veletrgovackih i izvoznih poduzeca, vise agentura-komisionara i nekoliko desetaka registriranih piljara. Dubrovacka trgovina je, dakle, pred rat bila relativno razvijena gospodarska djelatnost u kojoj su prihode ostvarivale brojne obitelji i pojedinci.

2.2. Razvoj trgovine i trgovacke mreze u Dubrovniku nakon II. svjetskog rata

Trgovina je u Dubrovniku do pred kraj II. svjetskog rata bila u privatnom vlasnistvu. Uspostavljanjem nove vlasti 1944. godine trgovina postupno prelazi u drzavno vlasnistvo na temelju Zakona o nacionalizaciji i eksproprijaciji, ali i konfiskacijom. Nije bilo normalne trgovacke razmjene. Uveden je sustav administrativne distribucije proizvoda. Plasman roba obavljale su radnicko-namjestenicke zadruge, okruzno poduzece Oknaprod, kotarsko Kotnaprod i gradsko Granaprod te nabavno-prodajne zadruge i zadruzne prodavaonice. Privatne trgovacke radnje poslovale su u pocetku, a kasnije su sve nacionalizirane. U to vrijeme, tocnije 1946., osnovano je trgovacko poduzece Srd kao gradsko nabavno poduzece koje je 34 godine odolijevalo cestim drustveno-politickim intervencijama i reorganizacijama.

Napustanjem centralistickog upravljanja gospodarstvom, ukidanjem racioniranog snabdijevanja i drugih oblika dirigirane distribucije (1953.) trgovina pocinje ozbiljnije vracati svoje mjesto u gospodarskoj strukturi Dubrovnika. Napredak se ogleda u sirenju prodajne mreze, jacanju kadrovske i materijalne osnove, modernizacije prodajnog i skladisnog prostora, sirenju veletrgovackog poslovanja izvan lokalnog podrucja i gradnji novih suvremenijih kapaciteta maloprodaje. Najznacajnije investicije u djelatnost dubrovacke trgovine svakako su: izgradnja skladisnih kapaciteta i uredskih prostora poduzeca Srd u Gruzu (1954.), skladisnih i uredskih prostora poduzeca Minceta na prostoru bivse vojarne, zatim izgradnja robnih kuca: Minceta (1963.), Srd (1972.), Rudine (1976.), prodajnog centra Zupka (1980.) te prodavaonica i poslovnih prostora poduzeca Buducnost. Takoder su prodavaonice otvarala proizvodacka poduzeca iz unutrasnjosti bivse drzave. Poljoprivredne su zadruge uglavnom snabdijevale pucanstvo u selima.

Tijekom cijelog posljeratnog razdoblja trgovina je prolazila kroz ceste i brojne reorganizacije u kojima su nastajala i nestajala poduzeca, ovisno o aktualnoj politici. Unatoc svim reorganizacijama i ogranicenjima, trgovina se razvijala i snazno poticala napredak drugih djelatnosti, posebno turizma.

Procesi stalnih mijena i medusobnih prozimanja u trgovinskoj mrezi Dubrovnika kao da nikada nisu dovrseni. To se moze razabrati iz sljedecih podataka: godine 1953. trgovinom se bavilo 6 poduzeca: Visnjica, Buducnost, Srd, Dubrovacki podrumi, Sakupljac, Zitni fond i 4 trgovinske radnje: Opskrba, Kolonijal, Plod i Povrcar. Sljedece godine na temelju Uredbe o trgovinskoj djelatnosti, koja utvrduje pravila organizacije trgovinskih poduzeca, nastaje nova organizacija trgovinske mreze. Poduzeca Jug i Srd postaju veletrgovacka poduzeca sa svim strukama, a sve svoje maloprodajne prodavaonice osamostaljuju. Poduzece Buducnost ne osamostaljuje svojih 27 prodavaonica u maloprodaji, nego nastavlja trgovinsku djelatnost kao mjesovito poduzece na veliko i na malo. Trgovinsku mrezu nakon reorganizacije cine: 5 veletrgovackih, 3 otkupna, 3 trgovinska poduzeca na malo (Dubrava, Povrcar, Plod) i 33 samostalne trgovinske radnje. Dvije godine kasnije poduzece Plod i Povrcar pripajaju se i gube samostalnost, kao i 16 trgovinskih radnji. Poduzece Dalmacijabilje registrira se kao izvozno poduzece. Trgovinsku mrezu tada cine: 3 veleprodajna poduzeca (Jug, Srd i Buducnost), 3 maloprodajna (Bosanka, Dubrava i Nakit), 17 samostalnih radnji i 12 prodavaonica proizvodnih poduzeca.

Sljedeca veca reorganizacija trgovine provela se 1958. poradi okrupnjavanja trgovine i racionalnijeg poslovanja trgovine na veliko i malo. Nakon toga veletrgovinsku djelatnost obavljala su poduzeca Buducnost i Srd u svim asortimanima, a maloprodajom bavila su se poduzeca Dubrava, Jug, Marin Drzic i Nakit. Trgovinu kao sporednu djelatnost imala su poduzeca: Rudine, HTP Cavtat, HTP Dubrovnik, HTC Babin kuk, Narodni vez i poljoprovredne zadruge na selu. U meduvremenu nastala su brojna nova poduzeca koja su se bavila trgovinom kao osnovnom i sporednom djelatnoscu: Agrum, Naprijed, Viter, Jadran, IPP Konavle i dr.

Godine 1961./1962. ponovno je izvrsena reorganizacija. Od tadasnjih poduzeca formiraju se tri stara-nova specijalizirana trgovinska poduzeca: Srd za promet industrijskom i tehnickom robom, gradevinskim materijalom, drvom, namjestajem, autodijelovima i dr. na veliko i malo, Buducnost za promet prehrambenih poizvoda i Minceta za trgovinu na malo sirokim asortimanom. Nihov vijek potrajao je dosta dugo; sva tri poduzeca stvorila su solidno poslovno okruzenje i dobru materijalnu osnovu. Na celu poduzeca Buducnost, koje je dominiralo u prehrani, bili su iskusni trgovci: direktori Filip Didovic i Ivo Superak, komercijalni direktori Divo Majstorovic i Niksa Miloslavic, pravnici Niksa Franusic, zvani Bingo, i Luko Russo, financijski direktor Antun Tutman i dr. Poduzece Minceta strategiju razvoja oslanjalo je na projekt "Juzni Jadran", s orijentacijom na uvoz i turizam. Poduzece su uspjesno vodili videniji gospodarstvenici: direktori Roko Lujak i Miho Katusic, Ivan Soko u sektoru vanjske trgovine, Tonci Zdralovic, Tonci Bozinovic, Marin Ruscic i dr. u sektoru unutarnje trgovine.

Iz jedne analize o kvantitativnoj razvijenosti trgovinske mreze u Opcini Dubrovnik vidljivo je da je u deset godina otvoreno 105 novih prodavaonica ili u prosjeku deset prodavaonica godisnje. Najveci porast broja prodavaonica zabiljezen je 1970.; samo u toj godini izgradeno je 37 prodajnih objekata na malo; prosjecni prodajni prostor po jednoj prodavaonici povecan je od 36,20 m2 u 1966. na 63 m2 u 1974 godini. Prodajni prostor po jednom stanovniku Opcine Dubrovnik pokazivao je takoder pozitivan trend: u deset godina povrsina prodajnog prostora na malo po jednom stanovniku povecala se sa 0,24 na 0,41 m2, ali ako se ovi podaci korigiraju brojem turista koji se koriste prodajnim prostorom tijekom boravka na podrucju opcine, navedene vrijednosti znatno se smanjuju. U pogledu tipa prodavaonica, na dubrovackom podrucju dominirala je klasicna prodavaonica (4/5 u ukupnom broju). Malen je bio udio robnih kuca i samoposluga kao razvijenijih i suvremenijih oblika trgovine na malo. S vremenom je mreza maloprodajne trgovine u Dubrovniku promijenila strukturu u korist specijaliziranih prodavaonica, mjesovitih prodavaonica i robnih kuca s modernijim tehnikama prodaje.

