E-ZDRAVSTVO - UNAPREÐENJE ZDRAVSTVENOGA SUSTAVA PRIMJENOM INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE

Abstract

Concern about health is a continuous necessity, and in modern living conditions information and communication technology enables faster and simpler access to health care and overcomes the gap between spatial and time distance, which simplifies provision of services. There is great potential for e-health in the future, it is 861 even likely to become an imperative of modern society. A well organized and efficient health care system that promotes innovation in areas such as e-health brings benefits for individuals, society and the economy as a whole. In this paper, advantages, disadvantages and obstacles to the use of e-health are determined in the case of EU countries and the Republic of Croatia, with focus on the potential of e-health to improve the health care system. A qualitative research was conducted in the form of semi-structured interviews with 49 participants in the Republic of Croatia from June to October 2011. In Croatia there are several different models of health informatization and this diminishes both the transparency and efficiency of the whole process as well as undermines e-health benefits for health and health care system improvement. Factors are described that influence the success of e-health implementation and delivery, ultimately enabling the development of a systematic, successful and sustainable e-health development strategy in Croatia. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

U suvremenim uvjetima zivljenja informacijska i komunikacijska tehnologija omoguæ uju brzi i jednostavniji pristup zdravstvenoj zastiti te prevladavanje jaza izmeðu prostorne i vremenske udaljenosti, èime je pruzanje usluga uvelike pojednostavnjeno. Sve navedeno upuæ uje na velik potencijal e-zdravstva u buduæ nosti, stovise, ono æ e postati imperativ modernoga drustva. Kvalitetan, dobro organiziran i efikasan zdravstveni sustav koji potièe inovacije kao sto je e-zdravstvo donosi koristi pojedincu, ali i èitavom drustvu i ekonomiji. U radu se utvrðuju prednosti, nedostaci i zapreke praksi e-zdravstva u zemljama èlanicama Europske unije i u Hrvatskoj, a s obzirom na potencijal koji e-zdravstvo ima i moze imati u unapreðenju sustava zdravstva. Provedeno je i kvalitativno istrazivanje metodom polustrukturiranih intervjua od lipnja do listopada 2011. godine, koje je obuhvatilo 49 ispitanika. U Hrvatskoj postoje razni modeli informatizacije zdravstva sto umanjuje transparentnost i efikasnost cjelokupnoga procesa i u konaènici rezultate prakse e-zdravstva u funkciji unapreðenja sustava zdravstva i poboljsanja zdravlja. U radu su identificirani èimbenici o kojima ovisi uspjesnost funkcioniranja e-zdravstva, sto omoguæ uje razvoj sustavne, uspjesne i odrzive strategije razvoja e-zdravstva u Hrvatskoj, koja je nuzna.

Kljuène rijeèi: e-zdravstvo, Europska unija, Republika Hrvatska

UVOD

Kljucni dio koncepta e-zdravstva jest pouzdano stvaranje, obradba i razmjena informacija u uvjetima brzih promjena i turbulentnog okruzenja. Pri tome se naglasak pomice s tehnologije na ljude, procese i usluge usmjerene k ocuvanju i postizanju zdravlja (Rodrigues, 2003.). E-zdravstvo ukljucuje sljedece meðupovezane kategorije (Callens, 2010.): informacijske sustave za klinicki rad i kucnu njegu, personalizirane zdravstvene sustave i usluge za prostorno udaljene pacijente, integrirane regionalne i nacionalne zdravstveno-informacijskemreze, uporabu ostalih sustava potpore (poput sustava naplacivanja i slicno). Nadalje, primjena e-zdravstva ne moze se provesti izdvojeno od ostalih usluga zdravstvenoga sustava, pa je potrebna integriranost svih usluga i procesa (Jones i sur., 2007.), ali i interdisciplinarna suradnja timova ljudi zaduzenih za planiranje, razvoj, primjenu i njihovo djelovanje.

Tako, primjerice, uporabom e-recepata, jednom od aplikacija e-zdravstva, pacijentima se olaksava dobivanje lijekova, a lijecnicima primarne zdravstvene zastite smanjuje broj posjeta u ordinaciji. Uz to se smanjuju troskovi ispisa na papiru te pojednostavnjuju manipulacije receptima. Samo na smanjenju utroska papira mogu se postici velike ustede (Gell i sur., 2000.). Povezani informaticki sustavi davatelja zdravstvenih uslugamogu pridonijeti sprecavanju nepotrebnihmedicinskih postupaka, sa znacajnom prednosti za pacijente, a uz smanjenje troskova (Juffernburch, 2010.). E-zdravstvo moze izravno koristiti pacijentima poboljsavajuci kvalitetu njege, poboljsavanjempristupamedicinskimuslugama i poticanjem samostalnoga zivljenja starijih i kronicno bolesnih osoba (Delegation of the European Union, 2011.). E-zdravstvo moze biti korisno s aspekta smanjivanja financijskoga pritiska, povecavajuci produktivnost zdravstvenoga sektora i osiguranjemboljih rezultata smanje ulozenih resursa (Commission of the European Communities, 2004.).

Kao primjeri najcescih izazova koji stoje pred praksom i daljnjim razvojem e-zdravstva mogu se izdvojiti (Stroetmann i sur., 2011.):

* nedovoljna informiranost drzavnih uprava i zdravstvenih vlasti o potencijalnim koristima sire primjene informacijske i komunikacijske tehnologije u zdravstvenom sektoru i ostalim sektorima

* manjak standardizacije

* nedostatak dosljednosti prilikom provoðenja donesenih planova i inicijativa

* nedostatak ukljucenostimedicinskih strucnjaka, kao i onih za IKT, pacijenata i ostalih sudionika zdravstvenoga sustava 844 u razvoj e-zdravstva

* nedostatak financijskih sredstava za razvoj e-zdravstva

* komplicirane aplikacije

* nedostatak zakonske regulacije i fragmentacija trzista e-zdravstva

* bojazan od zlouporabe privatnih podataka

* nejednak pristup uslugama e-zdravstva za sve.

Ustroj i primjena e-zdravstva mogli bi se prikazati ovako (Maðaric, 2009.):

* Informaticki servisi primarne i izvanbolnicke specijalisticko-konzilijarne zdravstvene zastite: ordinacije obiteljskih lijecnika, specijalisticke ordinacije, poliklinike i zajednicke prakse (npr. ginekoloska, pedijatrijska, stomatoloska), laboratoriji, ljekarne (ukljucivo npr. e-recepti) itd.

* Informaticki servisi bolnicke zdravstvene zastite: bolnicki informaticki sustavi, aplikacije medicinskih specijalnosti (npr. transfuzioloska), specijalizirane dijagnosticke aplikacije (radioloski, laboratorijski i drugo), informaticka rjesenja vezana uz medicinske instrumente (npr. u jedinicama intenzivnoga lijecenja, uz ultrazvucnu dijagnostiku i slicno), potporne djelatnosti (npr. bolnicka prehrana, bolnicka ljekarna i drugo).

* Informaticki servisi javnoga zdravstva: javno zdravstveno osiguranje, zavodi javnoga zdravstva, specijalizirani registri bolesnika (npr. onkoloski, banke tkiva i slicno), informaticka potpora specijaliziranimprocesima (npr. transplantacijskim, higijensko-epidemioloskim, inspekcijskim, akreditacijskim) itd.

