Content area
Abstract
U radu se zastupa stanovište da je društveni razvoj i modernizaciju Srbije, poreddominantno izraženih ekonomskih, političkih i tehnoloških promena, neophodnoposmatrati i u kontekstu promena koje nastaju u sferi kulture. Ovo imajući u vidu da sekulturni kapaciteti u savremenim, modernim društvima sve više prepoznaju kaorazvojni resursi, a kultura kao četvrta dimenzija održivog razvoja (pored ekonomske,socijalne i ekološke). Kulturna dimenzija razvoja sagledava se kroz povezanostkulturnih faktora – tradicije, vrednosti, kulturnih praksi, načina života – i društvenograzvoja,uz promišljanje kvaliteta i intenziteta njihovih međusobnih uticaja.
Prvi deo rada posvećen je teorijskoj problematizaciji postavljene teme,sociokulturološkom i istorijskoanalitičkom pristupu aktuelnom stanju kulture urbanog iruralnog društva Srbije i analizi nalaza relevantnih evropskih i domaćih istraživanja. Udrugom delu rada prikazani su i interpretirani rezultati samostalnog empirijskogistraživanja kulturne dimenzije razvoja, operacionalizovane istraživanjem kulturneparticipacije ispitanika Grada Niša. Pažnja je naročito bila usmerena na razumevanjevrednosti i kulturnih praksi (aktivnosti, potreba, navika) teritorijalnih supkultura –urbane i ruralne, a time i njihovog odnosa prema procesima modernizacije ievrointegracije Srbije, kao i njihovog položaja i razvojne uloge u tim procesima.Istraživanje je zasnovano na komplementarnosti deskriptivnog i eksplanatornogpristupa, uz primenu različitih metoda (analiza sadržaja, komparativno-analitičkimetod, statističke metode i dr.). Kao osnovni instrument istraživanja, korišćen jekombinovani upitnik.
Dubinski analitički uvid u slojevitu stvarnost savremenog srpskog društva ikulture, kao i analiza postavljenih indikatora istraživanja potvrđuju polaznupretpostavku da se kultura ne percipira kao posebno bitna dimenzija ličnog i društvenograzvoja u procesima modernizacije srpskog društva. Analiza učešća ispitanika ukulturnim aktivnostima (kulturnoj potrošnji, proizvodnji i kulturnoj interakciji), analizanjihovih kulturnih navika i potreba, potvrdila je generalno ograničen obim i nizak nivokulturne participacije i sociokulturnog aktivizma. Velikom broju ispitanika Grada Niša,naročito onima koji žive u seoskim i prigradskim sredinama, koji su nižeg stepenaobrazovanja i koji osećaju negativna ekonomska dejstva tranzicije, kultura neobezbeđuje smisao svakodnevnoj egzistenciji, niti kultura predstavlja suštinskupretpostavku promene sopstvenog položaja u društvu i transformacije društva u celini.
Brojni istraživački nalazi potvrdili su društvenu predisponiranost kulturnihpraksi i ambivalentan odnos ispitanika prema procesu evrointegracije Srbije.Takođe,primećene su izvesne vrednosne promene kod seoskih ispitanika u pogledu slabljenjakrutog, nekritičkog vezivanja za tradiciju, ka nešto fleksibilnijem odnosu premapromenama i većoj interkulturnoj senzibilisanosti.