3. OSNIVANJE PODUZECA SRD I PRVA FAZA RAZVOJA

Na temelju Odluke Gradskog narodnog odbora Dubrovnik, br. 2500 od 31. kolovoza 1946. godine osnovano je prvo trgovacko poduzece u komandnom (socijalistickom) ekonomskom sustavu. Poduzece se organiziralo i pocelo s radom 1. listopada 1946. godine pod nazivom Srd nabavno i prodajno poduzece - Dubrovnik. Preuzelo je znacajne drustvene zadace:

a) distribucija prehrambene i neprehrambene robe

b) proizvodnja kruha, mljevenje zitarica

c) proizvodnj a polj oprivrednih proizvoda na vlastitoj ekonomij i

d) organiziranje djelatnosti ugostiteljstva

e) unapredenje trgovine; organizacija prometa u ostalim strukama, tekstil, idustrijsko-tehnicka roba, gradevinski materijal i dr.

Sjediste poduzeca od osnutka do preseljenja u Gruz 1954. godine bilo je u Gradu, Siroka ulica. Prvi direktor poduzeca Srd bio je Pavle Bogadi.

Prve godine nakon osnivanja koletiv je imao 30 zaposlenih radnika. Oni su u novim drustveno-ekonomskim odnosima i planskom usmjeravanju gospodarstva preuzeli odgovornost za snabdijevanje stanovnistva prehrambenim i neprehrambenim proizvodima, unapredenje organizacije robnog prometa te uspostavu cvrscih veza s kupcima i dobavljacima izvan dubrovackog podrucja.

U opcinskom petogodisnjem planskom razdoblju (1947. - 1951.) trgovinski promet poduzeca Srd rastao je po stopi od 24 posto godisnje, a broj zaposlenih povecan je na 100 radnika. Poslovni rezultati bili bi daleko veci da nije bilo ekonomskih poteskoca izazvanih blokadom zemlje Rezolucijom Informbiroa. Dubrovnik je slijedio sudbinu cijele zemlje u tom razdoblju, a znacajni pomaci biljeze se tek nakon 1953. godine.

Poduzece Srd se na temelju stecenih iskustava iz administrativnog razdoblja upravljanja gospodarstvom reorganiziraralo i specijaliziralo za promet industrijsko-tehnickom robom u djelatnosti trgovine na malo, a zatim u drugoj polovini 1952. godine u djelatnosti trgovine na veliko u istim robnim asortimanima (strukama) te se upisalo u Trgovaci registar pod nazivom: Srd poduzece za promet industrijskom i tehnickom robom.

Poduzece je svoje registrirane trgovacke djelatnosti (veleprodajna i maloprodajna) moglo razvijati samo pod odredenim financijskim, strucnim i materijalno-tehnickim uvjetima. Stoga je pocetkom 1953. godine Radnicki savjet poduzeca Srd donio odluku za izgradnju centralnih skladista i uredskih prostorija na urbanisticki predvidenoj lokaciji (bivsi Tenis) u Gruzu. Izgradnja novih suvremenijih skladista i uredskih postora zavrsena je sljedece godine, a useljenje u nove prostore obavljeno je 1. svibnja 1954. godine. Godinu dana poslije dovrsena je zgrada za drustvene aktivnosti, u cijem je prizemlju smjesteno skladiste elektrotehnicke robe, a na katu financijsko knjigovodstvo; sljedece godine izgraden je skladisni prostor na luckom podrucju Batahovina za cement, gradevinski materijal i ogrjevno drvo. Tim investicijskim zahvatima poduzece Srd stvorilo je solidnu mateijalno-tehnicku osnovu za dalji rast i razvoj.

Medutim, ceste promjene u gospodarskom sustavu bivse Jugoslavije, uvodenje samoupravljanja i slobodnije djelovanje trzista utjecali su na decentralizaciju i usitnjavanje dubrovacke trgovinske mreze. Radnicki savjet poduzeca odlukom od 23. lipnja 1954. sve svoje prodavaonice osamostalio je u trgovinske radnje i nastavio poslovati kao veleprodajno i maloprodajno poduzece za promet industrijskom i tehnickom robom, gradevinskim materijalom i automobilskim dijelovima. Dvije godine kasnije sve se vratilo na pocetno stanje, a neke prodavaonice (tekstil, papir, rukotvotvorine, obuca i dr.) i dalje su samostalno poslovale. Eksperimenti u organizaciji trgovacke mreze u Dubrovniku nastavili su se. Tako je pocetkom 1959. godine poduzece Srd predalo sve svoje prodavaonice novoosnovanim poduzecima Dubrava i Jug, a 1961. godine granu tekstila i kratke pletene robe pripaja poduzecu Dubrava. Tijekom 1962. intervencijom politike likvidiraju se sva tadasnja trgovinska poduzeca: Buducnost, Dubrava, Jug, Jugoplod, Mesopromet, Pekarsko poduzece i niz samostalnih trgovinskih radnji te se formiraju nove, vec spomenute radne organizacije Minceta i Buducnost.

Medutim, poduzece Srd oduprlo se svim politickim pritiscima i ostalo je poslovati u ranije registriranim djelatnostima. Savladalo je brojne poteskoce, nastavilo ostvarivati misiju tadasnjeg suvremenog trgovca, siriti poslovno okruzenje i jacati svoj polozaj na trzistu tadasnje drzave.

3.1. Organizacijska struktura i materijalna osnova poduzeca

Poduzece Srd od osnutka je vodilo ispravnu poslovnu politiku koja se sastojala u jacanju materijalno-tehnicke osnove i strucnosti kadrova. Djelatnost trgovine na veliko, koja je bila vise-manje specijalizirana u odredenom asortimanu proizvoda, s vecim brojem kupaca i sirim podrucjem djelovanja, zahtijevala je odgovarajuce velike, pogodno locirane i tehnicki pristupacne skladisne kapacitete te dobru komercijalnu sluzbu. Pri tom se pridavala velika vaznost ljudskom faktoru i isticala se potreba za specijaliziranim kadrovima koji poznavanjem robe, potreba trzista i komercijalnog poslovanja predstavljaju bitan uvjet za integralno izvrsavanje slozenih trgovackih poslova. Osobito je dobar bio odnos izmedu starijih i mladih kadrova.

Kolektiv Srda je nakon transformacije dubrovacke trgovine zaposljavao 190 radnika koji su bili rasporedeni u sljedece organizacijske jedinice:

- Uprava (direktor i opci poslovi )

- Komercijalni odjel

- Odjel za gvozdarsko-tehnicku robu sa skladistima i prodavaonicama

- Odjel za gradevinski materijal s dvama skladistima

- Odjel za tekstil

- Odjel za autodijelove.

Liberalniji samoupravni drustveno ekonomski odnosi, slobodnije djelovanje trzista i oslobadanje trgovine od administrativnih ogranicenja zahtijevali su promjenu organizacijske strukture poduzeca. Tako je 1957. godine projektirana organizacija kako slijedi:

- Uprava (direktor, komercijalni direktor i zamjenik, analiza, plan)

- Odjel opcih poslova (kadrovska sluzba, pravna sluzba)

- Sektor knjigovodstva (financijski odjel, financijsko knjigovodstvo, fakturni odjel)

- Komercijalni sektor strukturiran po poslovnicama:

a) Poslovnica za gvozdarsku i tehnicku robu s predstavnistvima u Zagrebu i Bledu, tri skladista i cetiri prodavaonice

b) Poslovnica gradevinskog materijala s referadom nabave, skladistima za veleprodaju i prodaju na malo

c) Poslovnica autodijelova

d) Poslovnica tekstila

e) Poslovnica elektromaterijala

f) Poslovnica rukotvorina

g) Radionica autoservisa.

Takav tip relativno centralizirane organizacije - uprava (direktor i komercijalni direktor) s razvedenim poslovnim jedinicama i predstavnistvima u gotovo svim republickim centrima tadasnje drzave - bio je prilagoden vremenu, ali zaposlenici nisu sudjelovali u procesu odlucivanja.

Rukovodilacki kadar cinili su iskusni i vjesti trgovci: direktor Doko Putica, komercijalni direktor Antun Napica Busa, zamjenik komercijalnog direktora Miho Kulusic, ekonomski savjetnik Imre Kerenji, direktor Vili Vrenko financijski, sef Opceg odjela Mladen Bakula te sefovi poslovnica: Pavo Ivankovic, Ivo Ruso, Antun Vukovic, Niko Dangradovic, Ivo Katalinic, Metod Rogulj, Marijan Turcinovic i Ivo Falkoni. Medu starijim trgovcima od kojih se ucila vjestina trgovanja zaposleni su bili: Imre Kerenji, Miho Kulusic, Stijepo Domijan, Dino Giron i dr.