* Sredisnji zdravstveno-informaticki servisi (ukljucivo oni koji su primjenjivi u svimpodsustavima): sredisnje upravljanje sustavome-zdravstva, usklaðeno sa strategijomzdravstvenoga sustava, poslovni informaticki podsustavi u zdravstvu, informaticka normizacija ukljucivo certifikacija i sukladnost s (pod)zakonskim propisima, telemedicina, ukljucivo stvaranje virtualnih zdravstvenih timova te mHealth rjesenja (upotreba mobilnih telekomunikacija i multimedijalnih tehnologija u pruzanju zdravstvene zastite), elektronicki zdravstveni zapisi, internetski portali za pacijente i zdravstvene profesionalce, informaticka sigurnost, informaticka edukacija, upravljanje maticnimpodacima (npr. katalozi postupaka, dijagnoza...), sredisnja tehnicka osnovica i mrezna infrastruktura, npr. SaaS (eng. Software as a Service) model racunarstva u oblaku (softver kao usluge) za ustanove javnoga zdravstva koji omogucuje placanje softvera onoliko koliko se stvarno rabi te prilagodbu korisnika sustava u svakom trenutku, kao i opsega funkcija prema potrebama ili jednostavno otkazivanje usluge kada za njom vise nema potrebe, sredisnja nabava i uspostavljanje informatickih servisa, pogon i transformacija informatickih servisa, korisnicka potpora, komunikacija 845 s drugim informatic-kimsustavima (primjerice, registri u drzavnoj upravi, razmjena informacija za znanstvene potrebe, EU sustavi i inicijative...).

Odluka o financiranju razvoja primjene e-zdravstva mora se temeljiti na cilju modernizacije zdravstvenoga sustava i postavljanju prioriteta te izboru optimalne investicije na temelju procjene potencijalnih koristi i troskova (Dobrev i sur., 2008.). Nadalje, financiranje e-zdravstva mora biti odrzivo. Paket financiranja mora pokriti citav zivotni ciklus projekta te se eventualni problemi financiranja moraju unaprijed predvidjeti i ponuditi prikladna rjesenja. Ulaganje u e-zdravstvo podrazumijeva tri zasebna podrucja ulaganja, od kojih je svako zaseban izazov financiranja (Dobrev i sur., 2008.): (1) razvoj i priprema e-zdravstva, (2) aktivnosti nabave i primjene, (3) upravljanje e-zdravstvomi pokrivanje troskova poslovanja. Moguci izvori financiranja e-zdravstva jesu: ulaganja i subvencije drzave, regionalni fondovi, privatni ulagaci, regionalne, odnosnomeðunarodne, investicijske banke temeðunarodne institucije, kao sto su Svjetska zdravstvena organizacija, Svjetska banka i druge.

Sto se tice EU-a, iako svaka zemlja clanica samostalno ureðuje vlastiti zdravstveni sustav, EU suraðuje i pomaze nacionalnim vlastima oko mobilnosti pacijenata, usklaðivanja i internoga povezivanja informacijskih i zdravstvenih sustava, infrastrukture, usvajanja inovativnih tehnologija te rjesavanja zakonskih pitanja (Delegation of the European Union, 2011.). Poticanje e-zdravstva pridonijelo je stvaranju nove industrije nazvane "industrijom e-zdravstva", koja moze postati treca najveca industrija u zdravstvenom sektoru s prihodima vecima od 11 milijardi eura (ili oko 5% ukupnoga proracuna za zdravstvo) (Commission of the European Communities, 2004.). Konacni je cilj stvoriti europsko podrucje e-zdravstva (engl. European e-Health Area) koje ce biti okvir zajednickoga djelovanja i sinergije u e-zdravstvu i osigurati povoljno okruzenje za njegov daljnji razvoj i sirenje.

Dostupna istrazivanja pokazuju da su,meðu zemljama clanicama EU-a, Danska, Nizozemska, Finska, Svedska i Velika Britanija najuspjesnije u e-zdravstvu, dok je u zemljama poput Grcke, Latvije, Litve, Poljske i Rumunjske primjena informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u zdravstvu na vrlo niskoj razini, sto vodi ka zakljucku da ni e-zdravstvo nije uvrijezena praksa (European Commission, 2007.).

Razvoj e-zdravstva dio je strategije razvoja EU-a nazvane "eEuropa". Europska je komisija 2004. godine donijela tzv. Akcijski plan e-zdravstva kako bi unaprijedila usluge e-zdravstva i razmjenu informacija na internetu i povezanih tehnologija. Tri su kljucna podrucja obuhvacena planom (Commission of the European 846 Communities, 2004.):

1. Rjesavanje zajednickih izazova koji ukljucuju: poticanje tijela zaduzenih za zdravstveni sektor na poduzimanje konkretnih i koordiniranih akcija; razvijanje interoperabilnosti zdravstveno-informacijskih sustava; mobilnost pacijenata i profesionalaca; poboljsanje infrastrukture i dostupne tehnologije; usvajanje normi i pravila o kvaliteti zdravstvenih proizvoda i usluga; poticanje ulaganja u e-zdravstvo te donosenje pravnog okvira.

2. Pokretanje pilot-akcija kako bi se prosirila uporaba e-zdravstva.

3. Razmjena iskustava i znanja te mjerenje napretka.

Europska je komisija izradila i plan razvoja digitalnoga trzista i omogucavanja pristupa pod nazivom Europski digitalni plan (engl. Digital Agenda for Europe). Ovaj je plan dio sire europske strategije razvoja (engl. Europe 2020 Strategy) usmjeren prema definiranju uloge i doprinosa primjene IKT-a u postizanju drustvenih i ekonomskih ciljeva navedenih u strategiji. Neki od najvecih izazova i zapreka ukljucuju (European Commission, 2010.): rascjepkanost digitalnoga trzista, nedovoljnu suradnju i standardizaciju, povecan rizik od mreznoga (engl. cyber) kriminala i nedostatak povjerenja umreze, nedovoljna ulaganja u izgradnju mreza, nedovoljno istrazivanja i razvoja, izostanak digitalne pismenosti te nedovoljno iskoristavanje IKT-a za rjesavanje drustvenih izazova.

Efikasna praksa e-zdravstva jedan je od osnovnih ciljeva u okviru sire nacionalne strategije razvitka hrvatskoga zdravstva (Jurkovic, 2011.) te se posebno istice uvoðenje elektronickog recepta (e-recept), elektronicke uputnice (e-uputnica), elektronickoga narucivanja (e-narucivanje) i elektronickoga zdravstvenog zapisa (e-zapis) i slicno. Prepoznato je znacenje IKT-a, sto se vidi i po informatizaciji sustava primarne zdravstvene zastite. Cilj je unaprijediti zdravstveni sustav tako da zadovolji potrebe graðana Republike Hrvatske za kvalitetnom zdravstvenom skrbi, koja obuhvaca sprecavanje bolesti, edukaciju o zdravlju, rano prepoznavanje rizika bolesti te lijecenje i rehabilitaciju bolesnih. U skladu s navedenim, ulazu se i sve veci napori na podrucju razvoja telemedicine, pa je 2005. godine osnovan Hrvatski zavod za telemedicinu Uredbom Vlade Republike Hrvatske. Maðaric (2009.) navodi sljedece glavne ciljeve e-zdravstva: poboljsanje kvalitete zdravstvene skrbi za pacijente, olaksanje rada zdravstvenog osoblja, bolje upravljanje zdravstvenim sustavom i smanjenje troskova (bez stete za pacijente i zdravstveno osoblje). E-zdravstvo moze imati presudnu potpornu ulogu u prevenciji. Jedan od primjera jest dizajn "Socijalne mreze za sprecavanje djecjih ozljeda" u Hrvatskoj (Maðaric 847 i sur., 2011.a).

