Content area
Abstract
Dvadeseti vek je obeležen ekspanzijom u razvoju, priozvodnji i primeni računara i sofisticiranih elektronskih uređaja najrazličitijih namena. Niska cena računara, dostupnost Interneta, stalni razvoj i poboljšanja na nivou pristupne mreže, razvoj servisa koji omogućavaju najširi spektar mogućnosti i obavezno obrazovanje u domenu računarske pismenosti, stvorili su milijarde korisnika na celom svetu.
Danas na tržištu postoji izuzetno veliki broj telekomunikacionih korisničkih uređaja i usluga koji se permanentno povećavaju, usložnjavaju i modifikuju. Među velikim brojem korisničkih servisa, korisnicima su na raspolaganju i vrlo sofisticirani multimedijalni servisi koji rade u realnom vremenu i u interakciji sa jednim ili većim brojem drugih korisnika (mogućnost kreiranja i distribucije multimedijalnog sadržaja, streaming audio i video fajlova, video konferencije, četovi, rad sa distribuiranim bazama podataka, itd.). Mobilni uređaji danas omogućavaju realizaciju skoro svih integrisanih korisničkih funkcionalnosti i servisa, koje su do skoro realizovali posebni uređaji. Danas imamo mogućnost prijema TV signala na mobilnim uređajima, pristup web i mail serverima i servisima, pristup specijalizovanim korisničkim servisima i informacijama i sl. Obzirom da je prisutna vrlo aktivna tržišna konkurencija, i da davaoci usluga uvek žele da ponude novi i bolji priozvod, to neminovno dovodi do stalnog razvoja, usavršavanja i primene novih tehnoloških rešenja kod proizvođača.
Svi navedeni servisi svoj način rada baziraju na prenosu većeg broja informacija, čime se gustina saobraćaja u komunikacionim mrežama stalno povećava. Savremeni servisi zahtevaju strukturu mreža sa većim propusnim opsezima, većim brojem alternativnih putanja, bržim prenosom, malim kašnjenjem itd. Sa druge strane, korisnici očekuju kvalitetne servise, dostupnost mreže, garancije određenog kvaliteta i brz odziv sistema.
Imajući sve ovo u vidu, jasno je da struktura i kvalitet komunikacione mreže moraju permenentno da se povećavaju i poboljšavaju. Pored toga, neophodna je stalna evaluacija uređaja i algoritama za rutiranje, koji mogu da obezbede pouzdanu i kvalitetnu komunikaciju.
Danas postoji veliki broj stručnih radova koji na najrazličitije načine pokušavaju da doprinesu unapređenju kvaliteta prenosa signala. Kako su zahtevi sve složeniji, nameće se potreba za sve sofisticiranijim tehnologijama i alatima koji mogu da ponude bolje performanse.
Jadna ovakva grupa alata je bazirana na primeni modela i mehanizama koji postoji kod visoko inteligentnih živih bića, i naziva se veštačka inteligencija (Artificial intelligence). Posebnu podgrupu čine alati bazirani na principima rada ljudskog mozga. u smislu detekcije nadražaja, prenosa informacija, memorisanja i načina odlučivanja. Ova naučna disciplina obrađena je kroz Veštačke neuralne mreže (Artificial neural networks).
U ovoj disertaciji su prikazane pojedine mogućnosti veštačkih neuralnih mreža, date njihove komparativne prednosti u odnosu na standardne računarske uredaje i izvršena njihova klasifikacija u odnosu na veći broj kriterijuma.
Posebno je obrađena jedna grupa veštačkih neuralnih mreža, pod nazivom rekurentne neuralne mreže, iz razloga što pokazuju vrlo dobre rezultate u rešavanju složenih optimizacionih problema. Kako je istaknuti predstavnik ove grupe mreža Hopfield-ova neuralna mreža, to je ona izabrana za rešavanje transportnih problema kojima se bavi ova disertacija.
U disertaciji je detaljno analizirano kreiranje matematičkog modela Hopfield- ove neuralne mreže i mogućnosti hardverske realizacije istog. Posebna pažnja posvečena je definisanju termina energijske funkcije, koji ima ključnu ulogu u radu Hopfield-ove neuralne mreže. Obzirom na problem ispravnog izbora energijske funkcije, obrađene su relacije koje definišu opštu konvergenciju energijske funkcije i analizirani su uslovi za stabilnost rada ove mreže.