Poduzecu je nedostajala veca materijalno-tehnicka osnova. Prvo skladiste industrijskom i tehnickom robom nalazilo se u prizemlju obiteljske kuce Stijepa Domijana, vjerojatno u najmu, jer je tada (1953.) on bio rukovodilac Odjela gvozdarije.

Golemi uspjeh poduzece postize izgradnjom vlastitih specijaliziranih skladista i upravne zgrade u Gruzu.

Godine 1953./1954. poduzece se preselilo iz Grada u novoizgradene skladisne i uredske prostore u Gruzu. U novim specijaliziranim skladistima bile su zalihe industrijsko-tehnicke robe, tekstila, elektromaterijala, autodijelova i rukotvorina. Do tada se skladiste gradevinskog materijala, ogrjevnog drva, uglja, grade, crijepa i ostaloga gradevinskog materijala nalazilo na pogodnom zeljeznickom prostoru danasnjeg parka Lujo Soletic u Gruzu, skladiste tekstila nalazilo se u prizemlju samostana Klarisa, a autodijelova na Pilama u najmu. Prodavaonica rukotvorina u Gradu i dalje je ostala u vlasnistvu poduzeca.

3.2. Trziste, poslovno okruzenje i kadrovi

U razdoblju od 1962. do 1965. godine drustveno-ekonomski odnosi u bivsoj Jugoslaviji mijenjali su se u pravcu liberalizacije trzista i organizacije poslovnih subjekata koji ce zadovoljiti uvjete tada razvikane privredne i drustvene reforme. Te drustvene promjene i politicko upletanje lokalnih vlasti u poslovanje trgovinskih poduzeca u Dubrovniku, posebno u poslovnu politiku poduzeca, stvarali su Srdu velike poteskoce u daljem napretku.

Srd, kao trgovinsko poduzece na veliko, ostvarivalo je svoju posrednicku funkciju na uzem i sirem gravitacijskom trzistu, ovisno o razmjestaju proizvodnje i maloprodajne trgovine. Uspjesno je nastavilo bogatu drevnu trgovacku tradiciju i svoju trgovacku posrednicku funkciju obavljalo je uspjesno preko 20 godina. Za to vrijeme iskusni kadrovi poduzeca svojom trgovackom vjestinom i dubrovackim poslovnim stilom stekli su ugled u poslovnom svijetu. Iz nekih intemih statistickih podataka u danom razdoblju poduzece Srd prosirilo je svoj ekonomski horizont; poslovalo je s vise od 400 kupaca i dobavljalo robu od oko 300 dobavljaca na sirem trzistu bivse drzave, a prihodi (promet) rasli su po stopi od 25% godisnje. Ti podaci jasno ukazuju na stecenu poziciju poduzeca na trzistu.

Kadrovska struktura bila je nepovoljna za daljnji iskorak poduzeca. U kolektivu je od l90 zaposlenih samo jedan radnik imao visoku strucnu spremu (Mladen Bakula, diplomirani pravnik), a pored veoma iskusnih trgovaca, bilo je dosta namjestenika zaposlenih po preporuci. Cesta upletanja politike u organizaciju gradske trgovacke mreze izazvale su nesporazume s politickom elitom Grada, sto je rezultiralo sukobima. Te su prepirke utjecale na meduljudske odnose u poduzecu, pa je rjesenje nadeno u smjeni direktora i komercijalnog direktora. To je razdoblje ocijenjeno kao najteze u dotadasnjem zivotu kolektiva. Medutim, zahvaljujuci razboritim snagama unutar kolektiva i podrske lokalne zajednice, stanje u kolektivu pocelo se normalizirati. Izabran je direktor izvan kolektiva.

4. DRUGA FAZA RAZVOJA: SRD TRGOVACKO PODUZECE EXPORT-IMPORT

Druga faza modernizacije poduzeca Srd pocinje izborom novog rukovodstva, zaposljavanjem mladih skolovanih radnika, punim uvazavanjem postojeceg strucnog kadra i modernizacijom poslovanja. Poduzece Srd bilo je prvo poduzece u Dubrovniku koje je prilagodilo organizaciju poslovanja zahtjevima tadasnjeg udruzenog rada te je izgradilo suvremene kapacitete za komercijalno poslovanje i maloprodaju. Izgradnjom modernih kapaciteta (uredskih prostora za komercijalno osoblje i robne kuce mediteranskog tipa), uvodenjem suvremenih metoda prodaje, asortimanom roba s orijentacijom na turizam i kvalitetu usluga, poduzece je steklo renome modernog trgovca, kako u Gradu, tako i sirom tadasnje drzave.

4.1. Modernizacija poduzeca i preobrazba u OOUR-e

Natjecajno povjerenstvo za izbor direktora poduzeca u sastavu Pavo Ivankovic, Ivo Ruso i Niko Bokarica prihvatilo je videnje potencijalnog kandidata za buduci razvoj poduzeca, pa je nadleznom organu predlozilo izbor direktora. Na sjednici Radnickog savjeta 31. ozujka 1966. godine Jerko Breskovic, dipl. ekonomist iz Dubrovnika, imenovan je direktorom Radne organizacije na vrijeme od cetiri godine. Primopredaja duznosti izmedu Jerka Breskovica i Miha Kulusica obavila se danom stupanja na duznost.

U prvom mandatu, nakon preuzimanja duznosti direktora i upoznavanja s ljudima u kolektivu, izvrsena je duboka analiza ekonomskog stanja i ljudskih odnosa u poduzecu. Rezultati analize pokazali su da poduzece s godisnjim prometom ne moze podmiriti sve rashode, da ima viska zaposlenih radnika i nedostatak financijskih sredstava za obavljanje trgovine na veliko. Na temelju tih saznanja o postojecem ekonomskom stanju poduzeca strucni je Kolegij poduzeca pripremio prijedloge za prevladavanje postojeceg stanja i predlozio sljedece mjere:

a) Organizaciju rada prilagoditi tadasnjim novim samoupravnim drustveno-ekonomskim odnosima. Ustrojiti unutrasnju organizaciju po tehno-ekonomskim cjelinama (grupnim asortimanima) u radne jedinice, pretece OOUR-a, koje ce nastupati samostalno na trzistu u registriranim djelatnostima, planirati godisnje prihode i rashode, vrsiti relativno samostalno raspodjelu osobnih dohodaka i prijem radnika. Cilj je bio dohotkom definirati radnu cjelinu, a dohodak po radniku trebao je biti glavni motiv gospodarske aktivnosti radnika.

b) Izvrsiti sistematizaciju radnih mjesta prema zahtjevima struke (znanje, iskustvo, odgovornost i uvjeti rada) za obavljanje poslova u djelatnosti suvremene trgovine te rasporediti radnike na adekvatna radna mjesta.

c) Orijentirati poslovanje poduzeca na jacanje maloprodaje, pripremiti plan investicija i izvore financiranja.

Navedene strateske ciljeve poduzeca osnazio je Radnicki savjet svojim odlukama, uz punu potporu drustveno-politickih struktura u poduzecu i opcini. Ocijenjeno je da su predlozene mjere u duhu ostvarivanja tadasnjih samoupravnih drustveno-ekonomskih odnosa i napretka poduzeca.

Za ostvarivanje tih pretpostavki bilo je nuzno temeljitije promijeniti tadasnji model organizacije, ekipirati strucne sluzbe i radne jedinice novim strucnim kadrovima i izvrsiti sistematizaciju, odnosno vrednovanje poslova po radnim mjestima te utvrditi kriterije za raspodjelu osobnih dohodaka prema radu i rezultatima rada.

Inicijativnom odlukom dimenzionirane su radne cjeline koje ce osigurati najveci dohodak po radniku, a radnici su trazili onu radnu cjelinu koja ce im osigurati maksimalni dohodak. Objektivno gledajuci, tu granicu bilo je tesko omediti jerje ona ovisila o stvarnom zivotu, potrebama trzista i tehnickim mogucnostima, a, dakako, i o raspolozivim financijskim sredstavima. Pri odredivanju radnih cjelina bilo je dosta voluntarizma.

4.1.1. Projekt prilagodbe organizacije poduzeca

Na temelju zajednickih iskustava iz poslosti (kultura, etika i navike) prihvacen je koncept organizacije poduzeca koja najvise odgovaraju ljudima, koja su povezana u skupinama po granama i koja ce najbolje savladati vanjske probleme trzista i unutrasnje integracije kolektiva (Shema 1.).