CILJ RADA

Rad prikazuje dio istrazivanja, odnosno analizira se jedan od ukupno devet istrazivackih problema obuhvacenih sirimistrazivanjem, i to: informatizacija i e-zdravstvo. Primarna svrha provedenoga istrazivanja bila je razviti razumijevanje stanja i perspektiva buducega razvoja zdravstvenoga sustava Republike Hrvatske s nacionalnog aspekta, ali i regionalnoga, odnosno s aspekta EU-a. Analiziralo se stanje danas (2011. godine) te perspektive razvoja i mozebitno stanje u buducnosti (2030. godine), a potaknuto je recentno objavljenim rezultatima Economic Intelligence Unit-a o buducnosti zdravstvenoga sustava EU-a i predviðanjima za 2030. godinu (Economist Intelligence Unit, 2011.). Analiza i stanja i perspektiva buducega razvoja omogucuje kvalitetnije rezultate i s aspekta preporuka smjernica za provoðenje politika kojima bi se minimizirali potencijalni negativni razvoji i ubrzali moguci pozitivni razvoji. U sklopu provedenoga sireg istrazivanja unaprijed je definirano ukupno devet istrazivackih problema: kljucni problemi, politika lijekova i ugradbenih materijala, prava pacijenata, kvaliteta, financiranje, odnos javnoga i privatnoga zdravstva, informatizacija i e-zdravstvo, ljudski resursi i place te nacionalni zdravstveni sustavi u EU-u i implikacije ulaska Republike Hrvatske u EU. Fokusiranjem na navedenih devet segmenata istrazivanja pokrivene su sve kljucne tocke potrebne za analizu stanja i perspektiva zdravstvenih sustava Republike Hrvatske i zemalja clanica EU-a. Cilj segmenta istrazivanja prikazanog u ovom radu jest razumijevanje razine i perspektiva upotrebe i razvoja informatizacije i prakse e-zdravstva u Republici Hrvatskoj, kao i identificirati osnovne probleme i eventualne zapreke u daljnjem razvoju informatizacije i prakse e-zdravstva u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske.

METODE ISTRAZIVANJA

Kao osnovna metoda istrazivanja odabran je polustrukturirani intervju, koji se moze provesti audiosnimanjem razgovora, internetom (chat, e-mail...) i/ili telefonskim razgovorom (Saunders i sur., 2007.). U polustrukturiranom intervjuu istrazivac ima popis pitanja ili specificnih tema, koje se cesto nazivaju i vodicem za intervjue, ali ispitanici imaju slobodu u odgovaranju. Pitanja ne moraju nuzno slijediti redoslijed, pa se mogu postavljati i pitanja koja nisu ukljucena u samvodic. Neizbjezan i vrlo vazan aspekt ove vrste istrazivanja jest doprinos istrazivaca koji interpretira rijeci ispitanika (Stenius i sur., 2008.). Posebna vrijednost kvalitativnog istrazivanja jest sposobnost da se dubinski istraze elementi i formiraju perspektive ciji su koncepti, smisao i objasnjenja induktivno razvijena iz empirijskih podataka (Hruska, 848 2010.). Primarna prednost metode dubinskih intervjua jest u pruzanju detaljnijih informacija nego sto je to moguce drugim metodama prikupljanja podataka (Boyce i Neale, 2006.).

Istrazivanje je provedeno od lipnja do listopada 2011. godine u sklopu sireg istrazivanja, kojem je primarna svrha razviti razumijevanje stanja i perspektiva buducega razvoja zdravstvenoga sustava Republike Hrvatske, a kako je vec navedeno. Cilj uzorkovanja u kvalitativnim istrazivanjima fundamentalno je drugaciji od uzoraka upotrijebljenih u kvantitativnim istrazivanjima. Kvalitativno istrazivanje treba objasniti obrasce ponavljanja odabranih elemenata istrazivanja, a ne tek jednostavno utvrditi da oni postoje (White i sur., 2003.). Nacin definiranja uzorka u kvalitativnim istrazivanjima obicno je smislen ili teoretski, za razliku od slucajnog uzorkovanja ili nekoga drugog pristupa kojim se zeli osigurati statisticka reprezentativnost (Maxwell, 2002.). U teorijski uzorak odabiru se slucajevi koji mogu replicirati ili prosiriti pretpostavljenu teoriju (Eisenhardt, 1989.). Glavno istrazivanje provelo se nad ispitanicima koji su relevantni za analizu postavljenih problema, a predstavljaju zdravstvene profesionalce (lijecnici, stomatolozi, farmaceuti, biokemicari, medicinske sestre, primalje i drugi) iz javnoga i privatnoga sektora, zdravstvene osiguravajuce tvrtke, farmaceutske tvrtke i veledrogerije te nevladine udruge, odnosno udruge pacijenata. U glavnomistrazivanju provedeni su intervjui sa 49 ispitanika, od kojih je 23 zdravstvenih profesionalaca, 8 predstavnika zdravstvenih osiguravajucih institucija, 10 predstavnika farmaceutskih kompanija i dobavljaca, 8 predstavnika udruga pacijenata, meðu kojima je i koalicija udruga koja pokriva 70 udruga pacijenata. Vodilo se racuna o izboru ispitanika s aspekta pristranosti, odnosno da se osigura nepristranost te da se radi o onim ispitanicima koji su relevantni za predmetno podrucje te imaju dosta informacija imogu pridonijeti utvrðivanju znacajki, nedostataka i prednosti prakse e-zdravstva u sustavu zdravstva Republike Hrvatske. Svi ispitanici pristali su na provedbu intervjua. Nakon provedbe intervjua poslana su pisma zahvale.

Eticka su pitanja zastupljena u svim tipovima istrazivanja (Orb i sur., 2001.). Ispitanici se moraju informirati o ciljevima istrazivanja i glavnim crtama istrazivanja (Kvale, 1996.). Istrazivacka etika primarno se bavi interakcijom istrazivaca i ispitanika (Mack i sur., 2005.). Temeljna eticka pitanja o kojima se vodilo racuna prilikom ovog istrazivanja jesu: pristanak ispitanika, privatnost i tajnost podataka. Sto se tice zadiranja u privatnost, u kontekstu ovog istrazivanja, smatra se da pitanja nisu ulazila u podrucje privatnoga zivota ispitanika, pa, prema tome, nema nikakvih etickih implikacija u provedbi istrazivanja. Ispitanicima je obecana tajnost podataka i anonimnost, pa se o ovim etickim dimenzijama 849 i vodilo racuna. Ime-na ispitanika ne pojavljuju se u tekstu, dodijeljene su oznake "I" i redni brojevi od 1 do 49 (I1,...I49) prema slucajnom redoslijedu obradbe pojedinog intervjua. Nadalje, u analizi se ne spominju ni imena ili slicni podaci koje su spominjali sami ispitanici prilikom intervjua, s obzirom na to da ne znace nista u konacnim rezultatima istrazivanja. Istrazivanje je provedeno u tri osnovne faze:

