Content area
Abstract
Rad se bavi istraživanjem traume rasizma u savremenoj američkoj knjževnosti i vizuelnim umetnostima na odabranim primerima četiri istaknute autorke Toni Morison, Beti Sar, Kare Voker i Lorne Simpson. Problem rasne traume u književnom i likovnom opusu odabranih autorki posmatramo u sklopu kulturoloških konteksta studija traume kao polazišta oblikovanja savremenog afroameričkog identiteta. Osnovna građa ispituje se kroz prizmu studija traume kao mesta susreta psihologije, antropologije, istorije i umetnosti. Formiranje ideološke predstave o rasnom Drugom u američkoj istoriji, istražili smo kroz nasleđenu kulturnu traumu ropskog položaja afroameričke manjine, kasniju segregaciju pod zakonima Džima Kroa i rasističke predstave u popularnoj kulturi. Ideologija rasizma, tvorevina je modernog doba i vezuje se za 19. vek, antropološka i biološka naučna istraživanja. Biološki rasizam opravdava potčinjavanje određenih populacija na osnovu prirodne i urođene navodne inferiornosti, intelektualnih, telesnih i moralnih karakteristika. Kulturni rasizam preuzima ovu formulu rasne diskriminacije i stereotipa, razvijajući ideju o višim i nižim kulturama, civilizacijama i narodima.
Revizija prošlosti i traumatičnih iskustava uspostavlja se u umetničkim istraživanjima i kulturnim praksama odabranih umetnica kroz produbljivanje i povezivanje ličnih i kolektivnih iskustava, procese transgeneracijskog prenosa traume u porodici i zajednici, kroz formiranje nacionalnog i kulturnog pamćenja traumatičnih istorija, stradanja i brutalnosti, ali i progovaranja i pokretanja dijaloga u mejnstrim kulturi. Umetnička produkcija marginalizovanih grupa pruža mogućnost produbljivanja svesti američkog društva, kritiku mejnstrim narativa kao i izgradnju snažnog kontranarativa dominantnoj beloj kulturi. Kvaliteti ovih umetničkih napora se ogledaju u emancipatorskim porukama koji obuhvataju širi opseg uticaja od svog kulturnog miljea, postižući univerzalne težnje.
Mapiranje i artikulacija rasne traume zahteva interdisciplinarne prakse koje redefinišu crni kulturni identitet kroz igre rečima, parodiju, fragmentaciju slike i teksta. Toni Morison je kroz svoj književni rad pokrenula pitanja crnog ženskog identiteta u američkom društvu. Istraživanje je obuhvatilo jedan deo opusa Toni Morison od četiri romana: Voljena, Sula, Najplavlje oko i Žena u belom. Kroz analizu primarnog teksta klasifikovali smo teme individualne i nasleđene traume, traume u detinjstvu, PTSD (posttraumatskog stresnog poremećaja), rascepa ličnosti, rasne i rodne diskriminacije i procese formiranja identiteta. Rodna, rasna i klasna opresija neke su od glavnih tema književnih i likovnih istraživanja afroameričkih umetnica, koje na ovaj način uspostavljaju vidljivost crnog ženskog tela u američkom društvu.
Sledeći deo rada posvećen likovnim praksama istražuje genezu tema roda i rase kroz različite umetničke izraze i generacije umetnika. Od rehabilitacije stereotipne figure dadilje u umetničkom radu Beti Sar, preko identitetskih manipulacija fotografije i teksta Lorne Simpson, do parodičnih i uznemirujućih zazornih prizora Kare Voker, pratimo liniju razvoja i odnosa prema rasnoj traumi u američkoj kulturi.
U sedmom poglavlju dajemo osvrt na odnos vizuelne i literarne reprezentacije traumatičnih istorija i događaja. Umetničko suočavanje sa bolnim sadržajima predstavlja estetsko svedočanstvo koje se upisuje u kolektivnu svest i predstavlja oslobađajuće narative koji podstiču katarzu celokupnog društva od potisnutih trauma i nasilnih politika razdvajanja i diskriminacije.
Zaključna razmatranja pružaju opšti pregled istražene teme i ukazuju na središte rasne traume u umetničkim praksama kao jedan od najznačajnijih tokova emancipacije perifernih zajednica koje postepeno zauzimaju značajne pozicije u društvu i globalnim politikama.





