Content area
Abstract
Cilj istraživanja u okviru ove doktorske disertacije bio je da se ispita uticaj ekstrudiranja na funkcionalno hranivo, čija bi osnovna uloga bila povećanje sadržaja omega-masnih kiselina u ishrani životinja, a naročito α-linolenske kiseline (ALA). Za proizvodnju funkcionalnog hraniva upotrebljeni su laneno seme, kao nosilac funkcionalnih osobina i suncokretova sačma, koja je dodata da se spreči isticanje lanenog ulja tokom ekstrudiranja. Nezavisni parametri ekstrudiranja čiji je uticaj ispitivan bili su: brzina obrtanja puža ekstrudera (240, 360 i 590 o/min), kapacitet punjenja (16, 24 i 32 kg/h), vlaga polaznog materijala (7, 11,5 i 16 %) i ukupna površina otvora na matrici (19,8, 39,6 i 59,4 mm2). Zavisno promenljive karakteristike (odzivi) dobijenog hraniva koje su praćene bile su: sadržaj HCN u hranivu, sadržaj ALA, sadržaj slobodnih masnih kiselina (SMK) i potrošnja energije.
Za modelovanje zavisnosti karakteristika hraniva od procesnih parametara ekstrudiranja primenjena je metoda odzivne površine (RSM), a korišćen je Box-Behnken-ov dizajn (BBD) za četiri faktora na tri nivoa. Za svaki od pomenutih odziva definisan je polinom drugog reda i određeni su koeficijenti polinoma, a analizom varijanse potvrđena je tačnost ovih modela. Formirani modeli upotrebljeni su za optimizaciju procesa ekstrudiranja, sa ciljem da se postigne što veća redukcija cijanogenih glikozida u hranivu, uz što viši sadržaj ALA i što niže SMK i potrošnju energije. Da bi se zadovoljili svi postavljeni uslovi optimizacije, proces ekstrudiranja bilo je potrebno izvoditi pod sledećim uslovima: brzina obrtanja puža – 417,41 o/min, kapacitet punjenja – 32 kg/h, vlaga materijala – 13,39 % i ukupna površina otvora na matrici – 19,80 mm 2.
Ovako dobijeno hranivo pokazalo je nizak sadržaj HCN, čiji je stepen redukcije u odnosu na početnu vrednost iznosio 76,20 %. Sa druge strane, sadržaj ALA smanjen je za svega 0,69 %, što ukazuje da ekstrudiranje nije negativno uticalo na masnokiselinski sastav proizvedenog ko-ekstrudata.
Nakon proizvodnje ko-ekstrudata, pristupilo se ispitivanju njegove održivosti. U tu svrhu uzorci su skladišteni u klima komori sa mogućnošću kontrolisanog podešavanja temperature, relativne vlažnosti i cirkulacije vazduha. Za praćenje održivosti proizvoda primenjen je modifikovan Schaal-oventest. Modifikacija metode sastojala se u podešavanju relativne vlažnosti vazduha na konstantnu vrednost od 40 %, što klasičnom metodom nije propisano. Ova vlažnost vazduha odabrana je na osnovu relativne vlažnosti koja je u trenutku eksperimenta izmerena u prostoriji. U cilju ispitivanja uticaja antioksidanasa na oksidativnu stabilnost proizvoda, uzorcima su dodavani komercijalni preparati karvakrol (200 mg/100 g koekstrudata), vitamin E (135 mg/100 g ko-ekstrudata) i smeša ova dva antioksidansa. Za praćenje oksidativnih i hemijskih promena ko-ekstrudata, određivani su peroksidni broj (Pbr), SMK uzorcima su dodavani komercijalni preparati karvakrol (200 mg/100 g koekstrudata), vitamin E (135 mg/100 g i masnokiselinski sastav. Takođe su ispitane mikrobiološke promene u koekstrudatu. Najsnažnije antioksidativno dejstvo u ovom eksperimentu imao je vitamin E, dok smeša vitamina E i karvakrola nije pokazala sinergističko dejstvo. Sastav masnih kiselina se u toku skladištenja nije statistički značajno promenio. Sa druge strane, ekstrudiranje je pokazalo statistički značajan uticaj (p = 0,032) na redukciju ukupnog broja mikroorganizama u hranivu, a najniža vrednost ukupnog broja mikroorganizama (600 cfu/g) zabeležena je u uzorku sa dodatim karvakrolom.