1. Pozadinsko istrazivanje: upoznavanje s problemskimpodrucjem istrazivanjem literature.

2. Konstruiranje glavnog istrazivanja.

3. Glavno istrazivanje (vidjeti Kvale, 1996.), koje je obuhvatilo 49 ispitanika.

3.1. Prvi korak: sintetiziranje glavnih tema.

3.2. Drugi korak: analiza.

3.3. Treci korak: interpretacija rezultata.

3.4. Cetvrti korak: verifikacija i izvjestavanje.

Faza pozadinskog istrazivanja, odnosno istrazivanje relevantne literature, bilo je prva faza istrazivanja stanja i perspektiva zdravstvenoga sustava Republike Hrvatske. U ovoj fazi istrazivanja postupno su se konstruirale teme i podrucja iz kojih su se formirala pitanja za trecu fazu istrazivanja. Uz upoznavanje s literaturom, u ovoj su fazi obavljeni i brojni neformalni razgovori o stanju i perspektivama razvoja zdravstvenih sustava Hrvatske i zemalja EU-a s mnogim istaknutim djelatnicima iz sektora javnoga zdravstva, farmaceutske industrije, s lijecnicima i drugima. U ovoj istrazivackoj fazi ideja je bila dubinski analizirati problematiku. Druga faza bila je konstruiranje glavnog istrazivanja. Istrazivanje se temelji na sljedecim metodoloskim ciljevima (vidjeti Hruska, 2010.): istraziti dubinski relevantnu literaturu i druge sekundarne izvore podataka o stanju i perspektivama razvoja zdravstvenih sustava Republike Hrvatske i zemalja clanica EU-a; prikupiti dovoljno empirijske graðe za dubinsko razumijevanje drustvenoga, kulturnoga i ekonomskoga konteksta unutar kojih funkcioniraju analizirani zdravstveni sustavi; utvrditi postavljeni konceptualni okvir u empirijskim podacima; obrazloziti i definirati istrazivacki pristup; provesti dubinske intervjue s predstavnicima zdravstvenih profesionalaca iz javnoga i privatnoga sektora, predstavnicima zdravstvenih osiguravajucih tvrtki, predstavnicima farmaceutskih tvrtki i veledrogerija te predstavnicima nevladinih udruga, odnosno udruga pacijenata; analizirati prikladnim analitickim metodama provedene intervjue; prikazati sve korake prikupljanja podataka i procesa analize, kako bi se upozorilo na validnost i transparentnost procesa istrazivanja i dobivenih rezultata 850 te prikaz teoretskih i prakticnih implikacija i preporuka proizaslih iz provedenoga istrazivanja.

U definiranju rezultata istrazivanja stanja primijenjene su dvije perspektive zakljucivanja: ispitanika i istrazivaca, koja je izvedena iz interpretacije prikupljenih podataka.

Pristup analizi podataka vrlo je slican onom sto ga predlaze Rabiee (2004.). U istrazivanju je primijenjen analiticki pristup za reduciranje i sintetiziranje tekstualnih podataka. Da bi se postigla transparentnost, jasnoca i mogucnost koherentnoga restrukturiranja analiticke strukture, uzeta je struktura analiticke hijerarhije koja se zasniva na: (1) obradbi podataka, (2) opisu podataka i (3) objasnjenju definiranih kategorija (Spencer i sur., 2003.).

Obradba podataka cini prvi dio analize i obuhvaca generiranje skupa tema i koncepata prema kojima se dijelovi empirijskih podataka oznacuju, sortiraju i sintetiziraju. U ovom se dijelu analize temeljito upoznaje s empirijskom graðom, sto je vrlo vazno za kasnije interpretativne faze analize. Nakon razvoja tipologija i opisa slijedi faza objasnjavanja definiranih kategorija. Nakon provedenoga postupka kodiranja, upotrijebljena je metodologija induktivne analize, koja ukljucuje detaljan pregled prikupljene graðe u traganju za rijecima, frazama i recenicama koje mogu indicirati odreðene probleme. Povezujuci razne segmente analize koji sami za sebe imaju visoku konceptualnu i empirijsku vaznost, mozemo doci do konceptualnih shema koje pokazuju vecu razinu konceptualne integracije i dosega (Dey, 1993.). Naravno, teme koje se identificiraju i kategoriziraju ukljucuju i provizorni istrazivacki okvir i interpretacije istrazivaca. Analiza podataka nije samo mehanicka potvrda reflektiranja iz podataka, pa je u ovom istrazivanju naglasak stavljen na vaznost, a ne na brojnost iskaza (Dey, 1993.; Hruska, 2010.).

Nadalje, induktivna analiza pruza priliku da se jave teme koje ne proizlaze izravno iz inicijalnoga istrazivackog okvira. Temeljni korak u reorganiziranju podataka jest kodiranje podataka, koje se obicno temelji na odvajanju dijelova teksta i njihovu pridruzivanju pojedinimtemama. Kodiranje nije samo oznacavanje teksta, jer se kroz proces oznacavanja povezuje znacenje podataka i sami podaci, sto omogucuje usporedbu izmeðu dijelova podataka, a temelj je konceptualne interpretacije podataka (Dey, 1993.). Neki kod moze nastati iz intervjua s ispitanicima ili ga moze konstruirati sam istrazivac. No ispravna velicina koda, u smislu je li to rijec, recenica ili ulomak transkripta, kao imjera do koje je pitanje velicine konzistentno upotrijebljeno stvar je odabira istrazivaca. Podaci moraju sadrzavati znacenje za konkretni istrazivacki problem. Mogu sadrzavati i razmisljanja istrazivaca, interpretacije i pitanja 851 (Miles i sur., 1994.).

Kako bi se izbjegao nezeljeni utjecaj vremenskoga redoslijeda analize intervjua, jer ranije analizirani utjecu u vecoj mjeri od onih analiziranih kasnije, pojedinacni iskazi sistematizirani su u 9 segmenata koji korespondiraju s istrazivackim pitanjima.

Zavrsna faza analize ukljucuje induktivnu analizu podataka, svrha koje je generalizacija prema novimteorijskimobrascima, odnosno prema konstruiranju smjernica za izradbu kvalitetne i odrzive strategije razvoja zdravstvenoga sustava Republike Hrvatske.

Vodilo se racuna o triangulaciji kaometodi provjere i uspostavljanja validnosti provedenog istrazivanja (Guion, 2002.), i to o triangulaciji podataka, istrazivaca, teorijskoj te metodoloskoj triangulaciji. Triangulaciju kao metodu provjere pouzdanosti i validnosti kvalitativnih istrazivanja preporucuje i Golafshani (2003.).

REZULTATI ISTRAZIVANJA

Osnovne teme istrazivanja zovu se metakodovima. U sklopu provedenog istrazivanja bilo ih je devet, i to unaprijed odreðenih, kako je vec navedeno. Metakod elaboriran u ovom radu oznacen je u procesu provedbe istrazivanja oznakom H7. Prema viserazinskomprincipu, na isti su nacin prikazani i pripadajuci kodovi: procjena stanja i preporuke razvoja. Kodiranje se temelji na odvajanju dijelova teksta te njihovu pridruzivanju pojedinimtemama. Sto se tice distribucije kodova kroz teme, 148 ih se odnosi na metakod "informatizacija i e-zdravstvo u RH", a od cega ih se na procjenu stanja 2011. godine, odnosi 77 ili 52%, na procjenu stanja 2030. godine 28 ili 19%, na preporuke razvoja 2011. godine 29 ili 20%, a u buducnosti, odnosno 2030. godine, 14, odnosno 9%.