Navedeni obrazac pokazuje prednosti takve organizacije: objedinjuje sve tri funkcije trgovine (nabava, skladistenje i prodaja) u vise razlicitih djelatnosti, funkcionalno organiziranih prema podrucjima djelatnosti i grupnim asortimanima, a zaposlenima omogucuje sudjelovanje u odlucivanju. Organizacijski oblici unutar pojedinih djelatnosti jesu: radne jedinice (OOUR), odjeli, referade, a u zajednickim sluzbama sektori i odjeli. Zajednicki poslovi za sve djelatnosti na razini poduzeca organizirani su u dvama sektorima: (1) Zajednicke sluzbe - dva odjela: a) poslovi vezani za izradu planova poslovanja te analiza rezultata poslovanja, programi razvoja i investicija, marketing i informiranje; b) opci i pravni poslovi, kadrovska evidencija, poslovi osiguranja i zastite, interne kontrole, prijam i otprema poste, odrzavanja, telefonske centrale i sl.; (2) Financijski sektor - tri odjela: a) knjigovodstvo i mehanografska obrada podataka, bilanciranje, upravljanje financijskim sredstvima, izvjesca; b) financijska operativa; c) fakturiranje.

Poduzecem rukovodi i koordinira direktor i njegov pomocnik, a sve vazne poslovne odluke donosi kolegij poduzeca u sastavu: direktor, njegov pomocnik, voditelji sektora strucnih sluzbi i rukovodioci radnih jedinica, naravno, uz odobrenje organa upravljanja.

Prema tome, ovaj se organizacijski obrazac temeljio na zajednickim iskustavima iz proslosti i povezanim skupinama koje su okruzene pozitivnim, motiviranim ljudima te je na tragu razvitka tadasnjih samoupravnih drustveno-ekonomskih odnosa jer zborovi radnika orijentirani na dohodak sudjeluju u procesu odlucivanja.

4.1.2. Sistematizacija i analiticka procjena radnih mjesta

Radi ostvarivanja cilja koji ce osigurati najveci dohodak po radniku i pravilniju raspodjelu sredstava za osobne dohotke nuzno je bilo izvrsiti razgranicenje poslova i zadataka te vrednovanje tako definiranih poslova. Za trgovinu, kao specificnu gospodarsku granu, primijenjena je metoda izravnog mjerenja poslova i opsega rada po sustavu analiticke procjene poslova metodom bodova uz odredene modifikacije.

Sustav koji je definiran i prakticno primijenjen bio je univerzalan, odgovarao je svojoj namjeni i svim poslovima iz djelatnosti trgovine i pratecih djelatnosti, kao sto su: transport, cuvanje, odrzavanje robe u hladnjacama, zajednicke sluzbe i drugi pomocni poslovi.

Kriteriji za razvrstavanje poslova prema slozenosti ciljeva i sadrzaja svrstani su u 4 osnovne skupine: znanja, iskustvo i sposobnosti (50%), odgovornost pri radu (30%), napori pri radu (14%) i uvjeti rada (6%). U djelatnosti trgovine naglasak je na znanju, iskustvu i sposobnostima, pa je toj skupini zahtjeva pripadala gotovo polovina ukupnih bodova. Strucni tim u sastavu: Jerko Breskovic, Gordana Goic, Pavo Ivankovic, Stijepo Kristovic i Miho Zvone obavili su golem strucni posao. Izvrsili su opis poslova i analiticku procjenu za gotovo 120 radnih mjesta. Raspon izmedu najednostavnijih poslova, najnize place, najstrucnijih poslova i najvise place nije mgao biti visi od 1 : 4. O tom znacajnom dokumentu vodila se zucna rasprava na Strucnom kolegiju i napose na Radnickom savjetu. Uz odredene male korekcije, Radnicki savjet usvojio je sistematizaciju radnih mjesta poduzeca, po kojoj je obavljeno razvrstavanje radnika na principu "pravi covjek na pravo mjesto". Taj je izuzetno vazan dokument postao temelj za planiranje razvoja kadrova, zadovoljavanje interesa korisnika i daljnjeg zaposljavanja. Nazalost, usvojeni raspon jedan prema cetiri u raspodjeli osobnih dohodaka po radniku intervencijom sindikata i radnika s nize vrednovanim poslovima pokusavao se stalno smanjivati, uz tendenciju k uravnilovci.

4.1.3. Planiranje

Nakon usvojenih znacajnih dokumenata - projekta unutrasnje organizacije poduzeca po djelatnostima i grupnim asortimanima te sistematizacije poslova i radnih zadataka za oko 120 radnih mjesta, velika pozornost posvecena je planiranju poslovnih rezultata. Za svaku radnu jedinicu razraden je plan prihoda i rashoda. Za radne jedinice iz djelatnosti trgovine izradivali su se plan prihoda (ukljucujuci plan prometa i plan razlike u cijeni te koeficijent obrtaja zaliha) i plan rashoda. Detaljno su razradeni planovi materijalnih troskova, amortizacije i drustvenih davanja te plan dohotka, iz kojega se alimentiraju osobni dohoci, zajednicka potrosnja i sredstva za investicije. Za radne jedinice Autoservis i Stolarija izradivali su se planovi prihoda i rashoda, a za radne jedinice Zajednicke sluzbe i Financijski sektor samo planovi troskova (rashoda) koji su se po posebnom kljucu rasporedivali na produktivne jedinice.

Iz tako postavljenog ekonomskog koncepta proizlazila je dvojaka stimulativnost: prvo, cilj je bio ostvariti sto veci dohodak i drugo, borba za sto vécu ostvarenu (obracunatu) masu sredstava za osobne dohotke radne jedinice, o cemu je ovisila vrijednost boda, te konacno, osobni dohodak svakog pojedinca.

Top-management, dakle, nije imao ulogu neposrednog rukovodenja ljudima, vec planskog uskladivanja i koordiniranja cjelokupnim poslovnim sustavom, odnosno poduzecom.

4.1.4. Kadrovsko ekipiranje

Velika pozornost bila je posvecena ljudskim resursima, njihovu obrazovanju, obuci, karijeri i zadovoljstvu. Poradi ostvarivanja usvojenih mjera za unapredenje poslovanja poduzeca Srd, bilo je potrebno otpustiti dio radnika koji nisu imali potrebne kvalifikacije ni iskustvo za obavljanje poslova u djelatnosti trgovine, odnosno onih radnika koji se po strucnosti nisu mogli uklopiti u sustav ostvarivanja dohotka. Ostvarivanje tog zahtjeva u radnickoj drzavi bilo je gotovo nemoguce. Na popisu za otkaz nalazilo se cetrdesetak radnika. Povjerenstvo koje je bilo zaduzeno obaviti taj dosta tezak zadatak otezalo je s prijedlozima te je nakon sest mjeseci vijecanja i intervencija s razlicitih strana napokon sastavilo popis otkaza samo za 6 radnika koji su bili obiteljski materijalno osigurani. To izgubljeno vrijeme i veoma nelagodna situacija otrijeznila je kolektiv i potaknula rukovodstvo poduzeca da intenzivnije razmislja o buducem rastu i razvoju poduzeca.

U meduvremenu doslo je do ekipiranja strucnih sluzbi i radnih jedinica. U radni je odnos postupno primljeno desetak diplomiranih ekonomista: na radna mjesta u Odjelu plana i analize primljeno je troje diplomiranih ekonomista zagrebacke skole: Stijepo Kristovic, Gordana Goic i Miho Zvone; Mario Kovacevic na radno mjesto komercijalnog direktora, a poslije pomocnika direktora poduzeca; Ivo Hrdalo na radno mjesto rukovodioca Financijske operative u Financijskom sektoru; Mitar Vukic kao voditelj Odjela plana i analize; Duro Benic na prvo radno mjesto u Odjelu plana i analize, a zatim kao samostalni referent u RJ-u Gvozdarsko-tehnicka roba; Ilija Frankovic najprije kao referent interne kontrole, a kasnije kao direktor Financijskog sektora; Grgur Alfier najprije na radno mjesto referenta prodaje u RJ-u Gradevinski materijal i namjestaj, a zatim na radno mjesto rukovoditelja RJ-a Autoservis koji je ubrzo napustio; Dubravka Vlajki-Negodic na radno mjesto referentice plana i analize jer je Stijepo Kristovic popunio odgovorno radno mjesto u RJ-u Autodijelovi; Gordana Goic i Miho Zvone rasporedeni su na odgovorna radna mjesta u Robnoj kuci, a zatim na mjesta direktora i zamjenika RJ-a; Niko Glavinic najprije kao referent prodaje u RJ-u Gvozdarsko-tehnicka roba, a zatim kao voditelj RJ-a Stolarija; dipl. pravnik Pave Gled na radno mjesto pravnika u Sektoru opcih poslova; Pavo Ivankovic i Tomislav Vujnovic dopunili su svoja znanja - prvi je zavrsio visu komercijalnu skolu i ostao voditelj RJ-a/OOUR-a, a drugi je zavrsio Pravni fakultet i kao diplomirani pravnik popunio radno mjesto upravnog pravnika. Svaki je od ovih novoprimljenih visokoskolovanih radnika prosao program poslovne edukacije u odjelima strucnih sluzbi u kojima je upoznao osnove komercijalnog poslovanja i zajednickih poslova u poduzecu, a nakon toga opredijelio se za rad u odredenim djelatnostima.

