Content area
Abstract
Kalcijum-fosfatni biokeramički materiali na bazi kalcijum-hidroksiapatita (HAP) i trikalcijum-fosfata (TCP), zahvaljujući hemijskom sastavu, biokompatibilnosti, bioaktivnosti i osteokonduktivnosti imaju značajnu ulogu pri izradi koštanih implanta. Guste nanostrukturne i kontrolisano porozne forme biokeramičkih materijala na bazi hidroksiapatita i kalcijum-fosfata imaju veliku primenu u maksiofacialnoj, dentalnoj i ortopedskoj praksi. Pažljiva kontrola faznog sastava, veličine zrna, oblika i dimenzija pora, kao i mehaničkih svojstava sinterovanih biokeramičkih materijala jesu ključni faktori za dobijanje implanata optimalnih svojstava. Danas je ogroman broj istraživanja baziran upravo na definisanju optimalnih uslova procesiranja sa ciljem da se dobiju gusti i kontrolisano porozni biokeramički monofazni kalcijum-hidroksiapatitni i bifazni materijali na bazi HAP i TCP, pogodni za ugradnju u ljudski organizam.
Cilj ove doktorske disertacije bio je proučavanje procesa formiranja gustih nanostrukturnih biokeramičkih materijala na bazi kalcijum-hidroksiapatita i kalcijum-fosfata mikrotalasnim sinterovanjem, spark plazma sinterovanjem i toplim presovanjem, polazeći od stehiometrijskih i kalcijum deficitarnih nanočestičnih prahova kalcijum-hidroksiapatita dobijenih modifikovanim precipitacionim sintezama. Ispitan je uticaj svojstava polaznih prahova HAP i parametara procesiranja na mikrostukturne i fazne karakteristike, kao i na mehanička svojstva dobijenih gustih sinterovanih biokeramičkih materijala. Definisan je uticaj mikrostrukturnih parametara na žilavost i tvrdoću dobijenih monofaznih i bifaznih biokeramičkih materijala. Nanoindentacijom je utvrđen uticaj veličine zrna i faznog sastava na nanomehaničke karakteristike gustih mikro i nanostrukturnih materijala na bazi HAP i HAP/β-TCP. Svojstva materijala dobijenih mikrotalasnim sinterovanjem, spark plazma sinterovanjem i toplim presovanjem upoređeni su sa svojstvima materijala dobijenih konvencionalnim sinterovanjem.
Mikrotalasnim sinterovanjem, spark plazma sinterovanjem i toplim presovanjem stehiometrijskog i kalcijum deficitarnog nanočestičnog praha hidroksiapatita, dobijeni su monofazni i bifazni nanostrukturni biokermički materijali velikih gustina. Monofazni materijali na bazi HAP, dobijeni mikrotalasnim sinterovanjem na 900 °C tokom 15 min, sa prosečnom veličinom zrna od 130 nm, imaju znatno veće gustine, uniformnije mikrostrukture i superiornije mehaničke karakteristike u odnosu na uzorake konvencionalno sinterovane na istoj temperaturi tokom 2 h. Uporednom analizom svojstava monofaznih biokermičkih materijala na bazi HAP i bifaznih HAP/TCP materijala, zaključeno je da monofazni materijali imaju superiorna mehanička i nanomehanička svojstva. Smanjenje veličine zrna u slučaju mikrotalasno sinterovane monofazne biokeramike na bazi HAP sa mikro na nano nivo, preciznije sa 1,59 µm na 130 nm, rezultiralo je povećanjem žilavosti sa 0,85 MPa m1/2 na 1,34 MPa m1/2. Spark plazma sinterovanjem na 900 °C tokom 5 min dobijeni su monofazni HAP materijali sa prosečnom veličinom zrna od 100 nm i gustinom bliskoj teorijskoj. Toplim presovanjem stehimetrijskog praha kalcijum-hidroksiapatita dobijeni su translucentni monofazni biokeramički materijali na bazi HAP sa prosečnom veličinom zrna od 50 nm i žilavošću od 1.52 MPa m1/2.
Cilj ove doktorske disertacije bio je i procesiranje materijala kontrolisane poroznosti na bazi HAP i TCP, polazeći od dva različita praha HAP sa sferičnim česticama dobijena hidrotermalnom dekompozicijom uree i EDTA kompleksa. Ispitan je uticaj parametara procesiranja, mikrostrukture i faznog sastava na mehanička svojstva biokeramičkih materijala kontrolisane poroznosti. Definisan je i uticaj oblika, sferičnosti i veličine pora na mehanička svojstva, pre svega na žilavost biokeramičkih materijala kontrolisane poroznosti.
Biokeramički materijali kontrolisane poroznosti na bazi kalcijum-hidroksiapatita i trikalcijum-fosfata, dobijeni su mikrotalasnim sinterovanjem polazaći od dva hidrotemalno dobijena mikrosferična praha sa različitim stepenom kalcijum deficitarnosti. Mikrotalasno sinterovani uzorci kontrolisane poroznosti na 1200 °C tokom 15 min, u slučaju oba mikrosferična praha karakterišu se koeficijentom žilavosti od 1,25 MPa m1/2.