Sto se tice razine informatizacije i prakse e-zdravstva u RepubliciHrvatskoj te njezinih prednosti i nedostataka,misljenja ispitanika variraju. Tako I11 smatra da je informatizacija fragmentirana i ocjenjuje primjenu normi nedovoljnom, dok ima misljenja kako je jos u povojima (I37, I39) ili nerazvijena (I40). Svakako se informatizacija smatra nuznom (I2, I5), ali dosadasnje rezultate neki ocjenjuju skromnima (I2, I29) i dobrim pocetkom (I3, I41); I42 smatra kako e-zdravstvo postaje "iznenaðujuce dobro, narocito u primarnoj zdravstvenoj zastiti". Informatizacija u ljekarnickim ustanovama smatra se uspjesnomi potpuno provedenom(I46), uz probleme poput neazuriranih podataka o osiguranimosobama kod lijecnika ili samoga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) (I46).

Od prednosti isticu se ustede (I31), zamjetni pozitivni rezultati od uvoðenja e-recepata i e-uputnica, koje pomazu pacijentima (I3, I8, I34), napredak u kontroli potrosnje (I14), preglednosti lista cekanja (I14, I1). Nadalje, 852 informatizacija pri-marne zdravstvene zastite opisuje se kao snaga hrvatskoga zdravstvenog sustava (I6), uvoðenje vecega reda u poslovanje (I9), poboljsanje transparentnosti sustava (I9). Od ukupnoga broja ispitanika, 16,3% ih istice prednosti informatizacije hrvatskoga zdravstvenog sustava.

Na probleme informatizacije i uvoðenja e-zdravstva osvrce se 24,4% ispitanika te posebno isticu problem tajnosti podataka o pacijentima (I15, I28, I32), ali i problem netransparentnosti (I11, I28). Nadalje, istaknut je i problem prisutnosti raznih modela informatizacije (I8, I18), izostanka planske analize (I17) te problem "informatizacije primarne zdravstvene zastite u hodu" (I17), kao i nametanja rjesenja HZZO od vlastita interesa (I8). Kao problem navodi se i slaba educiranost zdravstvenog osoblja (I9, I18, I30, I28), nedovoljna kolicina informaticke opreme (I30), cesto nefunkcioniranje sustava (I9, I30, I34) te upitnost tocnosti informacija o lijekovima koje se nalaze u samom sustavu (I9), ali i nedovoljna primjena telemedicine na otocima i drugim teze pristupacnim podrucjima (I25).

Sto se tice telemedicine, I28 smatra da je na nju potroseno previse sredstava, a nikada nije proradila. Navodi se i cinjenica (I18) beskorisnosti osobnoga identifikacijskog broja (OIB): "preko OIB-a se ne moze vidjeti do kada pacijentu vrijedi osiguranje", nejedinstvenosti e-tiskanica za cijelo podrucje Hrvatske (I28); I36 smatra da je puno gubitaka u procesu informatizacije i uvoðenja e-zdravstva proizislo iz pogresnoga planiranja, I47 smatra kako jos nisu omogucene ocekivane ustede od informatizacije zdravstvenoga sustava, dok I49 upozorava na podloznost velikim kvarovima centraliziranoga i informatiziranoga zdravstvenog sustava. Spominje se i korupcija u razvoju informatizacije i prakse e-zdravstva (I27); I31 smatra kako se kontakti lijecnika i pacijenata nisu popravili, iako "lijecnici imaju vise vremena". Uocava se kako postoji i nepovezanost primarne i bolnicke zdravstvene zastite (I4: "pacijenti ne trebaju nositi nalaze po gradu"), odnosno svih razina zdravstvene zastite (I28); I7 smatra kako su pokusaji informatizacije vise pridonijeli olaksavanju administrativnoga posla, a ne kvaliteti pruzanju same usluge (I7: "u ureðenom sustavu informatizacija bi trebala omoguciti lijecniku primarne zdravstvene zastite ugovaranje specijalistickog pregleda ili pretrage bez osobnog odlaska pacijenta ili clana njegove obitelji"). Trenutacnu informatizaciju hrvatskoga zdravstvenog sustava I28 ocjenjuje vise kao kontrolni mehanizam administracije nego ostvarivanja korisnosti u smislu strucnih, medicinskih programa; I22 unatoc pozitivnoj ocjeni o primjeni bolnickoga informatickog sustava u mnogim bolnicama u RH istice kako "bolnice pojedinacno nemaju sanse implementirati kvalitetne i odrzive bolnicke sustave" zbog ekonomije obujma, nedostatka strucnjaka, nedostatka sredstava iz redovitoga 853 poslovanja itd.

I45 smatra kako aktualni proces informatizacije hrvatskoga zdravstva nije voðen po pravilima struke, jer se "informatizirati treba samo organizirani sustav", pa ce se nastojati tek u drugoj fazi ostvariti primarni cilj "kvalitetnije zdravstvene usluge pacijentima i kvalitetnije radno okruzenje zdravstvenim profesionalcima". Na daljnje prijedloge razvoja osvrce se gotovo 40% ispitanika te tako I13 predlaze "omoguciti kvalitetnu edukaciju medicinskom osoblju u koristenju informatickih tehnologija", odnosno nastavak edukacije zdravstvenog osoblja (I33), ali i pacijenata (I32); I35 upozorava kako je potrebno uciniti sve da se odrzi odnos pacijenta i lijecnika, odnosno da se taj odnos ne svodi iskljucivo na gledanje u racunalo. Isto navode i Maðaric i Nesek-Maðaric (2011.b) u prezentaciji o ulozi IT-a u bolnici "prijatelju pacijenata", opisujuci glavne blokatore kojima IKT odvlaci pozornost lijecnika od pacijenta.

I21 smatra kako treba uvesti pravila sigurnosti i nadzor, osnovati otvorene radne skupine za e-zdravstvo, da HZZO treba organizirati javne tribine, povecati transparentnost, omoguciti daljnji razvoj e-kartona i e-potpisivanja lijecnika te opskrbiti lijecnike i ustanove potrebnom opremom za upotrebu informaticke tehnologije. Za bolju kontrolu sustava zalaze se i I49. Posebno treba pacijentima osigurati tajnost podataka (I32); I29 smatra kako je "neophodno ujednaciti informaticke sustave, uciniti dostupnima odgovarajuce podatke na svimrazinama zdravstvene zastite u interesu korisnika i davatelja usluga", odnosno racionalizirati i uciniti efikasnom dostavu podataka HZZO-u, jer smatra kako se dostavljaju podaci koje nitko ne rabi, a njihovo prikupljanje i dostava povecavaju ustanovama troskove. I25 predlaze da se dodatno osigura izdavanje lijekova e-receptima od mogucih zlouporaba, I35 istice konkretan prijedlog sto se tice samih programa, a to je vezati sifru uz opis postupka; I45 i I22 predlazu zasebnu agenciju za upravljanje zdravstvenim informacijskim sustavom, a ne da to bude HZZO. To je i najvaznija preporuka "Deklaracije o e-zdravlju", koju je 2011. godine donijela Akademija medicinskih znanosti Hrvatske.