U 34 godine postojanja na celu poduzeca funkciju direktora obnasali su: Pavle Bogadi, Mato Gverovic, Doko Putica, Jerko Breskovic i Pavo Ivankovic.

Uz srdeve trgovce vrhunskog stupnja vrsnoce i mlade skolovane kadrove, slobodnije trziste te projekt nove organizacije rada s motivacijom na ostvarivanje dohotka stvorene su solidne pretpostavke za ubrzani razvoj poduzeca.

Nije neskromno reci da je poduzece postalo rasadnik kadrova u Dubrovniku, pa i sire. Iz srdeva rasadnika poletjeli su mnogi "tici" koji su se vinuli visoko: dr. sc. Jerko Breskovic postao je istrazivac, znanstvenik i sveucilisni profesor na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, a u politici obnasao je visoke drustvene funkcije, kao sto su: predsjednik Skupstine Opcine Dubrovnik, predsjednik Skupstine dvadeset dalmatinskih opcina u Splitu i saborski zastupnik; dr. sc. Duro Benic, znanstvenik, sveucilisni profesor, u trima mandatima dekan Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, jedan od osnivaca i prorektor Sveucilista u Dubrovniku, pisac i ugledni promicatelj znanstvene ekonomske misli; mr. sc. Mario Marin Kovacevic, poznati narodni tribun u Gruzu, izabran za tajnika Turisticke zajednice u Dubrovniku, zalagao se za povezivanje Dubrovnika svim prometalima i afirmacije Gruza kao turisticke recepcije Grada; ekonomist Pavo Ivankovic, vrsni trgovac i poznati gospodarstvenik, direktor trgovackog poduzeca Srd, direktor Odjela veleprodaje u SOUR-u Dubrovkinja, direktor poduzeca Duhan u Dubrovniku (od Trgovacke komore bivse drzave bio je nominiran za trgovackog atasea u Nizozemskoj, medutim "dobrotom" dubrovacke politicke elite akreditacija nije uspjela); Stijepo Kristovic, diplomirani ekonomist, gospodarstvenik i ugledni trgovac iz videnije dubrovacke trgovacke obitelji Kristovica, nakon iskustva u Srdu i rada na odgovornom mjestu u SOUR-u Dubrovkinja jedan je od osnivaca i dugogodisnji direktor renomiranog trgovackog poduzeca Ragusa Trade u Dubrovniku; Miho-Mise Zvone, nakon iskustva u robnoj kuci Srd, kao direktor i renomirani trgovac nastavio je obiteljsku tradiciju, osnivac je i dugogodisnji direktor poznatog obiteljskog trgovackog poduzeca Prima u Dubrovniku itd.

4.2. Orijentacija poduzeca na maloprodaju

Orijentacija poduzeca na trziste i priblizavanje neposrednim potrosacima temeljni je pravac dugorocnog razvoja poduzeca. U to vrijeme poduzece povecava svoju materijalno-tehnicku osnovu: otvara prodavaonice i skladista u Stonu, Cilipima i Pijavicinu, prodavaonice tehnicke robe u Gradu i Gruzu, prodavaonice namjestaja u Gradu, Lapadu i Gruzu, kao i prodavaonicu rukotvorina u vlastitom prostoru u Gradu na Stradunu. Izgradeno je skladiste u Zagrebu kapaciteta 600 m2, dograden pogonski prostor za RJ Autoservis na Lapadu, a otvoreno je i novo, moderno i funkcionalno skladiste za eksploziv, sport i lov na pogodnom prostoru izvan Grada, kod Osojnika.

S ciljem unapredenja svoje osnovne djelatnosti i zadovoljenja sve rastucih potreba potrosaca na lokalnom trzistu i specificnih zahtjeva turisticke potraznje, poduzece je koncem 1969. godine donijelo nacelnu odluku o investicijskom zahvatu izgradnje Robne kuce univerzalnog tipa na staroj lokaciji poduzeca u Gruzu. Radnicki savjet poduzeca je na temelju prethodne ekonomske analize mogucnosti rentabilne eksploatacije objekta jednoglasno donio odluku (5. rujna 1970.) o prioritetu investicijskih ulaganja za izgradnju maloprodajnog i skladisnog prostora, i to bas na staroj lokaciji u Gruzu. Ta je odluka predstavljala prekretnicu u razvoju poduzeca, posebno u jacanju maloprodaje. U starijih je clanova kolektiva ta odluka izazivala zaljenje i sjetu zbog rusenja starih zdanja koja su nekad bila ponos poduzeca.

Poradi ostvarenja planirane investicije poduzece je u meduvremenu izvrsilo integraciju zanatskog poduzeca Dub, koje je bilo u dosta teskom ekonomskom problemu, gotovo pred stecajem. Na toj se lokaciji uredio privremeni prostor za komercijalno osoblje i upravu te se izgradilo montazno skladiste za smjesaj robe. Preseljenje je obavljeno bez teskoca. U okviru poduzeca Dub zanatska RJ Stolarija prosirila je trziste i ostvarivala pozitivne financijske rezultate.

4.2.1. Robna kuca

Za izgradnju robne kuce poduzece je ishodilo suglasnost i punu podrsku opcinskih organa te je dobilo lokacijsku i gradevinsku dozvolu 30. listopada 1970. za izgradnju robne kuce u predjelu Gruza, koja se po kriterijima lociranja objekta te vrste mogla smatrati izrazito povoljnom, narocito u uvjetima nepostojanja modernih i specijaliziranih maloprodajnih kapaciteta i komplicirane urbanisticke situacije na uzem podrucju Grada. U maloprodaju uvode se nove tehnike poslovanja, kao sto su samoposluzivanje i samoizbor, sto omogucuje znacajniji ulazak proizvoda prehrane, tekstila i drugih dnevnih potrepstina u asortiman maloprodaje; uvode se automati, ekskluzivne marke i sl. za domace potrosace te poseban asortiman za inozemnu klijentelu, odnosno turiste.

Izgradnja i paralelna priprema organizacije i eksploatacije objekta odvijala se u fazama, kako slijedi:

a) Glavni projekt izradio je arhitektonski biro Arhitekt iz Dubrovnika, projektanti arhitekti Mladen Frka i Vera Bravacic s kooperantima, a projekt interijera i tehnologije rada povjeren je renomiranoj tvrtki Investa iz Ljubljane, ciji je direktor bio ugledni arhitekt Petar Kersovani, dobitnik 7-julske nagrade za arhitekturu u Ljubljani.

b) Gradevinske radove izvelo je poznato gradevinsko poduzece Graditelj iz Dubrovnika, a unutrasnju opremu izvela su takoder renomirana poduzeca Rade Koncar iz Zagreba, Alpos iz Celja, LTH iz Skofje Loke i RJ/OOUR Stolarija.

Tijekom izgradnje doslo je do izvjesnih odstupanja od predvidenog projekta s ciljem racionalnijeg iskoristenja prostora na postojecoj lokaciji koja se prostirala izmedu dviju vaznih gradskih prometnica. Dobiveni prostor u zavrsnoj fazi bio je sljedeci: upravna zgrada 744 m2, maloprodaja 4.991 m2, skladista 1.201 m2, pomocni prostor 1.015 m2, parkiraliste 1.900 m2 i prometnice 2.730 m; ukupno 12.581 m2.

Financijsku konstrukciju bilo je dosta tesko zaokruziti. Domaca novcarska kuca Dubrovacka banka, pa i neki celnici politickih organizacija u Gradu nisu benevolentno gledali na razvoj i modernizaciju poduzeca Srd. Buduci da je u to vrijeme ekonomska politika drzave bila usmjerena na razvoj turizma poradi deviza, a kako je direktor Breskovic bio clan Izvrsnog odbora Dubrovacke banke i putem nje clan borda Jugoslavenke investicione banke, elitne drzavne banke, planirana je investicija financijski zaokruzena. Novcana sredstva osigurana su iz sljedecih izvora: a) kredit JIB-a 6,5 milijuna din na 18 godina sa 6 posto kamata i drugi kredit 10 milijuna din na 6 godina s 9 posto kamata; b) kredit Dubrovacke banke 5 milijuna din na 9 godina s 8 posto kamata te drugi kredit 10 milijuna din na 6 godina s 10 posto kamata; c) ostali krediti radnih organizacija i poslovni fond poduzeca. Ukupna investicija iznosila je 37,706.000 dinara ili 2,1 milijun US dolara.

Izgradnja pocetne faze od 9.824 m2 trajala je tocno 11 mjeseci, a objekt je pusten u pogon 8. ozujka 1972. godine. Prostor druge faze od 2.757 m2 u to je vrijeme samo gradevinski definiran, a poslovno je aktiviran 1976. Na tom velikom poslu sudjelovao je gotovo cijeli kolektiv, a posebno su se istaknuli mr. sc. Mario Kovacevic u izgradnji (gradevinski radovi i nabava opreme), iskusni inzenjeri Tomislav Kopic koji je pedantno vodio racuna o svakom detalju investicije, Petar Tomas za grijanje, Milan Novak za elektroinstalacije, Niksa Bozinovic i Antun Matic za gradevinske radove, a supervizoru Miru Jericu nista nije promaklo.

Planirano je bilo zaposliti 115 novih strucnih radnika.

Postavljeni kriteriji i vrijednosti koje je Robna kuca morala zadovoljiti jesu: arhitektura mediteranskog stila, asortiman robe prilagoden domacim i inozemnim potrosacima - turistima, organizacijska kultura i vrhunska usluga. Prvorazredna je vrijednost orijentacija na potrosace, zatim razvoj timskog duha, teznja autenticnosti, ponos u radu, motivacija, lojalnost, optimizam i postovanje.

U to vrijeme (1972.) dizajnirani su poslovni papiri i ime tvrtke prema sljedecem obrascu:

4.2.2. Mikroorganizacija i uvodenje suvremene prodaje na malo

Organizacijska kultura dio je cjelovite ponude roba i kvalitete usluge koja se nudi potrosacima. Ona, dakle, izravno utjece na uspjesnost i produktivnost rada. Stoga je poslovno rukovodstvo Robne kuce osobitu pozornost posvetilo organizaciji rada unutar objekta (raspored robe po odjelima i punktovima i prezentacija robe), a osobito izboru kvalitetnih kadrova, ucenju i razvoju timskog duha poradi pruzanja vrhunske usluge potrosacima.

Izbor radnika za Robnu kucu obavljen je uz pomoc strucnog tima Zavoda za zaposljavanje. Svi prijavljeni kandidati pristupili su testiranju na osnovi vise kriterija: znanja, fizicke i intelektualne sposobnosti i sl. Takav nacin izbora kadrova pokazao se vrlo uspjesnim te je zadovoljen princip: "pravi ljudi na prava mjesta". Uglavnom su to bili mladi ljudi koji su nakon skolovanja trazili prvi posao. Uz te mlade kadrove, rasporeden je stanoviti broj starijih i iskusnih trgovaca; taj spoj iskustva i mladosti pozitivno je djelovao na meduljudske odnose, razvijao natjecateljski i timski duh i omogucio neprekidno usavrsavanje s orijentacijom na potrosace kao najvaznije vrijednosti.

Raspored asortimana robe organiziran je po katovima u odjele. Na celo odjela birali su se vrsni kadrovi, kako slijedi: Samoposluga prehrane - poslovoda Jusuf Karamehmedovic koji je po svom trgovackom stilu bio omiljen medu potrosacima i zaposlenima; Parfumerija i drogerija - poslovoda Pave Simic; Suvenirnica - poslovoda Lidija Beusan; Papirnica - poslovoda Branko Kovacevic; Muska konfekcija, Zenska konfekcija, Djecja konfekcija, Trikotaza i pozamanterija - poslovode Niko Dangradovic, Hasiba Hiba Pervan; Obuca - poslovoda Jasna Trauner Dangubic; Sport i ribolov - poslovoda Predrag Radin-Santrac; Staklarija i kucne potrepstine - poslovoda Mare Njire-Kokanovic; Stambena konfekcija - poslovoda Vinko Mjehovic; Namjestaj - poslovoda Antun Misic; Zeljezarija i alati - poslovoda Nikola Druzic; Elektromaterijal i kucni aparati - poslovode iskusni Marijan Kusic i Ivo Radie; Sanitarija, plocice i vodoinstalaterski materijal - poslovoda Niko Pasqualichio, dobar poznavalac zanata; Auto shop - poslovoda Jakov Dupcic i dr.

U ulaznom predvorju Robne kuce organiziran je mali bar "Sank", tik uz otvorene pokretne stube koje su vodile na katove; snack bar postao je kultno mjesto i omiljeno okupljaliste ne samo gradana Gruza, vec i sireg podrucja Grada. Ondje su se, uz kavicu i casicu, razmjenj ivale kojekakve informacije i prepricavale zgode i nezgode o politickom, sportskom i kulturnom zivotu Grada. Snack bar uspjesno je vodio Jaroslav Zmirak.

U prizemlju poslovne zgrade otvorena je poslovnica Dubrovacke banke, sa svrhom prosirenja ponude i pruzanja financijskih usluga, kako domacim, tako i inozemnim potrosacima - turistima. Novost u ponudi potrosacima bilo je otvaranje tzv. dragstorea koji je radio 6 - 24 sata; to je bilo jedino prodajno mjesto na uzem i sirem podrucju Grada koje je radilo non-stop i nedjeljom i praznikom. Zbog velikog interesa potrosaca uskoro je odjel Samoposluge preuzeo tu ulogu pa je, pored izvrsne ponude prehrambenih proizvoda, otvorena i slasticarnica.

Rukovodstvo Robne kuce cinili su: prvi direktor Boko Putica, zatim drugi direktor Miho Zvone i Gordana Goic, direktorova pomocnica koja je birala atraktivni asortiman, beauty proizvode i dr. Uspjesno su nastavili srdevu trgovacku tradiciju. Uspostavili su dobre poslovne veze s proizvodacima i dobavljacima na trzistu tadasnje drzave i nabavljali izvrsnu robu ne samo prema potrebama mjesnog stanovnistva, nego i prema potrebama i velicini turisticke potrosnje. U to vrijeme referenti nabave znali su putovati stotinama kilometara do proizvodaca roba namijenjenih izvozu. Nabavljali su robu konkurentnog asortimana za domace trziste i izbirljive inozemne potrosace. Na tim vrlo osjetljivim trgovackim poslovima posebno su se isticali: Miljenko Donatovic, doajen i ugledan clan kolektiva koji je izvrsno poznavao trziste Slovenije, zatim iskusni Niko Bangradovic, Marijan Turcinovic i dr. Dakle, visokom razinom ponude i izuzetno srdacnom poslugom Robna kuca postigla je zavidnu reputaciju kod domacih i inozemnih potrosaca. Nisu izostala mnoga priznanja i pohvale od gradana, turista i stranih delegacija.

U poslovanju je velika briga posvecena zastiti i sigurnosti na radu. Uvedena je mehanografska obrada podadataka. Registar blagajne marke "Kienzle" omogucio je zastitu i sigurnost rada gotovinom, a pravovremena dnevna izvjesca o ostvarenom prometu po odjelima pruzala su dobru kontrolu rezultata rada.

Kasnije, devedesetih godina, nakon izvrsene integracije, pretvorbe i privatizacije, Robna kuca Srd toliko je devastirana, parcelizirana i ponudom osiramasena da svaki bivsi potrosac, a napose zaposlenik ne moze ne osjetiti nezadovoljstvo, bijes i tugu zbog situacije u koju je reprezentativni trgovacki objekt doveden.

4.3. Poslovna zgrada i uredski prostori

Moderna poslovna zgrada s povrsinom od 750 m2, na tri kata, u kamenu, davala je poseban image poduzecu.