Sto se tice razine informatizacije i prakse e-zdravstva u Republici Hrvatskoj do 2030. godine, 43% ispitanika predviða daljnji razvoj (I1, I2, I13, I14, I17, I33, I34, I16, I39, I40, I41) i usklaðenost s praksom zemalja clanica EU-a (I11, I4, I28). To znaci da ce se postovati kriteriji za utvrðivanje kvalitete i evaluacije e-proizvoda te da ce postojati za to nezavisno tijelo (I11), odnosno da ce Hrvatska biti ukljucena u paneuropski interoperabilni sustav (I5). Postici ce se informacijska povezanost i umrezenost svih razina u sustavu zdravstva (I28, I37). Smatra se kako s obzirom na sve prednosti treba ustrajati na sustavnom unapreðenju postojecih i uvoðenju novih rjesenja (I15, I3), a I2 kako ce danasnji problemi "854 biti stvar povijesti". I9 smatra da ce se do 2030. godine poboljsati infrastruktura, uvesti zdravstveni portali korisni i za pacijente i lijecnike te razviti telemedicina. Takoðer, smatra kako ce lijecnici i pacijenti komunicirati i e-mailom, a za sto ce lijecnici biti dodatno nagraðivani. I28 smatra da ce do tada biti uspostavljen osjetan napredak i u mjerama sigurnosti i zastite podataka, a I47 ocekuje i znatne ustede; I32 smatra kako ce i 2030. godine biti potrebno provoditi kontrolu, I22 smatra da zbog nepredvidivosti napretka IKT-a treba planirati e-zdravstvo u 5-godisnjem rasponu te razraðuje niz podrucja koja bi trebalo uvesti do 2015. godine. Kao temeljni uvjet za sustizanje razine e-zdravstva u EU-u navodi zurno osnivanje krovne organizacije za e-zdravstvo, koja bi uspostavljala nacionalne i institucionalne sustave te osigurala standardizaciju i regulativu. Takva institucija trebala bi biti strucna i nezavisna, njezine aktivnosti odgovarajuce financirane, a izvrsenje utvrðenih planova nadzirano od Saborskog odbora za zdravstvo.

Do 2030. godine bit ce vazno "omoguciti kontrole bolesnika koristenjem informaticke metodologije bez dolaska bolesnika u zdravstvenu ustanovu" (I36) zbog velikoga broja osoba s kronicnim bolestima. I36 smatra najvaznijim razvoj informatizacije "sustavno, bez iznenadnih promjena i privatnih interesa". Iznenadne promjene odnose se u prvom redu na politicke promjene.

RASPRAVA

Slika 1 prikazuje osnovne rezultate ovoga dijela provedenog istrazivanja o informatizaciji i praksi e-zdravstva. Cilj je stvoriti jedinstven informacijski i komunikacijski sustav za sigurnu, efikasnu i transparentnu razmjenu medicinskih podataka (Pejakic, 2009.). Osobit je naglasak na obrazovanju zaposlenika u zdravstvu i uopce na uspostavi sustava. To je golemorganizacijski pothvat za koji treba imati jasnu viziju i strategiju, cvrstu odlucnost i podrsku na najvisoj razini te kompetentno vodstvo (Pale, 1998.).

2011. 2030.

* razliciti modeli informatizacije * daljnji razvoj informatizacije

* problem netransparentnosti i e-zdravstva

* nerazvijena infrastruktura * informacijska povezanost i

* problem zastite podataka umrezenost svih razina

* slaba educiranost u sustavu zdravstvenog osoblja * uvoðenje novih rjesenja

* nefunkcioniranje informatickih sustava

Neka e-rjesenja u zdravstvu Republike Hrvatske, uvedena proteklih godina, poput sredisnjega narucivanja i e-recepata, dovela su do osjetnog unapreðenja i povecanja efikasnosti zdravstvenoga sustava, no kako je vec navedeno, ima jos prostora za dodatna poboljsanja i pojednostavnjenja.

Usluga narucivanja nije dostupna graðanima, nego se uputnica mora faksirati ili poslati mailom jedinici za centralno narucivanje odreðenoga bolnickog centra. Datum i vrijeme pregleda dobivaju se mailom ili cak klasicnom postom, sto ispada "poluautomatski" i nije u skladu s modernim IKT-om i mogucnostima. Trebalo bi omoguciti graðanima (ili obiteljskim lijecnicima) izravno narucivanje u taj sustav web-suceljem.

Uoceno je da pojedine bolnice i bolnicki odjeli zasebno vode evidenciju pacijenata i njihove kartone. Kad god pacijent prvi put doðe na takav odjel, otvara se njegov "karton" u lokalnom racunalu, sto nije vidljivo i dostupno iz cijeloga zdravstvenog sustava. U danasnje vrijeme komunikacijskih tehnologija takve sustave treba meðusobno povezati i podatke smjestati u centralnu zajednicku bazu podataka o pacijentima, vodeci racuna o privatnosti i tajnosti podataka. Svaka bolnica i dom zdravlja ima svoje specificno rjesenje za administrativne potrebe, sto otezava odrzavanje i razmjenu podataka i dalje svodi na tiskanje na papir i fizicko slanje dokumenata. To je velik prostor za ujednacavanje i povezivanje sustava, sto bi omogucilo vece ustede i efikasnost sustava. Iako se proteklih godina prisutnost i kvaliteta sirokopojasnog interneta u Republici Hrvatskoj zamjetno prosirila, jos to nije razina kakva se ocekuje od sustava kakav je zdravstveni. Zbog toga se cesto dogaða da pacijent nemoze do kraja i na vrijeme ostvariti zdravstvenu uslugu. U tomsmislu trebalo bi osigurati vecu kvalitetu komunikacija, ali i unaprijediti programska rjesenja, i to tako da, koliko je to objektivnomoguce, rade neovisno o kracim komunikacijskim problemima. Neka web-rjesenja previse ogranicavaju i vezana su za jednu vrstu i verziju internetskoga preglednika. Takva rjesenja treba hitno uskladiti sa smjernicama o otvorenim standardima, interoperabilnosti i multiplatformnosti. Poseban problem u Hrvatskoj jesu web-stranice koje nisu u skladu s odgovarajucim standardima (WCAG-engl. Web Content Accessibility Guidelines) (WCAG, 2. 3. 2012.), a zbog toga nisu dostupne upravo onima koji ih najvise trebaju-osobama s posebnim potrebama, sto valja uskladiti prilikom unapreðenja postojecih i izradbe novih web-stranica. Brojni su prijedlozi IKT strucnjaka za unapreðenje e-zdravstva u Hrvatskoj, a vecinom se svode na aplikaciju efikasnih praksi iz drugih zemalja. Primjerice, zdravstvena e-kartica bazirana na otvorenom 856 kodu iz ili rjesenja otvorenoga koda za zdravstvo u vidu SESLinEX.a u Spanjolskoj i slicno.

Potreba poboljsanja zdravstvenoga sustava i razvoja novih proizvoda i usluga te stvaranja novih nacina i kanala pruzanja usluga nije upitna. Promjene koje se dogaðaju u globalnom okruzenju utjecu na stil zivota i zdravlje ljudi, a usporedno s razvojem ostalih sektora i zdravstveni se sektor stalno mora prilagoðavati promjenama i novim uvjetima kako bi se zadovoljila potraznja i odrzala konkurentnost. Uporaba tehnologije i novih nacina komunikacije u osobne i poslovne svrhe postala je uvrijezena sirom svijeta. Uzima se da su e-zdravstvo, kao i ostali nacini e-poslovanja (e-trgovina, e-vlada i drugo) buducnost, no jos postoje poteskoce na putu njihove sire primjene.

Kako bi se nastavio razvoj i sirenje e-zdravstva, treba koordinirano djelovati: povezati privatne, javne i drustvene napore s ciljem brzoga i efikasnoga sirenja novih tehnoloskih rjesenja i omogucavanja pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama globalno. Prvi korak prema stvaranju uvjeta za prihvacanje i praksu e-zdravstva jest provoðenje reformi telekomunikacijskoga sustava i prevladavanje digitalnoga jaza. Unapreðenje telekomunikacijskoga sustava preduvjet je za informatizaciju zdravstva i povecanje konkurentnosti na globalnom trzistu.