Kolektiv se prvi put nasao pod istim krovom, sto je omogucilo brzu medusobnu komunikaciju i racionalizaciju poslovanja. Svaki kat raspolagao je moderno opremljenim uredskim prostorom od priblizno 250 m2. Na prvom katu smjestilo se komercijalno osoblje svih radnih jedinica, na drugom direktor sa strucnim sluzbama i opcim poslovima, a na trecem Financijski sektor. Na vrhu poslovne zgrade nalazio se polivalentni prostor za restoran i drustvene aktivnosti.

Raspored osoblja po katovima obavljen je na sljedeci nacin.

Na prvom katu bilo je smjesteno komercijano osoblje po radnim jedinicama:

a) RJ/OOUR Gvozdar za promet gvozdarsko-tehnicke robe i elektromaterijala. Rukovodilac je bio Pavo Ivankovic, a samostalni referenti Ivo Katalinic, Antun Tonci PavliceviC, Duro Benic, Jozo Sain i Vladimir Braco Radic. Referenti prodaje i skladistari bili su: Ante Knezevic, Safet Sabanovic, Tonci Pravedan, Miho Bukvic, Dante Turk i Vinko Hancevic.

Interesantno je navesti da je Marija Dada Buric-Mazic bila prva zena kojoj je povjereno vodenje velikog skladista industrijskom robom, a legendarni skladistar Miho Bukvic znao je napamet preko 1.200 artikala iz struke sanitarija i vodoinstalacijskog materijala. Mato Miljas, referent za elektromatrijal, ali i glazbenik, skladao je himnu "S-R-D", koja se izvodila na svakom prigodnom skupu radnog kolektiva.

b) RJ/OOUR Granam za promet gradevinskog materijala i namjestaja. Rukovodilac je bio Ivo Ruso, a samostali referenti i referenti prodaje: Markisa Lalic, Ivo Muhoberac, Mico Milojevic, Niko Glavinic, Ivo Duric, Miho Kriste i dr.

c) RJ/OOUR AUTO za promet autodijelova i vozila. Rukovodilac je bio Antun Tonko Vukovic, a samostalni referenti Stijepo Kristovic, Miroslav Miro Vlahusic i Andro Durovic. Prodajni referenti i skladistari bili su: Momcilo Strazicic, Dragisa Popovic i Savo Jaukovic.

d) RJ/OOUR Supermarket maloprodaja. Rukovodilac je bio Doko Putica, zatim Miho Zvone i Gordana Goic, a samostalni referenti Miljenko Donatovic (najstariji i omiljeni trgovac poduzeca, zaposlen 1946.), Ivo Knezevic, Marijan Turcinovic i navedeni poslovode-voditelji odjela.

Na drugom katu bio je smjesten direkor i njegov pomocnik te osoblje zajednickih poslova. Direktor poduzeca bio je Jerko Breskovic, pomocnik direktora Mario Kovacevic, inokorespondentica Nela Kastelani, a tajnica Josipa Kristic-Martic. Vicko Fiorenini i Tomislav Dujmovic bili su vozaci sluzbenih automobila. Rukovoditelj Sektora opcih poslova bio je Mladen Bakula, a Odjela plana i analize Mitar Vukic i Dubravka Vlajki-Negotic. Pravni poslovi: Tomislav Vujnovic, Pave Gled i Bruno Karnincic. Kadrovski poslovi: Pero Brboleza, Mato Ljubimir. Interna kontrola: Tihomir Nikitovic. Glavni blagajnik: Ragib Dilberovic i dr.

Na trecem katu bio je smjesten Financijski sektor. Rukovoditelji: Vili Vrenko, zatim Ilija Frankovic, pa Martin Prkacin. Odjel Financijske opertive: Ivo Hrdalo, Mario Mrkusic (istaknuo se u naplatama potrazivanja kompenzacijama). Financijsko knjigovodstvo: Lidija Pesic, Marija Mare Ljubimir, Ljubica Franquelli, Hidelgarda Bongi, Bosiljka Majstorovic, Ruza Fabijan, Elenora Fraska, Katica Dujmovic, likvidator Bose Skokandic i dr. Fakturni odjel: voditelji Milo Skero, Josip Sikic i dr.

4.4. Radne jedinice Interni transport, Auto servis, Stolarija i predstavnistva

Interni transport vodio je uspjesno Mladen Dedic, zatim Grgur Bukvic, dispecer Niksa Vlahusic te profesionalni vozaci: Vicko Fiorenini, Husnija i Ismet Campara i dr.

RJ/OOUR Autoservis sa sjedistem na vlastitoj lokaciji u uvali Lapad vodio je Lovro Zrakic, koji je prosirio i modernizirao radionice za servisiranje vozila, uspostavio izvrsne veze s Tvornicom automobila Sarajevo i cuvenim proizvodacem automobila Volkswagen iz Volfsburga, otvorio salon automobila u Lapadu i postigao eskluzivitet za prodaju automobila, cuvene "Bube", na cijelom teritoriju bivse drzave i Ivica Falkoni. U tome su im pomagali samostalni referenti: Ivica Franquelli, Pavo Lovric, dobar poznavalac autodijelova, Mise Bokarica i dr.

RJ/OOUR Stolarija vodili su Tomislav Kopic, zatim Niko Glavinic te istaknuti poslovode Vjeceslav Kriz, Muso Bajramovic i Farid Avdic.

Predstavnistva su vodili iskusni trgovci koji su pratili trziste, propise republickih i saveznih organa, posjecivali poslovne prijatelje i posredovali u trgovini. U predstavnistvu Zagreb djelovali su Nikola Butulija, Pavle Marijani, Zdenko Henc i Edo Udovicic; u Sarajevu Borde Vucicevic, vrsni poznavatelj drvne industrije; u Beogradu je Borde Milisavljevic pratio savezne propise; u Skoplju je voditelj Atanas Tane Manusev pratio makedonsko trziste; u Rijeci su predstavnistvo vodili Jerko Jelicic i dr.

Uza sve naprijed navedene izvrsne trgovce, ne smiju se zaboraviti one mnoge vrijedne ruke iz administrativne struke i pomocnih poslova bez kojih se nije moglo uspjesno poslovati, ali zbog skucenog prostora u ovom radu nismo ih mogli spomenuti.

U drugoj fazi razvoja poduzece Srd ucvrstilo je svoj polozaj na tradicionalnim trzistima Crne Gore, odnosno Crnogorskog primorja, Niske Hercegovine, Primorja s otocima i Dubrovnika. Prosirilo je svoj ekonomski horizont na citavom podrucju bivse drzave, a osobito u republickim centrima i industrijskim bazenima. U cijelom razdoblju ostvarivalo je promet i povecavalo prihode po prosjecnoj stopi od 23% godisnje te se povecao broj zaposlenih sa 190 radnika u 1965. na priblizno 500 stalno zaposlenih radnika u 1979. godini. Tomu treba dodati da je u poduzecu postojao kult placa, svakog prvog u mjesecu vrsila se isplata, a u Financijskom sektoru prozori su pred kraj mjeseca cesto bili osvijetljeni do kasno u noc.

Sve u svemu, moze se zakljuciti da je poduzece poslovalo korektno i uspjesno.

4.5. Drustveno-politicke aktivnosti i socijalna zastita radnika

Aktivnost drustveno-politickih organizacija u poduzecu odvijala se pod utjecajem tadasnjih politickih, samoupravnih i drustveno ekonomskih odnosa u drustvu te bogate drustveno-politicke prakse mnogih clanova. Osnovna organizacija saveza komunista u poduzecu Srd osnovana je 1950. godine i tijekom cijelog vremena postojanja poduzeca brojila je oko 10% posto od ukupnog broja zaposlenih. U pocetku je organizacija saveza komunista u poduzecu provodila odluke Komiteta, mijesala se u poslovnu politiku poduzeca, a kasnije je to podrucje prepustila Radnickom savjetu.

Aktivnost organizacije sindikata i saveza socijalisticke omladine odvijala se na osnovi programa koji je obuhvacao djelatnost na svim podrucjima rada poduzeca, a posebice na podizanju radne sposobnosti, sportske i druge aktivnosti, zatim sudjelovanju u radnickim sportskim igrama, sportskim igrama trgovaca Dalmacije, sahovskog kluba, malog nogometa itd.