Upravljanje sustavom e-zdravstva jos je jedan problem. Suradnja vlade i svih sudionika zdravstvenoga sustava potrebna je kako bi praksa e-zdravstva bila uspjesna i efikasna. Valja uloziti zajednicke napore u izgradnju potrebne infrastrukture i stvaranje prikladnih strategija razvoja i primjene, kao i osigurati nadzor nad djelovanjem. Nadalje, vazna je uloga vlade u pogledu poticanja obrazovanja i usavrsavanja na podrucju informacijskih sustava i tehnologije, financiranja istrazivanja i razvoja, osiguravanja efikasne alokacije resursa, donosenja prikladnog pravnog okvira, koji bi, izmeðu ostalog, osigurao zastitu sigurnosti i privatnosti podataka (Ostojic i sur., 2012.).

Potreba za daljnjom standardizacijom izazov je koji valja sto prije rijesiti. Osim standardizacije, integracija e-zdravstva u cjelokupan zdravstveni sektor vrlo je vazna. Na taj se nacin mogu jednostavnije pronaci izvori financiranja potrebni za daljnja istrazivanja i razvoj. Ulaganja u e-zdravstvo valja promatrati i kao komplement, ali i kao supstitut ulaganjima u ostatak zdravstvenoga sustava.

Kvalitetan, dobro organiziran i efikasan zdravstveni sustav koji potice inovacije kao sto je e-zdravstvo donosi koristi pojedincu, ali i citavom drustvu i ekonomiji. Iako racunala i tehnologija ne mogu zamijeniti covjeka, 857 itekako mogu o-laksati poslovanje,mobilnost, razmjenu i komunikaciju. Sto je vise informacija dostupno, to je manja mogucnost nastanka pogreske. Sve navedeno upucuje na velik potencijal e-zdravstva u buducnosti, stovise, ono ce postati imperativ modernoga drustva.

Upravljanje inovacijom treba vidno promovirati u svim drustvenim djelatnostima (Maðaric, 2009.-2010.), a osobito u zdravstvu. Ono se ne smije svesti samo na inovativne lijekove, nove medicinske ureðaje i e-zdravstvo, nego poglavito na kontinuirano unapreðenje procesa. Kriteriji pod kojima se korisne ideje pretvaraju u upotrebljivu inovaciju u zdravstvu jasni su: boljitak za pacijenta, olaksanje rada osoblju i smanjenje troskova, uz zadrzavanje ili povecanje kvalitete zdravstvene zastite.

ZAKLJUCAK

Na temelju provedenog istrazivanja opisanog u ovome radu nastojalo se dobiti uvid i postici bolje razumijevanje razine i perspektiva primjene te razvoja informatizacije i prakse e-zdravstva u Hrvatskoj, kao i identificirati temeljne probleme i zapreke daljnjem razvoju informatizacije i prakse e-zdravstva u zdravstvenom sustavu Hrvatske. Rezultati dijela istrazivanja o procjeni stanja pokazuju da je informatizacija hrvatskoga zdravstvenog sustava tek na pocecima. Ima vise modela informatizacije, sto umanjuje transparentnost cjelokupnoga procesa. Jos nema dovoljno razvijene infrastrukture, koja je preduvjet uspjesne prakse e-zdravstva. Ogranicavajuci su cimbenici i slaba educiranost zdravstvenog osoblja za rad u e-zdravstvu te problem ocuvanja tajnosti podataka. Unatoc odreðenim problemima, informatizacija sustava je nuzna i ocekuje se njezin daljnji razvoj i napredak.

Rezultati dijela istrazivanja o preporukama razvoja upucuju na cimbenike o kojima ovisi uspjesnost funkcioniranja e-zdravstva, pa su kao takvi vazni, jer njihovo identificiranje omogucuje razvoj sustavne, uspjesne i odrzive strategije razvoja e-zdravstva u Republici Hrvatskoj u funkciji unapreðenja i sustava zdravstva i zdravlja graðana. To su u prvomredu standardizacija sustava e-zdravstva, odnosno IKT rjesenja, razvijena i dostupna infrastruktura, efikasno upravljanje sustavom e-zdravstva, educiranost zdravstvenog osoblja za rad u e-zdravstvu, osiguranje tajnosti podataka, koordinirano djelovanje svih aktera, dostupna financijska sredstva, stavljanje pacijenata i njihovih potreba u srediste razvoja strategije u smislu razvoja prioriteta i mjera, omogucavanje jednake dostupnosti i kvalitete zdravstvene zastite. Predviða se usklaðenost s europskim standardima te postizanje informacijske povezanosti i umrezenosti svih razina u sustavu zdravstva. Uvoðenje sustava kontrole takoðer je istaknuto kao nuzan preduvjet uspjesne prakse e-zdravstva 858 u buducnosti.

Sidebar

E-Health-Improvement of the Health Care System through the Application of Information and Communication Technology

Rajko OSTOJIC

School of Medicine, Zagreb

Vlatka BILAS, Sanja FRANC

Faculty of Economics and Business, Zagreb

Concern about health is a continuous necessity, and in modern living conditions information and communication technology enables faster and simpler access to health care and overcomes the gap between spatial and time distance, which simplifies provision of services. There is great potential for e-health in the future, it is 861 even likely to become an imperative of modern society. A well organized and efficient health care system that promotes innovation in areas such as e-health brings benefits for individuals, society and the economy as a whole. In this paper, advantages, disadvantages and obstacles to the use of e-health are determined in the case of EU countries and the Republic of Croatia, with focus on the potential of e-health to improve the health care system. A qualitative research was conducted in the form of semi-structured interviews with 49 participants in the Republic of Croatia from June to October 2011. In Croatia there are several different models of health informatization and this diminishes both the transparency and efficiency of the whole process as well as undermines e-health benefits for health and health care system improvement. Factors are described that influence the success of e-health implementation and delivery, ultimately enabling the development of a systematic, successful and sustainable e-health development strategy in Croatia.

Keywords: e-health, European Union, Republic of Croatia

References

LITERATURA

Boyce, C. i Neale, P. (2006). Conducting in-depth interviews: A guide for designing and conducting in-depth interviews for evaluation input.Watertown, MA: Pathfinder International Tool Series, Monitoring and Evaluation-2.

Callens, S. (2010). The EU legal framework on e-health. U E. Mossialos, G. Permanand, R. Baeten i T. Hervey (Ur.), Health systems governance in Europe: The role of European Union law and policy (str. 561-588). Cambridge University Press. doi:10.1017/CBO9780511750496.014

Commission of the European Communities (2004). E-health-making healthcare better for European citizens: An action plan fo a European e-health area. Posjeceno 20. 6. 2011. na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/ LexUriServ.do?uri=COM:2004:0356:FIN:EN:PDF

Delegation of the European Union (2011). The EU and eHealth: Good for patients, good for medicine, good for the economy. Posjeceno 20. 6. 2011. na: http://www.eurunion.org/eu/images/stories/euinsight-ehealthfeb2011. pdf

Dey, I. (1993). Qualitative data analysis: A user-friendly guide for social scientists. London: Routlegde.