Narocita briga posvecivala se ljudima i njihovim zivotnim teskocama. Sredstva zajednicke potrosnje koristila su se za neposrednu potrosnju i za investicijska ulaganja u objekte i opremu zajednicke potrosnje, kojima su se podmirivale potrebe stanovanja, ishrane, odmora, rekreacije, kulture i dr. Iz sredstava zajednicke potrosnje, shodno nacelu solidarnosti, sudjelovalo se u pokrivanju odredenih socijalnih i obiteljskih potreba radnika. Iz fonda zajednicke potrosnje dodjeljivali su se stanovi potrebitim, pomoc u slucaju bolesti clanova kolektiva u slobodnim danima nakon isteka bolovanja, novcane pomoci, pomoci u materijalu i posjeti za vrijeme bolesti radnika. U slucaju nesrece na poslu ili smrti radnika, kolektiv je preuzimao brigu o djeci radnika i osiguravao im sredstva za skolovanje do fakulteta. Posebno je radne ljude ganula gesta kada je Radnicki savjet, dan nakon pokopa vrijednog radnika Mladena Dedica, rukovodioca transporta, jednoglasno odlucio da se njegovoj obitelji dodijeli stan. Sindikalna je podruznica Pravilnikom detaljno razradila kriterije po kojima se dodjeljivala pomoc radnicima. Za dodjelu stanova radnicima poduzece je preferiralo kreditni odnos. Pravilnikom je odreden maksimalni iznos kredita od osam milijuna dinara na rok od 25 godina, uz kamatnu stopu od 2% za gradnju ili kupovinu stana. Svake se godine veselje osjecalo nabavom zimnice po "sindikalnim" cijenama.

Zahvaljujuci dobrim dijelom intenzivnoj drustveno-politickoj angaziranosti, u poduzecu nije bilo krupnih devijacija. Nije se ulazilo u sumnjive i rizicne poslove.

Za doprinos u izgradnji samoupravnih drustveno-ekonomskih odnosa, korektan poslovni odnos s poslovnim partnerima i angazman u drustvenim aktivnostima poduzece je dobilo brojna priznanja (slike, plakete, povelje, diplome, zahvalnice, pokale itd.), medu kojima se najvise njih odnosi na poslovne partnere u zemlji i sportske organizacije.

Sustav informiranja bio je dosta dobro razvijen. Odvijao se putem posebnog Biltena i drugih oblika informiranja radnika.

Temeljne znacajke radnog kolektiva Srd bile su: zajednicka iskustva iz proslosti, kultura, etika, norme i navike, identifikacija s kolektivom, motivacija za ostvarivanje dohotka i uspjeh poduzeca, njegovanje odnosa medusobnog povjerenja, poticanje i pomaganje. U kolektivu, koji je obilovao marljivim i lijepim zenama, mnogi su zaposlenici nasli svoje zivotne partnere.

S umirovljenicima je poduzece odrzavalo stalne veze. Svake godine odrzavali su se prigodni susreti u kultnom objektu Gradske kafane. Na tim susretima manifestirao se duh zajednistva i vezanosti za obitelj koja se zvala Srd.

5. TRECA FAZA RAZVOJA PODUZECA I NJEGOV KRAJ

Nakon odlaska Jerka Breskovica na Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu, na mjesto direktora poduzeca Srd izabran je ekonomist Pavo Ivankovic, dugogodisnji clan kolektiva i izvanredni poznavalac trgovinske struke. Izbor novog direktora Pava Ivankovica potvrdio je Radnicki savjet Srda na sjednici 15. srpnja 1977. godine.

U ozujku iste godine skupina autora izradila je Program razvoja poduzeca Srd za razdoblje od 1976. do 1980. godine. Program je znalacki izraden u nekoliko koraka. Najprije je izvrsena analiza potrosnje i na temelju globalne potrosnje projektiran je plan ukupnog prihoda i rashoda. Zatim je dan pregled mozebitnih investicija i izvori financiranja te plan potrebnih kadrova. Sve je to dinamizirano u vremenu i prostoru. Program, iako dosta ambiciozan, djelovao je mobilizatorski i perspektivno.

U lipnju iste godine Radnicki savjet donio je Program provodenja odredbi Zakona o udruzenom radu te je imenovao radnu skupinu u sastavu: Pavo Ivankovic, Tomislav Vujnovic i Mitar Vukic za izradu analize postojece organizacije i samoupravnih opcih akata sa stajalista njihove suglasnosti s odredbama Zakona. U listopadu je radna skupina priredila materijal pod naslovom: Analiza postojece i prijedlog nove organizacije. Analizom je utvrdeno da se Radna organizacija Srd konstituirala prema Amandmanima 25. prosinca 1973.; u svom sastavu imala je deset OOUR-a, i to: pet OOUR-a iz oblasti robnog prometa (Gvozdar za obavljanje trgovinske djelatnosti na veliko gvozdarsko-tehnickom robom; Grana za trgovinu na veliko i malo gradevinskim materijalom i mjestajem; Supermarket za trgovinu na malo robom siroke potrosnje; Auto za trgovinu autodijelovima; Auto Beograd za trgovinu na veliko i malo autodijelovima i gumama), dva OOUR-a iz oblasti usluznog zanatstva (Autoservis za popravak, odrzavanje i prodaju motornih vozila i dijelova; Stolarija za obavljanje stolarskih usluga), jedan OOUR iz pomocnih djelatnosti (Transport za pruzanje transportnih usluga unutar radne organizacije) i dva OOUR-a iz zajednickih poslova (Strucne sluzbe za marketing, opce i pravne poslove; Financijski sektor za obavljanje financijsko-racunovodstvenih poslova).

Kriticko preispitivanje postojeceg stanja organizacijske strukture poduzeca ispravno je zakljucilo da postojeca organizacija nije u skladu s Ustavom i Zakonom o udruzenom radu. Promjene su bile stalne, a upletanje drzave i politike u oblike gospodarskih subjekata tijekom citavog postojanja socijalistickih poduzeca bilo je konstantno. Ne smije se zanemariti istina da je postojeca organizacija bila oslonjena na zakone i motivirana na ostvarivanje dohotka po radniku, ali je s vremenom pokazala dosta slabosti, kao sto su: prevelika usitnjenost, pojava anarhicnosti, egoizma, labave koordinacije i unutarnje integracije.

Prijedlog nove organizacijske poslovne strukture poduzeca Srd bio je uskladen sa Zakonom o udruzenom radu. Predlozena su tri OOUR-a (Veleprodaja; Maloprodaja; Industrija i zanatstvo) i Zajednicke sluzbe.

Taj projekt promjene organizacije poduzeca Srd i uskladivanja sa zahtjevima Zakona o udruzenom radu nije ostvaren. Tsunami dubrovacke politicke elite pomeo je sva opcinska trgovacka poduzeca, izmijesao ih i stvorio mastodont pod imenom Dubrovkinja, koji je stvorio monopol i unistio slobodno lokalno trziste na teret potrosaca.

6. UMJESTO ZAKLJUCKA

Nesto sto se smatra inovacijom ne treba prepustiti zaboravu. Trgovacko poduzece Srd Dubrovnik bilo je uspjesan nastavljac bogate dubrovacke trgovacke tradicije, a uzivalo je najdulje razdoblje kontinuiranog stvaralackog rada izmedu svih trgovackih poduzeca u Gradu u bivsem komandnom ekonomskom sustavu. U Srdu su se obucavali mnogi plemeniti i uspjesni trgovci koji su stvarali i unapredivali trgovinsku djelatnost u Dubrovniku i pomalo estetskim vrlinama umnozavali bogatstvo pojedinca radnika, imovinu poduzeca i prihode drzave . Ciceron je o toj vjestini govorio: "Trgovci su snaga drzave", a mislio je na dobre, vjeste i ucene trgovce.

Ovo je povijest poduzeca SRD. U Srdu smo ucili biti ljudi, prijatelji i suradnici. To je nasa proslost koju ne mozemo mijenjati, a mozemo je samo interpretirati.

References

LITERATURA

Breskovic, J. (1986). Organizacija trgovine u turistickim podrucjima. Split: Logos.

Ivankovic, P. (1980). Referat na posljednjoj sjednici kolektiva Srd. Dubrovnik.

Kobasic, A. (1994). Neki sociekonomski aspekti stogodisnjeg razvoja Dubrovnika 1890-1990. Zagreb: JAZU.

Kobasic, A.; Urban, M. (1987). Prilozi za kroniku razvoja posljeratnog Dubrovnika.

Skupina autora (1975). Robna kuca, lokalno trziste prodaje na malo i prethodna ekonomska analiza mogucnosti rentabilne eksploatacije objekta u zavrsnoj fazi. Dubrovnik.

Skupina autora (1977). Analiza postojece i prijedlog nove organizacije Trgovackog poduzeca Srd.