Dobrev, A., Jones, T., Stroetmann, V. N., Stroetmann, K. A, Artmann, J., Kersting, A., Kasiri, N., Zegners, D. i Lilischkis, S. (2008). Sources of financing and policy recommendations to member states and the European Commission on boosting ehealth investment. Final report. Bruxelles: European Commission.

Economist Intelligence Unit (2011). The future of healthcare in Europe. Posjeceno 1. 9. 2011. na: http://www.eufutureofhealthcare.com/sites/ default/files/EIU-Janssen%20Healthcare_Web%20version.pdf

Eisenhardt, K. M. (1989). Building theories from case study research. Academy of Management Review, 14(4), 532-550. doi:10.2307/258557

European Comission (2007). Study on the legal framework for interoperable ehealth in Europe. Final report. Posjeceno 19. 6. 2011. na: http://ec. europa.eu/information_society/activities/health/docs/studies/legalfw-interop/ehealth-legal-fmwk-final-report.pdf

European Commission (2010). Digital Agenda for Europe. Posjeceno 20. 6. 2011. na: http://ec.europa.eu/information_society/digital-agenda/ documents/digital-agenda-communication-en.pdf

Gell, G., Madjaric, M., Leodolter,W., Köle,W. i Leitner, H. (2000). HIS purchase projects in public hospitals of Styria, Austria. International Journal of Medical Informatics, 58-59, 147-155. doi:10.1016/S1386-5056 (00)00083-6

Golafshani, N. (2003). Understanding reliability and validity in qualitative research. The Qualtiative Report, 8(4), 597-607.

Guion, L. A. (2002). Triangulation: Establishing the validity of qualitative studies. University of Florida, FCS6014. Posjeceno 25. 9. 2012. na: http://www.rayman-bacchus.net/uploads/documents/Triangulation.pdf

Hein, M. A. (2009). Telemedicine: An important force in the transformation of healthcare. Posjeceno 29. 6. 2011. na: http://www.ehow.com/info_ 8566308_two-other-global-communication-859 technologies.html

Hruska, D. (2010). Donosenje radikalnih odluka u velikim organizacijama. (Neobjavljena doktorska disertacija). Sveuciliste u Zagrebu, Ekonomski fakultet. Hrvatski zavod za telemedicinu. Posjeceno 4. 7. 2011. na: http://www. ztm.hr/ index.php?q=node/27

Jones, T., Dobrev, A., Artman, J. i Stroetmann, V. N. (2007). Conceptual framework, healthcare and e-health investment context and challenges. Report. Bruxelles: European Commission.

Juffernburch, K. (2010). How to make e-health successful. A microeconomic perspective. Cisco group. Posjeceno 20. 6. 2011. na: http://www. cisco.com/web/about/ac79/docs/pov/How_to_Make_eealth_Successf ul_PoV.pdf

Jurkovic, D. (2011). Informatizacija primarne zdravstvene zastite-"ordinacija bez papira". Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Posjeceno 4. 7. 2011. na: http://www.mzss.hr/content/download/6466/49525/file/INFORMA TIZACIJA_PRIMARNE_ZDRAVSTVENE_ZA%C5%A0TITE_ORDI NA CIJA_BEZ_PAPIRA.pdf

Kvale, S. (1996). Interviews: An introduction to qualitative research interviewing. Thousands Oaks: Sage Publications.

Mack, N., Woodsong, C., MacQueen, K. M., Guest, G. i Namey, E. (2005). Qualitative research methods: A data collector's field guide. North Carolina: Family Health International.

Maðaric, M. (2009). Predavanja na poslijediplomskom studiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu-Zdravstveni informaticki sustavi I i II. Posjeceno 2. 3. 2012. na: http://www.linkedin.com/profile/view? id=19356792& trk=tab_pro

Maðaric, M. (2009-2010). Innovation management in healthcare IT. Healthcare IT Management, 4(5), 26-29.

Maðaric, M., Antabak, A., Karlo, R. i Nikolic, H. (2011a). Approach to establishing ChiPSoNet-Children Protection Social Network // Proceedings of Central European Conference on Information and Intelligent Systems, CECiiS 2011 / Aurer, B., Baca, M., Rabuzin, K. (Ur.), Varazdin: Faculty of Organization and Informatics Varazdin.

Maðaric,M. i Nesek-Maðaric, V. (2011b). The role of I. S. in patient-friendly hospital. Regional Conference on SEEeHealth. Ljubljana, Slovenia, 16-18. 2. 2011. Posjeceno 2. 3. 2012. na: http://www.cegd.eu/events/2011/ SEEeHealth/Miroslav%20Madjaric.pdf

Maxwell, J. A. (2002). Understanding and validity in qualitative research. U: M. A. Huberman i M. B. Miles (Ur.), The qualitative researcher's companion (str. 37-65). Thousands Oaks: Sage Publications.

Miles,M. B. i Huberman, A.M. (1994). Qualitative data analysis. Thousand Oaks: Sage Publications.

Orb, A., Eisenhauer, L. i Wynaden, D. (2001). Ethics in qualitative research. Journal of nursing scholarship, 33(1), 93-96. doi:10.1111/j.1547-5069.2001.00093.x

Ostojic, R., Bilas, V. i Franc, S. (2012). Stanje i perspektive razvoja zdravstvenih sustava zemalja clanica Europske unije i Republike Hrvatske. U tisku.

Pale, P. (1998). Telemedicina. 860 InfoTrend, 1(1), 1-1.

Pejakic, I. (2009). Telemedicina u Republici Hrvatskoj-korisnosti i izazovi. Zbornik radova meðunarodne konferencije Upravljanje promjenama u sestrinstvu (str. 101-105), Zagreb: Zdravstveno veleuciliste u Zagrebu. Posjeceno 4. 7. 2011. na: http://www.zvu.hr/opatija/2009/zbornik/ zbornik.pdf

Rabiee, F. (2004). Focus-group interview and data analysis. Proceedings of the Nutrition Society, 63(4), 655-660. doi:10.1079/PNS2004399

Rodrigues, R. J. (2003). Opportunities and challenges in deployment of global e-health. International Journal of Healthcare Technology and Management, 5(3/4/5), 335-358. doi:10.1504/IJHTM.2003.004173

Saunders, M., Lewis, P. i Thornhill, A. (2007). Research methods for business students. Prentice Hall, Pearson Education Limited.

Spencer, L., Ritchie, J. i O'Connor,W. (2003). Analysis: Practices, principles and processes. U J. Ritchie i J. Lewis (Ur.), Qualitative research practice: A guide for social science students (str. 199-219). Thousand Oaks: Sage Publications.

Stenius, K., Mäkelä, K., Miovsky, M. i Gabrhelik, R. (2008). How to write publishable qualitative research? U T. F. Babor, K. Stenius, S. Savva i J. O'Reilly (Ur.), Publishing addiction science: A guide for the perplexed (str. 82-97). World Health Organization i International Society of Addiction Journal Editors.

Stroetmann, K., Artmann, J., Stroetmann, V. N., Protti, D., Dumortier, J., Giest, S., Walossek, U. i Whitehouse, D. (2011). European countries on their journey towards national eHealth infrastructures. Final European progress report. Bruxelles: European Commission.

WCAG. Posjeceno 2. 3. 2012. na http://www.w3.org/TR/WCAG/

White, C.,Woodfield, K. i Ritchie, J. (2003). Reporting and presenting qualitative data. U J. Ritchie i J. Lewis (Ur.), Qualitative research practice: A guide for social science students (str. 287-321). Thousands Oaks: Sage Publications.